S puta u Svedsku

Emira je ovih dana stalno u pokretu. Nedavno se vratila iz Svedske, i pored veoma malo slobodnog vremena, uspjela mi je poslati svoj 'izvjestaj':

Prosle nedelje sam se vratila iz posjete mojima u Svedskoj. Mama je krajem aprila imala 80ti rodjendan pa sam iznenada pozeljela da je obradujem svojim dolaskom. Naravno, ne ide sve kako mi hocemo pa je moj put bio 10ak dana kasnije. Zakasnjenje nije umanjilo radost susreta . Mama, sestra, zet, njihovi sinovi, veselju i prici nikad kraja . U danasnje vrijeme nije se lako skupiti, a kad se to ipak desi, cijeni se i najmanji trenutak vremena proveden zajedno. Mama se ipak znala ne momente skupiti, povuci u sobu, ucutati. Pravila sam se da ne vidim, a znala sam sta je u pitanju. Stalno prisutno, a nikad izgovoreno ‘kad cemo i hocemo li se opet sresti’. Jos od vremena odlaska od kuce, svaki nas susret se zavrsava neizrecenim strahom da nam je to posljednji. Nastojimo otjerati taj strah i nelagodu pa se uvijek nadamo da ce biti sljedeci susret. Najgore je bilo onaj prvi put devedestdruge, kad smo je ostavili samu u Prijedoru. Nije zeljela otici, nadajuci se da nju nece niko dirati, da ce uz pomoc svojih komsija, koji su im pomogli da sacuvaju glavu te prve ratne godine, uspjeti opstati, cekati da se djeca vrate kad rat i bjesnilo prodju. Nije se bojala, najvaznije joj je bilo da smo mi svi na sigurnom. Ipak, nekome je smetala samim svojim imenom, neko je pozelio da useli u njenu kucu, dolazili su svakojaki neljudi, navaljivali, prijetili i na kraju istjerali. Srecom sacuvala je glavu i stigla u Svedsku, gdje su vec bili sestra, zet i djeca,….ma nisam htjela da pisem o ruznim i tuznim stavrima. Zao mi je, omaklo se, kao uvijek, ispreplice se dobro s losim, lijepo s ruznim...

Moji zive u prelijepom gradicu Karlskrona na jugoistoku Svedske na samoj morskoj obali. Grad se iz ko zna kojih razloga sirio po otocima kojih ima kao da su Kornati. U Karlskroni su more i kopno kao najljepsa cipka, ona paska. Kako je pomorstvo prestajalo biti glavno zanimanje, tako su njegovi stanovnici poceli da povezuju te otoke radi lakseg transporta i svega ostalog sto donosi moderno vrijeme.Svi veci otoci danas su povezani mostovima s kopnom, sto grad cini jos ljepsim, barem meni. Zimi se more smrzne pa se moze pjesice preko mora, medjutim kako ne volim hladnocu tako mi se ni ljepota svedske zime nije dopala.

Fotos: s mamom i sestricima