Balkane, Balkane, Balkane moj...

Danasnji prilog je malo drugaciji od dosadasnjih: nije direktno vezan za Banjaluku ali jeste za nase krajeve. Balkan ima svoj poseban duh, tog smo vjerojatno svi svjesni. Mozda je taj nas duh i kriv za sve sto nam se desilo. Mnoge stvari su nam bile simpaticne, vjerojatno su i sada, ali imam nekakav osjecaj da nam je ta nasa naivnost i prihvacanje ovog balkanskog primitivizma doslo glave. 

Gledajuci ove slike dobijene od Jasne P (a ona ih je dobila od banjalucanina koji sada zivi u Sarajevu), ne mogu a da se ne nasmijem. Sjecam se da sam se tako smijao i sjednicama bosanske visestranacke skupstine (parlamenta) gledajuci i slusajuci novoizabrane narodne predstavnike koji nas, na kraju, dovedose do ovoga gdje smo i sta smo. A mi smo se uklanjali u stranu i pustali druge da nam odlucuju o sudbini.