SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, March 31, 2007

Malo statistike

Malo statistike (sa drzavne web stranice)
Provincija Quebec ima preko sedam miliona stanovnika. Povrsina Quebec-a je veca nego povrsina Evrope.
Vise od 80 % stanovnistva zivi uz obale sliva Saint-Laurent. Veliki dio provincije je prazan, zbog surove klime i teskih uslova zivota.
74 % stanovnistva su francuskog porijekla, 4 % engleskog porijekla, 1 % starosjedioci (ovdje se zovu autochtone).
Autochtone se dijele na inuit (eskimi) i ameroindien (razna plemena indijanaca)
Ostalih je 20 % imigranata iz raznih krajeva svijeta, od kojih su najbrojniji italijani.
Vise od pola stanovnika Quebec-a zivi u Montrealu i okolnim malim gradicima uzduz sliva Saint- Laurent

Malo o jeziku
Kojim se jezikom sluze svi ovi ljudi?
Kod kuce naravno svako govori svoj maternji jezik.
Sluzbeni jezici u Kanadi su engleski i francuski.
U Kanadskoj provinciji Quebec, od 1977 sluzbeni jezik je francuski.
Francuzi u Quebec-u , okruzeni engleskim provincijama Kanade i USA, zive u stalnom strahu da ce francuski jezik i kultura vremenom nestati.
Zato su te iste 1977 izglasali "bill 101", koji obavezuje sve novodosle imigrante da pohadjaju francuske osnovne skole.
U engleske osnovne skole mogu ici samo domaci englezi i oni ciji su roditelji isli u englesku skolu.
Imigranti nemaju pravo izbora. Isto tako "bil 101" trazi da oznake na putevima, poslovna dopisivanja, uputstva u fabrikama budu na francuskom.

Jezicka policija
Za sprovodjenje zakona u djelo brine se instistucija "Office de la langue francaise". Oni imaju takozvanu jezicku policiju. "police de la langue".
Ta policija obilazi firme koje imaju vise od 30 radnika i provjerava primjenu francuskog jezika.
Nasu fabriku obidju svake godine. U fabrici je odluceno da sve komunikacije i instrukcije budu dvojezicne. "Policija" nema nista protiv toga.
Svaki e-mail koji je upucen svim radnicima je napisan na oba jezika. Samo e-mail izmedju kolega mogu biti na engleskom.
Mi svi imamo instalirane programme i tastature koje omogucavaju pisanje na oba jezika.
Sve procedure, tehnicka uputstva su na francuskom i engleskom. Svi natpisi pokraj masina, takodje. Pravilo je kod natpisa, da prvi natpis bude na francuskom, ispod njega na engelskom, ali mora biti napisan sa duplo manjim slovima. Moze se reci da je u nasoj fabrici zakon sproveden oko 80 %. Ostao nam je kompjuterski sistem za pracenje priozvodnje samo na engelskom. Bilo bi veoma skupo da se instalira na oba jezika.
Zato su svi zaposleni morali potpisati, pojedinacno svaki, da nema nista protiv.
Kad smo skoro uspjeli da zaokruzimo akciju za ostvarivanje jezickih prava , dosle su na red masine za fotokopiranje. Novije masine se mogu kupiti sa francuskim instrukcijama i komandama . Takvu imamo samo jednu. A na stare smo morali nalijepiti dodatne naljepnice na francuskom.
Tako to ide bez kraja i postaje smijesno (pogledajte sliku sa prevodom YES-OUI !!!!).
Sljedece godine ce vjerovatno biti velicina slova .

Stvarni zivot
Bez obzira na sve ove zakonske igre, ljudi u Montrealu zive i rade i uspjesno komuniciraju. Ima mnogo mijesanih brakova.U proslosti su bili Francuzi -Irci, Francuzi-Englezi, a sada postoje sve moguce kombinacije
Vecina stanovnistava u Quebec-u govore i pisu oba jezika engleski i francuski (80 %).
To je statisticki podatak, a ja bih mogla reci da je taj procenat skoro 100 % kod mladih, koji su generacija moje djece.
Sto se tice ucenja i savladavanja jezika, po mom misljenju francuski jezik je tezi od engleskog, posebno kad treba savladati pisanje.
(Jos uvijek je laksi od njemackog)
Ja sam ga morala polagati ispred sluzbenih lica u gore pomenutoj instituciji "Office de la langue francaise".
To je uslov za svakoga ko hoce da zvanicno radi u svojoj profesiji.
Quebec je dosta razlicit od ostalih krajeva sjeverne Amerike.. Osjeti se francuski uticaj u svim poljima zivota.
Kuhinja, muzika, arhitektura, moda, smisao za humor, srdacnost kod susreta,..itd. Francuzi su dosta opusteni, njihova televizija je mnogo lezernija.
Monogo vise muzike, i filmova iz cijeloga svijeta, i mnogo manje kriminalnih serija kao sto su CSI i slicne.
Ènglezi su vise ljudi od protokola , uspjesni u privatnim poslovima. Imaju smisao za humor i prilicno siromasnu kuhinju. Sve se svede na peceno meso i krompir.
Jednom je profesor francuskog ispricao vic kako su Englezi htjeli da izdaju knjigu recepata engleske kuhije. Nazalost, sve je stalo na samo 3 ( tri) stranice.
Za ljude koji rade u usluznim djelatnostima, trgovinama, bankama, drzavnim sluzbama postoji pravilo kako da se obrate klijentima.
Oni se obracaju uvijek istim redosljedom , prvo francuski pa onda engleski :"bonjour, hi, comment je peux vous aider, how can I help you" i cekaju odgovor. Razgovor s osobom s druge strane saltera se nastavlja na francuskom ili engleskom, zavisno kako je ta druga osoba odgovorila "bonjour"
Ili "hi".
Ne moze se reci da je sve bas tako idealno. Desi se da nekad francuzi u trgovini ili sofer u autobusu nece da govori engleski, ali to je zaista rijetko,.


Dubravka

P.S. Jos nekoliko fotografija.

Labels:

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Ovo je bas interesantan prilog. Znala sam nesto malo o ovim stvarima odranije (obzirom da je Kanada jos uvijek dio Commonwealth-a kao i Australia) ali ne u koje krajnosti se ide. Gledano sa strane, zvuci smijesno.

Monday, 02 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Draga Karmen,
to jeste smijesno, jer je otislo u krajnost.
U Quebec-u, su se kroz istoriju smjenjivale dominacije izmedju Francuza i Engleza.
Mi smo doselili ovdje 1994,i imali smo priliku da ponovo slusamo i gledamo politicke borbe i referundum u kojem su gradjani Quebec-a trebali da odluce da li ce se odvojiti od Kanadske federacije (za nas je to bilo "deja vu"). "NE" glasova je bilo samo za par procenata vise od "DA". Ja sam onako prestrasena od sveg sto se desavalo u Bosni mislila :"sad ce se poceti tuci i ovdje". Medjutim, stranka koja je bila na vlasti i organizovala referendum je postovala rezultat. Predsjednik stranke, koji je bio uvjeren da ce ljudi u velikoj vecini glasati za odvajanjeje, onako napola pijan komentarisao rezulatate kasno navece i rekao da je tako "los" ishod uzrokovan glasovoma razlicitih "etnics".
Sljedeci dan je bio smijenjen.
Sad nakon 12 godina situacija se jako promijenila. Separatisticka stranka ima samo trecinu glasova, ljudi vise nisu opsjednuti odvajanjem. A i nacionalna struktura Quebec-a se mijenja.
Meni se jako dopada ideja o dvojezicnom Quebecu-u i sigurna sam da ce je to put da se sacuva francuska kulturna bastina a u isto vrijeme da se ne zaostane u zbivanjima u svijetu i sjevernoj americi.
Kanada je jos uvijek Engleska kolonija. Mi smo se zakleli kraljici Elizabeti II kad smo primili drzavljanstvo.
U parlamentu postoji pozicija Gouverner General, koji je ustvari kraljicin predsatavnik.
I tu su se stvari jako promijenile.
Prvi put u istoriji, prije 5 godina pojavila se prvi put ZENA IMIGRANT(duplo iznenadjenje), rodjena u Aziji i dosla u Kanadu, kad je imala 5 godina.
Prosle godine postavljena je ponovo zena, imigrant sa ostrva Haiti. Mislim da su ovakve promjene dobre,dobro ocrtavaju realnost.Slika Kanade se brzo mijenja, kao i slika cijelog svijeta. A isto tako i prilike u svijete se veoma brzo mijenjaju, zahvaljujuci brzom razvitku tehnologije.Kad pomislim da sam se prije 20 godina odusevljavala s fax masinom , a mi sad ovako caskamo diljem zemaljske kugle. To je samo 20 godina.
Pozdrav od Dubravke

Tuesday, 03 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Evo, Dubravka, da se ja opet nadovezem. Mi smo 1999 imali referendum na kojem se Australci trebali izjasniti jesu li za Republiku ili da ostanu u sastavu Monarhije. Velika vecina Australaca je jos prije izborne kampanje bila za Republiku u kojoj ce predsjednika birati narod (slicno kao u Americi). Medjutim, stranka ne vlasti na celu sa Prime Ministrom je otvoreno bila pro-monarhisticki okrenuta i Prime Ministar je javno propagirao ostanak u Monarhiji. Poznat je njegov govor u kojem je rekao: "Sve dok je kraljica Elizabeta II ziva, Australia ce biti u sastavu Monarhije. Sta ce poslije biti - vidjecemo". Da bi osigurali svoje pozicije, pitanje za referendum su formulisali ovako: "Jeste li za Republiku u kojoj ce predsjednika birati Parlament?". Interesantno je kako se ljudi daju upecati i nasjednu uvijek istim trikovima. U istom trenutku se prestalo govoriti o Republici i paznja je skrenuta na nacin izbora predsjednika. Zagovornici Republike su govorili da je pitanje izbora predsjednika manje bitno, i da je vazno da se izglasa Republika, itd. Naravno, Referendum je "prosao" ili "pao", kako za koga, i Australija je jos uvijek konstitucionalna Monarhija.
Kod primanja drzavljanstva i polaganja zakletve, mi smo otisli malo dalje od Kanade. Sada postoje dva tipa teksta pa ljudi prilikom popunjavanja papira zaokruze sta preferiraju. U jednom se zaklinjes Kraljici Elizabeti a u drugom Australiji i njenom narodu. Zadnjih godina sve je vise migranata koji biraju ovaj drugi tekst.
A s druge strane, cini mi se da smo mi daleko od toga da zena bude izabrana za Prime Ministra.

Pozdrav od Karmen

Wednesday, 04 April, 2007  

Post a Comment

<< Home