SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, March 18, 2007

Nas izletnicki dan je bio prekrasan pa smo oko cetiri sata odlucili da se, prije povratka kuci, popnemo na stijene. Bilo je i turista (djece i odraslih), sto u grupama, sto individualno. S nama su isli dvoje starijih ljudi, 73 i 65 godina. Staza je dosta dobra ali je uspon dosta jak pa smo im savjetovali da ostanu i cekaju nas ali nisu htjeli cut o tome. Mislila sam u sebi: “Prava staracka tvrdoglavost”. Ljudi moji, ne biste vjerovali kako su se lako penjali. Kao koze!! A i svi mi. Kao da smi dobili neku nadljudsku snagu. Trajalo je to dobrih pola sata i ja sam usput napravila par snimaka. Kako smo se priblizavali vrhu, aparat je sve rjedje okidao. Na vrhu stijena je potpuno zatajio. Mislila sam da su se baterije ispraznile i bila ljuta i na sebe i na djecu sto ih nisu promijenili ili bar napunili. Bila je to jedinstvena prilika da se uslikam na mjestu koje je kao misterija uslo u knjigu i film. Pomirila sam se s tim da slika nema, malo smo odsjedili pa odlucili da krenemo nazad. Poceli smo se spustati a onda smo shavatili da idemo na pogresnu stranu, pa smo se vratili nazad. Vrtili smo se tako dobrih 15 minuta ne znajuci kud okrenuti. I drugi su bili zbunjeni dok neko nije slucajno ugledao neki znak kojeg je prepoznao dok se penjao. Kad smo sisli moja kamera je proradila. Slijedeci dan sam to ispricala kolegama na poslu i jedan mi rece da su mu poznati takvi slucajevi. Kaze da su vrsena ispitivanja i da se nista nije naslo. Nema objasnjenja zasto se to desava. I to sto smo se tako lako penjali ne osjetivsi umor ni jednog trenutka – ni to se ne zna.

Misteriozno, je’l? Sta kazete na to?

http://www.hangingrock.info/explore/explore.html

Karmen

Labels:

18 Comments:

Anonymous Zaga said...

Draga Karmen,
relativno sam nov posetilac ovog bloga pa se i ne ukljucujem preterano, ali na priloge koje Vi saljete ne mogu a da ne reagujem.
Toliko su lepi, da nemam reci.
Pozdrav,
Zaga, Beograd

Sunday, 18 March, 2007  
Anonymous Karmen said...

Hvala Zago. Ja vec neko vrijeme razmisljam da se malo povucem jer mi se cini da moji prilozi bas ne izazivaju neki interes. Ali eto, vjerujem da pored vas ima bas jos dvoje-troje kojima se svidjaju.

Monday, 19 March, 2007  
Blogger Mirjana said...

Draga Karmen,
nemoj se povuci sa tako lijepim prilozima iz nama malo poznatotg dijela svijeta. Svaki tvoj prilog pazljivo procitam i uvijek me iznenadis sa zapazanjima. Ovaj ti je jadan od njaboljih. Moj muz prati svijetske misterije. Rekla sam mu da procita ovaj prilog. Javiti cu ti njegov komentar.
Zanima me sta slikas u slobodno vrijeme pa ako imas nesto skanirano na racunaru voljela bi da mi posaljes. Obozavam slikarstvo i sve me zanima.
Puno pozdrava cijeloj porodici a tebe voli
Mirjana

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous Cadjo said...

Karmen, uz pozdrave saljem ti komplimente na laganom i interesantnom posanju i iznad svega obrazovnom. Ako ti kazem da si skoro pa kao cika Mario, znaj da je to puno visoko.
Svako dobro,
Cadjo.

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous Natasa said...

Draga Karmen,
ima ih ovdje kod mene mnogo vise od dvoje-troje, kojima su tvoji prilozi vrlo interesantni i kojima se istinski radujemo. Sigurna sam da ih je i drugdje povelik broj, samo sto nisu svi laki za napisati komentar.
Samo nastavi, znas dobro da je nama Australija nepoznata i predaleka za posjetiti ju.
Srdacno te pozdravljam, Natasa

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous Jasna T. said...

Draga Karmen,
Ne zelim da propustim komentar na ovaj tvoj divan prilog. Jednostavno nisam stigla da ga ranije procitam, a tome je “kriva” Nera koja mi je dala predivnu knjigu od koje ne mogu da se rastavim dok je svu ne procitam. Tvoj sam prilog procitala tek jutros na poslu, I porucujem ti, ne odustaj. Meni je svaki tvoj prilog veoma zanimljiv jer veoma lezerno pises o tako dalekoj zemlji koju ne vjerujem da cu imati sansu posjetiti. Previse ste daleko tako da su mi tvoji prilozi nacin da vise saznam o njoj a naravno I o nasem svijetu koji tamo zivi. Ovaj zadnji prilog je izvrstan I vjerujem da je izazvao paznju mnogih blogera. Nema sumnje sve nas posebno intrigira nest sto je neobjasnjeno I misticno. I ja volim citati o misterijama svijeta te mi je tvoj prilog odlican. Zanima me kako si se osjecala u trenutku privremene dezorijentacije, kad niste bili sigurni na koju se stranu vratiti, da li si se sjetila filma I nestalih ucenica?

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous Nera said...

Karmen,

Prilog je odlican, obazavam pustolovine...

Jasna,

Knjigu koju citas, poslala nam je Zaga iz Beograda...

Zago,

Ne poznajemo se, ali hvala za knjigu. Svi u kuci smo je procitali. Kniga je odlicna i daje nade da na nasim prostorima nije sve izgubljeno kao sto izgleda i da ima ljudi na svim "stranama" koji slicno razmisljaju.

Pozdrav svima,

Nera

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous Djulijana said...

Kao prvo sve pohvale za putesetvija koje nam Karmen docarava lagano i slikovito.
Kao drugo, koja je to knjiga u pitanju?
Zamolila bih blogere da naprave listu dobrog stiva i kako do njega doci.
Ovdje u Jacksonville se mogu naci knjige koje imaju jednonacionalnu konotaciju sto meni licno ne odgovara.
Pozdrav svim blogerima,
Djulijana

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous majda said...

Draga teta Karmen,
vas svaki prilog je izvrstan i to ne pisem samo zato da se prikljucim ostalim bloggerima. Razmisljala sam o vama i vasim prilozima. Svaki put se potrudite da nam docarate vas novi dom. Ja licno (mislim i vecina nas) ne znam puno o Australiji i super mi je sto mogu uciti o toj dalekoj zemlji iz vasih redaka. Vi to tako lijepo srocite da se naprosto nema sto dodati. Puno puta sam pocela pisati komentar na neki vas prilog ali sam onda shvatila da na moje postavljeno pitanje se u tekstu nalazi i odgovor, pa sam tako zastala i na posljetku i odustala. Ovaj zadnji prilog bi stavila na sami vrh. Puno pozdrava iz kisnog i snjeznog Zagreba u nadi da cete nam i dalje pisati o dalekoj Australiji.

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous Zaga said...

Kad sam pisala komentar na prilog koji je Karmen tako divno napisala nisam mogla ni ocekivati da cu na neki nacin i ja biti prozvana. Sad mi se cini da treba da se oglasim.
Co je moj stari drug, ali smo davno izgubili kontakt i evo pronasli smo se na ovom blogu. Ja sam otisla iz Banjaluke 1975. pa nisam imala priliku da upoznam ni Neru ni njihovu decu.
Pratim zbivanja na blogu i naravno iz moje perspektive imam svoja vidjenja.
Koliko sa slazem ili ne sa prilozima i komentarima koje tamo pronalazim nije bitno, bitnije je koliko smo u stanju da razlike prevazidjemo.
Knjigu koju sam poslala Komljenovicima ne bih da ja komentarisem, ali posto vidim da je dobro primljena i da postoje interesovanja o cemu se radi, zamolila bih Neru da je prokomentarise.
Inace, knjiga se zove IDI, VREME JE
a pisala ju je Marija Jovanovic.
Pozdrav, Zaga

Monday, 19 March, 2007  
Anonymous mario said...

Karmen, i mene je opčinila tvoja misteriozna priča. Ljilja se 'zakačila' za Na2CO3 , a ja se šalim sa sodom bikarbonom.
Ipak, očekujem da napišeš nastavak jer ko će povjerovati da se iza nestanka mladih dama ne nalazi neki lokalni krilati zmaj.

Tuesday, 20 March, 2007  
Anonymous Jasna P. said...

Draga Karmen,

kao i svi ostali blogeri uzivam u Tvojim prekrasnim opisima daleke nam i nepoznate Australije. Nisam se „usudjivala“ slati priloge koji nisu vezani za Banja Luku smatrajuci da to citaocima stranice nece biti posebno interesantno. Naravno Ausralija je nesto drugo; daleka, izazovna, misteriozna i uz sve to obogacena Tvojim posebnim nacinom opisivanja koji citanju daje dodatni ugodjaj. Ako se ikada odlucim za putovanje u te daleke krajeve, sigurno da ces Ti biti dobrim dijelom za to „odgovorna“. Ocekujemo daljnje priloge.

Tema dva: knjige

Podrzavam Djulianin prijedlog. Molim prijedloge za citanje dobrih knjiga s naseg podrucja i kako ih nabaviti. I ne samo to: dobra knjga bi mogla malo i prosetati oko svijeta: Amerika, Australija, Evropa, zasto ne?! Co ima sve nase adrese, svatko neka zadrzi knjigu desetak dana i neka salje dalje. Krug se zatvara tamo odakle je poceo.

Istovremeno se kod Nere (ako se prijedlog prihvata) prijavljujem kao slijedeca za citanje „Zagine“ knjige. Zauzvrat mogu poslati izvanrednu knjigu hrvatske knjizevnice Slavenke Drakulic: „Kao da me nema“ koju predlazem svima za citanje.

Tema tri: komentari

Mislim da je Zagina ideja odlicna. Mogli bi preporucivati ili slati knjige, a onda svatko nakon citanja moze dati komentar. Ne samo da ne bi bili u sitaciji citati „jednostranu“ literaturu, nego kroz svestrane komentare upotpuniti praznine o poznavanju/nepoznavanju pojedinih dogadjaja i na taj nacin otvoriti perspektive za nova vidjena.

Pozdrav Jasna P.

Tuesday, 20 March, 2007  
Anonymous Karmen said...

Dragi prjatelji, hvala vam na ovako prekrasnim komentarima, posebno Cadji koji me je uporedio "skoro" sa Mariom. Znam da je to visoka ocjena. Imate moje obecanje da ce biti jos zanimljivih priloga ali ujedno pozivam i vas ostale da pisete o krajevima u kojima vi zivite. Kako god je Australia daleko od vas, tako ste i vi daleko od mene i mala je sansa da cu ikada posjetiti sve te zemlje.
Na Jasnino pitanje kako sam se osjecala - pa, priznajem da me je bila uhvatila panika. Mislim da sam cak zvala u pomoc mada se ne mogu vise svega ni sjetiti.
Slazem se i podrzavam prijedlog Jasne P. o razmjeni knjiga. Nero, stavi me na spisak iza Jasne a tebe Jasna molim da mi posaljes knjigu Slavenke D.
Mirjana, scaniracu sve moje slike pa cu ti poslati.
Pozdrav svima, Karmen

Wednesday, 21 March, 2007  
Anonymous Nera said...

Bila sam zauzeta pa se nisam mogla javiti ranije, a ja uglavnom ne ostavljam nikoga bez odgovora, to mi je nekako u prirodi.
Podrzavam prijedlog o razmjeni knjiga, a ja cu vrlo rado prvom prilikom poslati “Zaginu” knjigu Jasni P. Ona neka vodi racuna ko je slijedeci citalac. Naravno prihvatam da mi se posalje svaka dobra knjiga.
Svidja mi se ideja da svako napise neki komentar uz potpis i mjesto boravka. Ko zna, mozda jednog dana zavrsi u nekom muzeju kao svjedok postojanja i odrzavanja jedne ja bih to nazvala “Banjalucke veze” (kao ono “Francuska veza “). Mislim da Zaga nije bila ni svjesna da bi u stvari mogla pokrenuti stvaranje jedne virtualne biblioteke.

Posto me je ona zamolila da dam svoj komentar o knjizi “Idi, vreme je” pokusacu da nesto napisem, a da ne ucinim knjigu manje zanimljivom za one koji imaju namjeru da je procitaju. Moram priznati da nisam pisala lektiru jos od srednje skole, a i tada sam cesto prepisicala pa se sad kajem zbog toga.
Kao prvo knjiga je jedn od onih koje se citaju u dahu. Autorica, Mirjana Jovanovic, u ovoj knjizi uglavnom opisuje politicka i kulturna desavanja u Srbiji u vremenu od 80-te pa nadalje. Dakle vrijeme previranja I rata koje je nama jako dobro poznato. Ponekad se vraca I u blisku proslost doticuci Titovo doba, koje pomalo budi u nama sjetu za tim vremenima, dok istovremeno veoma realno kritizira njegovu vladavinu.
Nadalje, opisujuci zivot jedne, po mom misljenju nadprosjecno obrazovane beogradske familije koja je dobro literalno I politicki potkovana, ona veoma ostro kritikuje Milosevicevu kako ona naziva “maloumnu” politiku, ogradjuje se od svakog sunda, kica I novokomponovane muzike.
Da prica nebi bila suhoparna, ima tu i malo ljubavi (knjiga bez ljubavi k’o selo bez skole).
Takodje sam primjetila da se kroz cijelu pricu povlaci ime zagrebacke rok grupe “Azra” i njhovog clana Djonija Stulica. Svatila sam da je zbog svoje svirke I revolucionarnih tekstova bio strahovito popularan u nekim beogradskim krugovima. Ja se sjecam nekih njegovih pjesama kao n.p.r. “A sta bih dao…” ali nisam nikad posebno obracala paznju na njih. Ova me knjiga inicirala da potrazim na internetu njihovu stranicu. Zanimalo me je sta je tako magicno u tim tekstovima . Procitala sam samo neke , ali ovaj tekst mi se svidio, a nalazi se na njiovoj home – stranici:

...riječi su isto kao i gomila judi
nije nužno znati za sve
odaberi za sebe samo one prave...

Pozdrav svima,

Nera

Wednesday, 21 March, 2007  
Blogger co said...

Evo da se i ja ukljucim u ovu ‘zensku’ diksusiju (izvinjavam se Cadji i Mariju) da ne kazete da sam ostao po strani. Usput bih da dotaknem jos neke teme.

Sto se tice knjige, meni se izuzetno svidjela. Razlozi mogu biti visestruki: prvo, moram priznati da godinama nisam procitao nista (stidim se, ovaj zivot na zapadu ne ostavlja puno slobodnog vremena a i svakodnevni poslovi u kuci i oko kuce traze mnogo vremena), pa sam knjigu (gotovo cijelu) procitao u avionu za LA. Nera nije mogla vjerovati da je ne ispustam iz ruku, jer je i ona ocekivala da cu se umoriti i da ce i ona biti u prilici da nastavi sa citanjem.

Knjiga je ‘ljubavna’ ali, cini mi se, vise ‘politicka’. Kad kazem politicka, mislim na opisivanje dogadjanja u nekim beogradskim krugovima ovih zadnjih nesretnih godina i borbe i stradanja ljudi koji su sve to gledali drugacijim ocima nego vecina u tadasnjoj Srbiji.

Ne znam da li mi je Zaga poslala knjigu zbog ljubavne tematike ili ove druge, ali mene je privukla ova druga. Zbog toga mi je bila toliko zanimljiva, jer sama ljubavna tema ne bi uspjela zadrzati moju paznju svo vrijeme leta.

Pisuci ovo, pitam se da li ce knjiga biti zanimljiva za sve koji su se ovdje zainteresirali za nju, jer, kako vidim neke politika ne zanima, pa ce biti razocarani kada je procitaju. Ja pripadam onoj drugoj skupini i ne mogu da zamislim ovaj blog bez doticanja tema koje su vezane za dogadjaje koji su imale presudan uticaj na nase zivote (imaju i sada, a da ne govorim o uticaju na sudbini naseg potomstva).

Thursday, 22 March, 2007  
Anonymous ljilja said...

Pozdravljam ideju o razmjeni dobrih knjiga, koliko god mognem uključiću se u akciju.Nera je vrlo uspješno otvorila jednu novu stranicu(labels).Mogli bismo ju zvati'pogled na knjigu'.
Ima izuzetnih mladih pisaca sada na Balkanu. I njih je,eto,izrodio i izbrusio nesretni rat.Ali jedan je ipak Miljenko Jergović, my favorite.Nataša, Vi ste ga već ovdje pominjali.Kako sam pročitala puno njegovih priča, ali i romane'Dvori od oraha', te 'Gloria in excelsis', preporučujem ih svima.Jest da za romane treba raspust vremena...
I još da zamolim Karmen da i nama Marčićima kao i Mirjani, skenira svoje likovne radove (specijalna molba od Marija).
A Mario je trenutno u Beogradu.Ali ne službeno. Otišao na susret sa kolegom koji od rata živi u Engleskoj.
Pozdrav, Ljilja.

Thursday, 22 March, 2007  
Anonymous mario said...

Dragi Co,
U startu želim podržati ideju formiranja naše čitaonice (ako bi me neko pitao dao bih joj ime 'Ko to tamo čita'), jer bi, osjećam, na taj način bili duhovno još bliže. Mislim da bi bilo manje nesporazuma u međusobnoj komunikaciji, a tvoj početni naum pokretanja ovog bloga bi doživio brži uspjeh. Dati mišljenje bi bilo poželjno, ali ne i obavezno. Naime, već sada se plašim komentara zašto sam baš izabrao prvu knjigu (šaljem na tvoju ili prema nekom kriterijumu na neku drugu adresu) koja je prvi put objavljena prije više od trideset godina. Ne samo zato što je Irfan Banjalučanin i što je moj dobar prijatelj nego i zato što mislim da ni jedan naš sugrađanin u međuvremenu nije napisao ništa bolje od 'Talhe ili šedrvanski vrt', a moguće da je nekom blogeru promakao rani Horozović. Proglasili su ga Borhesovcem u vrijeme kada ga on nije još čitao. Dalje, nudim 'Sahib'-a od Nenada Veličkovića (pouzdano nije Cecin rođak), zabavnu knjigu u kojoj se Bosanac na svoj račun ismijava 'instaliranim' strancima koji nas mire, ili tako nekako... navodno se trebala zvati 'Impresije iz depresije'. Preporučujem i spreman sam da pošaljem i knjigu 'Šumski duh' Gorana Samardžića, knjigu o odrastanju, ljubavi i normalno o našem ratu. Sa ove tri dobre knjige želim jedan uspješan početak.
Pozdrav

Tuesday, 27 March, 2007  
Blogger co said...

Dragi Mario.

Lijepo je sto se trudis da ovome sto je ostalo od bloga das malo zivota, produzis agoniju koja je ocigledna i iz koje ce se tesko izvuci. Ideaja o razmjeni knjiga je odlicna i ja je svim srcem podrzavam, ali bojim se da nam to nece pomoci da se nastavimo okupljati oko ove druge ideje (bloga) koja, kao i mnoge druge slicne, zbog nasih razlicitosti, nema sanse za uspjeh. Cini mi se da smo se svi umorili i da nitko nema niti snage niti volje da nas izvuce iz ove letargije.

Ja sam se, licno, umorio, i pisanjem, i pripremanjem silnih fotografija, a istovremeno je nastao vakuum u idejama. Poceo sam da razmisljam o svakom prilogu, o svakoj rijeci, sta napisati, koji fotos odabrati, koga spomenuti, a da se netko ne naljuti (mislim na posjetioce bloga) ili, sto je jos gore, da od dosadasnjih prijatelja ne napravim neprijatelje. Morate priznati da to nije lako. Takav pristup ubija volju za bilo kakvim radom (intelektualnim posebno, ako se ovo sto sam pokusao moze tako nazvati), i ideje se naprosto gube, ili bolje reci suzavaju na jedan vrlo uzak prostor koji je prihvatljiv za sve.

A sto se tice knjiga sto si ih predlozio za razmjenu, ocekujem da ce netko dati prijedlog kako da to uradimo. Ja kucnih adresa od vecine nemam (ni ideja adresara nije bila prihvatljiva za sve, pa ga nisam napravio) i u ovom trenutku oko toga ne mogu puno pomoci. Ako mislite da bi nekakav spisak email-ova mogao pomoci, javite mi, pa da nesto napravim. Naravno da nista necu objaviti bez necije dozvole tako da se ne trebate bojati za vasu privatnost. A mozda ja mogu biti distributer email-ova, ako se tako slozite.

Dakle, lopticu sam prebacio na vasu stranu mreze a ja cekam.

Tuesday, 27 March, 2007  

Post a Comment

<< Home