KRAJINA BOSANSKA

Među ilirskim državama, Bosna, ako njen položaj, prirodnu krasotu, i plodnost zemlje u pogled uzmeš, može zaista prvo mjesto zauzeti. Od sve pak Bosne najplodnija i najuzoritija je ona strana, što se proteže od Vrbasa k zapadu do austrijanske međe, koju Bošnjaci Krajinom zovu, a inostrani zemljepisci Turskom Hrvatskom. Prostor ove zemlje može imati 150 milja zemljopisnih, a žitelja preko: 100.000 duša. Hristjana istočne crkve ima najviše. Oni žive po selima, a nešto ih ima i po varošima; duhovno spadaju pod upravu mitropolita sarajevskoga; imaju dva manastira, Moštanica u pridorskoj, i Gomionica, u banjalučkoj nahiji; zatim imaju nekoliko drvenih zgrada, koje svijet crkvom zove a više na pojatu naliče. — Poslije njih po broju najviše ima Turaka, ili pravije reći, poturica bosanskih; ovi obitavaju obično po gradovima i varošima, a nešto malo ima ih i po selima. — Kršćana ponajmanje ima, oko 12.000; imaju šest župa (parohija), u Banjaluki, Ivanjskoj, Gradiški, Sasini, Volaru i Bihaću; stoje pod upravom biskupa bosanskoga, iliti drugojačije zvanog, apostoliceskog namjestnika.

Planine znatnije jesu: Vrtoč, Prkosi, Crna gora, Grmeč, Srnatica, Osmina, Kozara, Benakovac, Beregomica, i t. d. — Rijeke: Sava, Una, Unac, Klokot, Vrbas, Vrbanja, Vrbaska, Švrakava, Sana, Blija, Zdena. Podneblje ovde vrlo je ugodno; planine spomenute nisu drugo, nego žirorodne gore, nisu visoke, već rastovinom i bukovinom prikrivene, osobito tako zvani Savski lug, koji se kraj Save na šest sati proteže, samom je visokom rastovinom zaodjeven. Pla­nine ove neizbrojena krda prasaca svojim žirom hrane, zato svinjad najveće je blago žitelja; ali lakomost zemaljskih gospodara, ako ovako za nekoliko godina proslijedi, sve će upropastiti, jer ovi za malu cijenu prodaju inostrancima svoje šume, odkud jedni natovare pune lađe drva, te plave u Beograd, drugi sijeku duge, treći pale lug, te izvaruju potašu, drugi opet si­jeku japiju lađarsku za engleske i egipatske velike brodove; a što je opet najgore, isti kmeti nemilice poraziše šumu, jer mnogi za drugi gnoj i ne mare, već pale šumu, pa onda siju žito, a gdje je ove godine sijo, do godine već tu neće, nego opet nanovo pali; a kad sve oko sebe popali, onda se seli, i traži gdje još ima šume. Od čobana ništa da i ne napominjem, oni su svagdi neprijatelji šuma, osobito gdje ih nikakvi zakoni ne stežu, kao kod nas u Bosni.

Osim planina ima ovdje dosta ravnica i dolina, koje su vrlo plodne, s kojih stanovnici po dva žita na Ijeto skidaju; rađa ovdje pšenica i kukuruz, koji je običajna hrana seljaka, zatim proso i ječam, manje se sije heljda, zob i pir. Vinogradi bi mogli malo ne svuda biti, no samo ih ima u banjalučkoj nahiji, u predjelu Ivanjska zvanom; ali što manje ima grozđa, to više ima šljiva, i to od vise vrsta, najvise pak tako zvanih požegača, ili savki; zato u Krajini bas kao i u Posavini piju, ili pravije da reknem, loču rakiju i staro i mlado, i mužko i žensko. Ovdje ili se jelo, ili radilo, ili igralo, uvijek rakija valja da razgovore otvara, i kavgu zameće! —

Trgovina ovdje dosta je znamenita; iznosi se, kako prije spomenuh, drva za vatru, duge, japija lađarska, potaša, paklina, šišarice, pijavice, crveni luk, grozđe, svinje, volovi, sitna stoka, žito, vuna, koze, vosak, slanina, salo, maslo i loj. Unosi se pak: so, kafa, šećer, pirinač, suknene, svilene i prtene stvari, i to iz Beča, Pešte, Trijesta. Trgovina se opravlja Savom, Unom i Sanom; a trgovačka mjesta jesu: Banjaluka, Pridor, Bihać, Novi, Ostrožac i t. d. Sastanci po granici drže se na Grabu, Prosječenom-kamenu, Maljevcu, Zavalji, kod Novog, Kostajnice, Dubice i Gradiške.

Što se tiče ruda i rudnih voda, Krajina ostaloj Bosni nimalo ne ustupa; zlata, srebra, mjedi, tuča na više mjesta nahodi se, ali samo se gvozđe obrađuje. Osobite je dobrote gvozđe staromajdansko; ovo se za oruđe (alat) po svoj Bosni raznosi, premda posvuda dosta dobra gvozđa ima. Dragog kamenja, i planinskog kristala nalazi se u staromajdanskoj nahiji oko Briševa.

Običaj i nošnja Krajišnika sasvim je različna od ostalih Bošnjaka; osobito nošnja, koja opet među rišćanima i kršćanima u nečemu se razlikuje. U Kra­jišnika poimavši od opanaka, pa sve do duge crvene kape, sve je kako napomenuh, različno od drugih Bošnjaka, ne samo kod mužkih, nego tako isto i kod ženskih; ovdje je svaki komad različno izkićen i omašćen (obojen).

U Krajini ne samo Turci već i raja većinom uvijek nosi za pasom oružje; ili putovao, ili na njivi ra­dio, sve mu je puška za pasom. Zato ovdje kad šljive rode, već se napred Turci vesele, da će biti razbijenih glava; a to njihove kese puni.

Sva Krajina dijeli se na 8 nahija, nad kojima zapovijedaju muselimi i kadije, koji opet gdje su prostranije nahije, imaju svoje nahipe, ili namjestnike; svi pak podložni su veziru travanjskom.

Znatnija mjesta jesu:
u nahiji Banjalučkoj: Banjaluka, varoš s tvrđavom, na utoku Vrbanje u Vrbas, na podnožju Osmine planine; ima lijepi položaj; ispod nje se proteže ravnica osam sati do Gradiške, samo gdigdi plodnim brežuljkom (humcom) i glavicom izprosijecana; može imati do 15.000 duša; 80 rišćanskih i 60 kršćanskih kuca, ostalo je sve sami Muhamedanac, i nekoliko Cigana. Ovdi je stolica muftije, muselima i ka­dije; imaju više mejtefa (početnih učionica), dve medreze (preparandije); rišćani imaju nešto učionice; ali prava škola rišćana i kršćana jesu mehane! — Između 42 džamije najglasovitija je, ne samo ovdje, no u cijeloj Bosni, džamija Feradija. Begler-beg bosanski Ferat-paša uhvati njemačkog generala Auersperga, ucijeni ga, i ovom ucjenom sgradi spomenutu džamiju od tesanog kamena na način bazilike i olovom je pokrije; ovako prepovijeda narodna pjesna. Hristjani istočne crkve imaju više grada na tako zvanom Vlaškom bregu crkvu, tako je zovu, ali ništa drugo nije, nego drvena pojata prazna, u koju bi dvoja kola sijena jedva stala; tu samo velikih godova dođe sveštenik, on čati a skupljeni narod drži panađur. Hristjani zapadne crkve imaju jednu kolebu, gdi se svake nedjelje i svetkovine drži bogomolja. — U Banjaluci imaju u gornjem šeru toplice dobro od starine sazidane. Pazari drže se svake nedjelje, godišnji pak na rišćanske Duhove, i jest jedan najznatniji u cijeloj Bosni. Banjaluka odstoji od Travnika 18, od Jajca 14, od Save 8, a od Une 16 sati. Matija Korvin kad je oteo Jajce od Mehmeda II 1464. oteo je i Banjaluku, i ostala je u vlasti ugarskoj do po nesrećnomu boju Muhačkomu 1527. Andrija Radatović, gradski upravitelj, čuvši da je Jajce oteto, nije smio Turke dočekati, no upali grad, i pobjegne u Ugarsku. Ludvik Badenski 1688, i Josif Fridrih od Hilperusije 1737, njemačke vojvode, obsjedali su grad, all ga uzeti ne mogoše. Dok je u Budimu vezir sjedio, dotle je u Banjaluki stojao begler-beg, zapovjednik nad svom Bosnom, ali zavisio je od vezira budimskog, poslije od temišvarskog; no kasnije, kad Turci izgube sve u Ugarskoj, Bosna dobije za se vezira, i ovaj sad prenese stolicu iz Banjaluke u Travnik, kao na sredu Bosne. Banjalučki grad, što se tiče mjestnog položaja, a i građevine, doista znamenit je, ali se danas ni maloj sili ne bi mogao opreti, zidovi su i bedemi na više mjesta srušeni; istina u gradu ima 40 nizamtopčija, i do 80 topova, ali pri svem opet se reći može, da je grad više pust nego utvrđen.
………..