Uz 8. mart
Vec duze vrijeme razmisljam o prilogu za 8. mart. Razne stvari su mi padale na pamet, ali nisam bio siguran da je ista od toga ono pravo. Jucerasnji Natasin email me izvuce iz neugodne situacije. Natasin tekst, uz ovu prekrasnu sliku ruze, je upravo ono sto mi je trebalo. Cini mi se kao da neki od vas osjecaju kada sam u problemima pa se javljate onda kada mi je pomoc najpotrebnija.
Zahvaljujem se Natasi na pomoci i istovremeno pridruzujem njenom pozivu ostalim blogerima da se malo razbude iz zimskog sna. Kod nas ovdje na sjeveru Amerike zima se jos uvijek ne da ali to ne bi trebao biti razlog za nejavljanje.
Prije nego sto dam rijec Natasi, svim damama zelim sretan 8. mart, Medjunarodni dan zena.
Dragi blogeri!
Evo, nakon podosta vremena odlucih se javiti. Bilo me je previse krajem prosle godine, pa sam odlucila malo se povuci.
Na ovo danasnje javljanje potaknulo me je, ovo prekrasno rano proljetno vrijeme, kad se grad i njegovi stanovnici pune energijom proljeca, kad stabla cvjetaju i kad se cvijece pojavljuje u svoj svojoj ljepoti.
Tesko je ovih dana ostati ravnodusan na svu tu probudjenu ljepotu, a raspolozenje koje ona potice ne podijeliti barem malo sa svima vama, koji nazalost ne odisete vedrinom i optimizmom, koje donosi proljece.
Kao da smo svi pomalo potonuli i napustili Coa i nase vjerne blogerice.
Dragi blogeri, dragi prijatelji, gdje ste? - Predraze, Sejo, Made, profesore, Srdjane, ...? Zar se bas nista ne dogadja u vasim gradovima?
Kod mene, ovdje u Zagrebu, behar vlada gradom, a tko ce o beharu pisati ljepse i s puno duse, ako ne Mario, a ostao nam je duzan jos od proslogodisnjeg proljeca. Mario, ocekujem da se uskoro javis, jer behar u BL i Bosni je ipak mnogo vise, nego sto je u Zagrebu ili bilo gdje drugdje na ovom planetu.
Dragim blogericama cestitam 8. Mart, dan zena.
Saljem vam ovu ruzu s puno ljubavi, da vam ispuni srca i podsjeti vas na druzenja povodom ovog praznika u bivsoj nam zajednickoj domovini.
Srdacno vas sve pozdravljam, Natasa
posted by co | 12:03 AM
6 Comments:
Cestitam svim damama ovog svijeta.U mojoj kuci ce se danas slaviti jer moja supruga Dubravka slavi njen..-ti rodjendan.
Svim majkama, sestrama, nanama, kcerkama, suprugama, tetkama, punicama, ujnama, strinama, zaovama, prijama, komsinicama, kolegicama, svima vama koje ste ljubljene ili cete biti ljubljene, a posebno vama, nasim blogericama rasutim po ovoj planeti zelim sretan 8. Mart, vas dan.
Pridruzujem se cestitkama za 8.mart
svim blogericama, i podrzavam prilog gospodje Natase da je vrijeme da se probudimo i pomognemo
Cou nasim cescim prilozima.
Sejo V.
Hvala za prelijepu ruzu kao I za sve divne cestitke. Prisjecam se kako je bilo lijepo biti okruzen paznjom muzeva, oceva, radnih kolega, I uopste muskog roda, nekada na taj dan. Danas je u Pittsburghu veoma hladno, a ja ovaj praznik pamtim po predivnom proljetnom vremenu, laganijoj garderobi, I naravno pun, puno cvijeca. Ja sam jutros mojim kolegicama skojima radim pomenula 8 Mart ali nisu cule za taj praznik.
Pitale su da li je to isto sto I Mother’s day koji se ovdje slavi.
Da ne ostane samo na lijepim sjecanjima, moja kolegica Sofija I ja smo se dogovorile naci preko pauze I otici na rucak da nas dvije zajedno proslavimo nas dan.
Gledam ovu ruzu koja me podsjeti na najdrazu pjesmu moga rahmetli tate: "Evo ovu rumen ruzu". Ova sevdalinka ulazi pod kozu i ne mogu odoljeti da ne posaljem blogerima njene stihove, da upotpunim ugodjaj uz sliku i mozda probudim jos neka sjecanja...
Evo ovu rumen-ružu,
iz mog skromnog perivoja,
na dar tebi, dušo šaljem,
ime joj je ljubav moja!
Ako ti se miris svidi,
i njezina čista boja,
ti je primi s poštovanjem
pa zakiti njedra svoja!
Ako ti se ne dopadne,
baci je na oganj živi,
nek' izgori, nek' se stvori,
u lug i u pep'o sivi!
Iz tog luga i pepela,
na sred tvoga perivoja,
proniknut će crna gljiva,
a zvat ću je - mržnja tvoja!
Naš blog je izvor lijepih ideja, recimo, turistički agenti bi mogli shvatiti da i ćirilica kao egzotična pojava može biti komercijalno zanimljiva.
Teško je pisati o Turistima u BL, ali ni o Osmom martu osim cvijeća našim damama nemam ništa originalno. Ni o beharu nije lako pisati bez patetike. Pokušavam odgovoriti na Natašin kompliment. Behar je izazov koji budi nostalgične asocijacije i u meni proljetno tromom; nit’ sam zaspao, nit’ se probudio, sa glavom k’o krošnja bukve. Vidim procvale voćke, tužne u kiši. Retuširam sliku neuspješno, ne aktiviraju mi se sva čula. Pokušavam sa otvaranjem prozora, širom. U sobu ne ulazi ni plavetnilo neba, ne ulazi ni opojni miris. Osjetim vlagu i težinu tijela. Iz daljine ipak čujem pjesmu iz mladosti.
Cvijeće koje u Bosni pišemo kao BeHar provocira ljubav. Samo da se oblaci malo razmaknu i eto Fazile pod beharli granom.
Pozdravljam Natašu i sve drage blogerke. I blogere, naravno!
Post a Comment
<< Home