In Memoriam - Smajo Bećirbašić

(Dževad Osmančević: Smaji Bećirbašiću na komemoraciji u Parlamentu RS, 14.02.2007.)

Poštovana i draga porodico,
Dragi prijatelji,
Poštovane dame i gospodo,

Teško mi je, u ovom tužnom trenutku, pronaći riječi kojima bi se dostojno oprostili od našeg poštovanog i dragog Smaila Bećirbašića - Banjalučanina i velikog humaniste, pouzdanog i provjerenog druga i prijatelja, čovjeka za koga se s punim pravom može reći da je ''sav bio tuđi''.

Rodio se Smajo u Banjaluci, na Mejdanu, u prastaroj Kul-mahali, 20. marta 1941. godine u porodici uglednih Banjalučana - majke Zumre i oca Smaje.

Osnovnu školu i nižu gimnaziju, a potom srednju Medicinsku školu završio je Smajo u svom gradu, a onda studije sociologije na Univerzitetu u Sarajevu.

U bogatoj radnoj karijeri Smajo Bećirbašić je obavljao poslove na željeznici, potom bio načelnik Štaba teritorijalne odbrane Banjaluke, a ponajbolje rezultate ostvario je kao rukovodilac Gerijatrijskog centra i dječijeg doma ''Rada Vranješević''. Na tim mjestima najviše su došli do izražaja Smajin humanizam i nesebična briga i pažnja.

Za djecu bez roditelja on je bio ''naš čika Smajo'' - i otac i majka, i pedagog i autoritet kome pripadaju zasluge što su mnogi od njih danas ugledni, uspješni i priznati građani Banjaluke.

A naš Smajo bio je svuda - i u kulturnim i u sportskim organizacijama, a fudbalskom klubu ''Napred'' iz Mejdana Smajo Bećirbašić je poklanjao i ljubav i vrijeme. I zapjevat je umio Smajo, i pjesmom razgaliti društvo - i na plaži Zelena i Abacija i pod stoljetnom lipom u bašti komšinice Naje...

Onda su nastupila tragična ratna vremena i Smajo se, kao i hiljede njegovih sugrađana, suočio sa činjenicom da mnogi, pa i članovi njegove uže porodice, moraju napustiti grad.

Teško se Smajo mirio s tom neminivnošću, ali je osobno ostao privržen Banjaluci i čvrsto odlučio da, unatoč iskušenjima i neizvjesnosti-ostane u svom gradu.

Uvijek uspravan, dostojanstven i ponosan predstavljao je Smajo duhovnu vertikalu i moralni oslonac rijetkima koji su slijedili njegov primjer.

Jer, Smajo je znao, osjećao i uporno govorio da vrijeme bezumlja ne može vječno trajati i da će doći dan kada će se ljudi vratiti u svoje domove.

Smajo je čvrsto i bez rezerve vjerovao u suživot, jer je ljude vrednovao isključivo po njihovim postupcima. U nesigurnosti i opštoj oskudici, Smajo je uvijek nastupao staloženo, dostojanstveno, racionalno i autoritativno, jer je vjerovao u etičnost, humanost i univerzalnost ljudskih prava. Stoga je nemjerljiv njegov doprinos u radu humanitarnih organizacija kao što su ''Merhamet'' i slične institucije.

I unatoč ratu, Smajo je umio podići raspoloženje svojim sugrađanima kada bi ih posjećivao za vjerske praznike. Jer Smajo je poštovao ljude i njihove običaje.

Prijateljstvo, multietničnost i suživot za našeg Smaju su bile uzvišene vrijednosti. I nije moglo biti drugačije-jer u takvom okruženju je Smajo stasavao i svoja pozitivna iskustva drugima prenosio...

Politički angažman Smaje Bećirbašića uveliko je određen upravo pomenutim vrijednostima. Kao visoki funkcioner aktivno je djelovao u Stranci za BiH, bio generalni sekretar i uživao podršku velikog broja sugrađana i građana BiH koji su mu ukazali povjerenje kao delegatu Predstavničkog doma Parlamenta BiH i Vijeća naroda Republike Srpske.

Na tim dužnostima Smajo Bećirbašić je u prvom planu uvijek imao čovjeka, građanina, vlastitu obavezu da mu osigura osnovna ljudska prava i vrati obezvrijeđeno dostojanstvo i povjerenje u institucije.

Odlazak dragog nam Smaje Bećirbašića ostavlja nemjerljivu prazninu u tkivu Banja Luke, u u srcima i duši njegovih prijatelje i komšija - Srba, Hrvata, Slovenaca, Ukrajinaca, Bošnjaka - ostaju trajna tuga i neizreciv bol.

Po dobru će Smaju , njegovu majku Zumru i oca Smaju, kao i sve Bećirbašiće, pamtiti najbliže komšije u Kul-mahali te njegovi prijatelji Aco, Emir, Pop, Logo, Slavko, Tofko, Bobo, Fućo i mnogi drugi.

Odlazak dragog nam Smaje najteže pogađa njegove najbliže-kćerku Sanelu, sina Sanjina, sestru Ćamku, braću Habija i Pašu, njegovu Suzanu...

Ipak, i vi dragi članovi Smajine porodice, i mi-njegovi prijatelji, komšije,saradnici i poštovaoci ponosni smo što nas je ogrijala Smajina bezgranična ljubav i pažnja.

Ponosna je i ona iskrena, neuništiva, multinacionalna i multikonfesionalna, humana i građanska Banjaluka koja je na svojim grudima odnjihala Smaju Bećirbašića-ponosnog i dostojanstvenog sina ovog grada.

Hvala ti, dragi Smajo, za sve što si nam poklanjao.

Neka ti je vječna slava! Hvala