Scottsdale zovu "Beverly Hills of Arizona". Sala je da Scottsdale ima svoju tvornicu BMW-a jer su po ulicama parkirani jedan do drugoga. Tamo se nalazi i veliki broj skupih prodavnica sa "designer" odjecom, obucom i ostalim stvarima kao Diesel, Gucci, Louis Vuitton, itd. U Scottsdale-u se nalazi i ogroman broj klubova. Plan je bio da za Nanijev rodjendan odemo u klub Myst, gdje radi jedan mladji Bosanac (takoder iz Banjaluke, Benjamin Dzanic) kao promoter. On nam je sredio ulazak u VIP tako da smo se svi osjecali kao gospoda iz Scottsdale-a. Atmosfera u Myst-u je bila luda; gostovao je neki specijalni DJ iz Evrope, muzika je drmala, raznovrsna svjetla su osamutila goste, bilo je plesacica u ... "kratkim sorcevima", raja je plesala, a mi smo pili i slavili. Ne vjerujem da slike mogu potpuno opisati atmosferu ali bar mozete okusiti nasu zabavu te noci. Nakon kluba smo se malo vozikali trazeci hranu. Kao sto vidite po Nanijevim rodjendanskim poklonom, nove suncance naocale marke "Onion Ring", zabava nije prestala ni u restoranu.

Subota je krenula polako. Pokupili smo Mirzu na aerodromu i nakon posjete jednoj lebanonskoj prodavnici, otisli smo do Mill avenije. Tamo smo rucali na otvorenom u odlicnom Irskom pubu. Dan je bio prelijep, kao da smo negdje u Banjaluci kraj Vrbasa tokom ljeta. Te noci su Maja, Mirza i Nani spremili mezu za raju koja ce doci kasnije. U petak je bila jedna raja; ove veceri je dosla druga raja. Noc je krenula polako, cak se svirala gitara i bilo je pjevanja. Onda su dosle diskusije o poslu, zivotu, sportu, putovanjima, itd. Pilo se svega, od vodke do viskija do piva a od hrane je bilo nareska, sira, cipsa, a i latinskog utjecaja, sa malo salse. Zabava je krenula rano, oko pola 8, a nismo prestali nakon 2 ujutro.

Nedjelja je bio dan mog odlaska. Mirza je ostao jos jedan dan. Nani i on su odlucili, onako spontano, da posjete Las Vegas jer je Vegas nekih 4 sata voznje od Phoenix-a. Mirza kaze da nikada nije bio - pa nek se ide. Prvo su mene odbacili do aerodroma oko 2 poslije podne a onda su se uputili prema Nanijevim roditeljima na bosanski lonac i pitu, koje se Mirza narocito pozelio. Na putu prema Vegasu su stali do Hoover Dam-a. Dosli su u Vegas oko 8 navece i ostali su budni do pola 5 ujutro. Uspjeli su odspavati samo 2 sada jer su iste noci morali nazaz za Phoenix. Kaze Nani da im je Vegas dobro dosao da se pravo ispricaju i sjete nekih ljudi i Banjaluke. Iako se nisu druzili prije, Mirza i Nani su imali dosta zajednicke raje. Kaze Nani da su se njih dvojica "k'o dva penzionera" setali Las vegas stripom razgledajuci sve mlade curice i prodavnice pijuci Margarite.

Dok sam svirao gitaru na aerodromu, mislio sam kako mi je dobro bilo i kako smo se svi opet dobro zabavili. Ovakve stvari moramo cesce raditi, iako smo svi rasuti po citavoj Americi. Uskoro dolazi sastanak Banjalucana u St. Louisu. Eh, kako ce tek onda biti ...

Davor