Jos jedna cestitka
Zelim da cestitam svim blogericama ovaj internacionalni praznik. Majkama, kcerkama, sestrama, bakama i svim drugima, kako ih je Canak lijepo nabrojao.
Ljubavi i njeznosti nikad nije dosta. Izgleda da je priroda dala zenskom polu zadatak da ih daruje svima oko sebe.
Ovdje u Montealu 8 Mart se uvijek javno obiljezi s raznim kulturnim priredbama i demonstracijama. Sve predstavnice ljepseg pola u drzavnim sluzbama su danas dobile cestitku i cokoladu (sindikat se pobrinuo). U mojoj fabrici smo dobile karanfil, slicno kao sto je bilo u Cajavecu. Zato zelim da posaljem svjezu sliku.
Pozdrav od Dubravke Kusmic iz veoma hladnog Motreala.
posted by co | 12:01 AM
3 Comments:
Opet ja. Sad sam u soku. Dubravka, zivimo u istoj drzavi, Kanadi. Kod nas u Ontariju niko, bas niko , osim nas novodoslih Evropljana pojma nema o 8. Martu. Ja sam mojim Rumunkama u firmi cestitao i bilo im je drago. Ostali tarabe.
Ni ne znaju da tako nesto postoji a kamoli karanfili ili , gluvo bilo, dati pola placenog dana.
Viva la France!
Ne zelim ostati po strani pa se pridruzujem cestitkama. Ali, kao i Canak, moram reci da mi 8. mart jednostavno promakne pa ako ga neko slucajno ne spomene ili ne posalje mi cestitke kao sto su to uradili moji stari dobri drugovi, ja ne bih znala za njega. Ovdje u Australiji taj dan nema nikakvo znacenje i malo ko, osim nas novopecenih, zna o njemu. Ali zato se "Mother's Day" slavi u Maju a "Father's Day" u Septembru. Tipicno za Australiju.
Moja mladja kcerka Tea, student prava (upravo pise zadnji seminarski rad), job-a jednom sedmicno u Institututu za redovnu politiku (Ordnungspolitik – tesko doslovno prevesti na nas jezik). Institut mali, osnovan kao Stiftung (zaduzbina), rade na pripremi usaglasavanja nacionlnih njemackih zakona sa EU uputstvima. Zaposleno nekoliko uglednih pravnika sa pomocnim osobljem i desetak studenata prava i ekonomije koji rade svaki jednom sedmicno, uglavnom na prikupljanju potrebnih materijala.
Tea radi cetvrtkom, tako eto jucer, na 8 mart bi njen radni dan, pa mi sinoc isprica ovu pricu:
- iduci jucer na posao prodavali se usput cvjetici u malim sicusnim saksijicama po 1 Euro. Ona kupi 4 komada za cetiri saradnice koje tamo rade. Kad stize na posao, svakoj stavi na stol po cvijetak, one iznenadjene zapitase za povod, pa Tea isprica pricu o nasem obicaju proslave 8 marta u bivsoj Jugi, iz ugla tada 10-ogodisnje curice koliko je bila stara kada smo napustili Banja Luku. Isprica o cvijecu, cestitkama, pripremi proslava u vrticima i osnovnim skolama, sve ono sto je njoj jos ostalo u zivom sjecanju.
One se obradovase, tako nesto ocekivale najmanje od jedne studentice. Kasnije udjose kolege, svima padose u oci cvjetici na stolovima, pa opet prica o 8 martu. Nije da nisu znali, niti ovdje 8 mart nije nepoznat (posebno medju pravnicima njegova politicka pozadina), ali eto to nikom ne pade na pamet, nije obicaj…
Poslije pauze vrati se Tea u biro, i na njenom stolu cvijece! Kolege brzo reagirali, da osvjetlaju obraz, da budu dzentlmeni ili im se dopao obicaj, ko zna ?!
Post a Comment
<< Home