Komentar od Djulijane
Dragi Co,Na slici u prilogu je moj rahmetli otac Jusuf i moja kcerka Alma, davne 1988.god. Jednostavan dokument dedinih obaveznih nedjeljnih posjeta. Zivotinjsko carstvo je bila jos jedna nit koja je ovo dvoja spajala u neogranicenoj ljubavi , paznji i razumijevanju. Deda je otvarao cokoladice nadajuci se da ce dobiti jos koji rijetki duplikat, da moze mijenjati sa svojom rajom na obaveznoj jutarnjoj kafi u hotelu "Palas". Alma se je opet vise radovala sadrzaju omota, ali je ujedno naucila da memorise slicice, pa bi uzviknula od ushicenja kada bi dobili slicicu koju nisu imali do tada. Bio je pravi ritual i lijepljenje istih u album. Da ne duzim dalje, sve se vidi iz prilozenog.
Pozdrav svim blogerima,
Djulijana
Djulijana
posted by co | 12:01 AM
1 Comments:
Draga Djulijana,
slika je predivna, divan dokument o jednom vremenu.
Cokoladice zivotinjskog carstva se mogu nazvati nasom tradicijom. da li jugoslovenskom ili bosanskom. ja stvarno ne znam kako je islo u drugim krajevima, ali u banajluci je zaista bila tradicija.
Moj brat i roditelji zive u Lincoln-u, americka drzava Nebraska.
Tamo se nastanila familija Sljivic iz banjaluke. prije par godina su otvorili prodavnicu u kojoj su se mogle kupiti razne stvari iz nasih krajeva.
Ja sam kupovala cijele kutije "zivotinjskog" za moje kcerke od 20 i 25 godina.Ne moze opisati radost odraslih cura kad su vidjele cokolade.Tu je u pitanju i nostalgija za danima kad su se cokoladica otvarale u drustvu sa didom.
Jos jednom hvala na ovoj predivnoj slici
Dubravka Kusmic
Post a Comment
<< Home