Mostar 2001. - 2005.

Mostar je grad koji me je odusevio od momenta kada sam ga prvi put posjetio. Cini mi se da je to, s turisticke tacke gledanja, najatraktivniji dio Bosne i Hercegovine. Istina, po Bosni nisam putovao mnogo, pa moj zakljucak moze biti pogresan. U istocnu Bosnu nisam nikada svratio (i kako sada stvari stoje, vjerojatno nikada ni necu), a kroz zapadnu sam uglavnom prolazio na proputovanjima ka moru, pa se ne sjecam necega sto bi me posebno impresioniralo.

Gradska jezgra oko starog mosta mi se svaki put cini kao da je pobjegla sa nekih prekrasnih razglednica. Kroz sve ove godine sam napravio nebrojeno fotografija, prije i poslije rata, i evo neke od njih dijelim sa vama. Imao sam problema da izaberem samo nekoliko, jer svaka je bila ljepsa od ljepse.

Sada cu napisati nesto sto ce mnoge iznenaditi, a neke i razljutiti (znam da se niko nece sloziti sa mnom, ali ovaj blog i ne radim da bismo se svi slagali: ako bi bilo tako, veoma brzo bi izgubio svoju draz). Kada sam zadnji put bio u posjeti Banjaluci, pokusao sam na sve nacine da napravim fotografije koje cu moci ponosno pokazati raji s posla, ali nikako mi to nije polazilo za rukom. Hodao sam po gradu, birao kuteve snimanja, ali krajnjim rezultatom nisam bio zadovoljan. Napravio sam nekoliko fotografija ali ni za jednu ne mogu reci da zasluzuje da je iskoristim u svojim 'propagandnim nastupima' ovdje u mojoj skoli. U Mostaru, kuda god bih pogledao, morao sam potezati za kamerom. Mozda grijesim, ali tako je!

Posljedice rata su u ovom nesrecnom gradu (a koji to u ovoj nasoj Bosni nije), vidljive na svakom koraku. Poznata linija razdvajanja je jos uvijek netaknuta od dana zavrsetka ratnih sukoba: rusilacka ruka je vidljiva na svakoj zgradi. Mnogobrojna groblja su puna mladosti koja izgubi zivote boreci se za 'svoje' a protiv 'njihovih'. Stari most je, zahvaljujuci medjunarodnoj pomoci, ponovo zasjao u svom punom sjaju, ljepsi i ‘stariji’ nego sto je bio. Pitam se koja je to monstruzna misao stajala iza odluke da se ovaj historijski spomenik od neprocjenjive vrijednosti nemilosrdo razrusi? Gledao sam snimke rusenja i jos uvijek ne mogu da vjerujem da je to netko mogao narediti i da se to zaista desilo. Siguran sam da ce neki imati objasnjenje i opravdanje za to (kao sto imaju opravdanje za svo zlo koje nas stize) ali ga ja, kao normalno ljudsko bice ne mogu naci.

Kada govorim o starom mostu i Mostaru, ne mogu a da ne napravim paralelu s Banjalukom i Ferhadijom. I ovdje su monstrumi uzeli stvari u svoje ruke i rusili sve sto nije ‘njihovo’. I u nasem gradu ima jako puno onih (cini mi se da mlada generacija prednjaci) koji taj monstruozni cin brane jer, zaboga, to nije nase.

I na ovom blogu ponekad se, s vremena na vrijeme, moze osjetiti ta skrivena doza opravdavanja zlocina koji su ucinili ‘nasi’. Trebat ce proci jos jako puno vremena kada o svemu budemo pricali otvoreno, kao ljudi, a ne kao pripadnici svoje nacije. A do tada, proteci ce jos mnogo vode Neretvom i Vrbasom.