SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, May 26, 2007

In memoriam - Branko Jungic

Probudih se, provjerih email i zatekoh ovaj email:

Dragi prijatelji,

u otsutnosti Natašinoj (na putu je) mene je zapalo da vas obavijestim o tužnoj vijesti koju mi je Slavica Jungić javila prije desetak minuta, da je njezin Branko nakon srčanog udara prošli petak i boravka na koronarnoj jedinici u Novoj Bolnici u Dubravi, umro! Od iznenađenja neupitah kad se je to točno desilo.

Prijateljski pozdrav,

Miljenko Bokan


Evo opet me zapade uloga prenosioca tuznih vijesti ali to je jedino sto u ovakvim situacijama mogu uciniti. Branka nisam licno poznavao ali ga znam iz Izetovih prica tokom njegovog boravka u Zagrebu.

Slavici i familiji Jungic saljem izraze iskrenog saucesca.

Labels:

9 Comments:

Anonymous Mirjana S said...

Slavici i obielji Jungic iskreno saucesce od obitelji
Stancic i Djarmati

Saturday, 26 May, 2007  
Anonymous Sejo said...

Dragi prijatelji,
Primite najiskrenije saucesce!

Saturday, 26 May, 2007  
Anonymous Izet i Jasna said...

Draga Slavice,

Sa nevjericom smo culi ovu tuznu vijest, vijest o tvom Branku.
Izrazavamo ti Jasna i ja nase iskreno saucesce i zelimo ti da smognes snage
da sve ovo prebrodis. Izgubila si u kratkom vremenu i Pipu i Branka i znamo da su ti ovo
najtezi zivotni trenuci. Ali znamo da su tvoji Igor i Danijela sa tobom i da ce ti oni pomoci.
To su divna djeca, vaspitana od vas dvoje na najbolji moguci nacin.
Tesko je spoznati da tvog Branka vise nema. Proveo sam sa njim zajedno radeci i druzeci se
5 zagrebackih godina. Susret sa njim je uvijek bio nesto novo, njegov duh i specifican nacin sale
uvijek je u drustvu stvarao dobro raspolozenje. A radili smo svasta da bi smo prezivjeli: verali smo se po zargebackim
krovovima postavljajuci kablove za kablovsku televiziju po Ilici, Domagojevoj, Frankopanskoj i mnogim drugim ulicama.
Znam da to njemu nije bilo lako, ali on se sa svim tim dobro nosio. Taj posao nije dugo trajao i poslije toga Branko je dobio posao
nocnog cuvara u INA-i, svega stotinjak metara od zgrade gdje smo mi stanovali na Pescenici.
Znao sam bezbroj puta biti sa njim preko noci u toj portirnici. Tada bi zvali raju sirom svijeta i slusali njihova iskustva i sudbine.
Branko je volio drustvo i raju. Kada bih isao na Kvatric na plac vrlo cesto sam se sa njim nalazio na kafi jer ste vi zivjeli
u svom malom iznajmljenom stanu gotovo na samom Kvatricu. A duh i optimizam vas nikada nije napustao. Kada smo culi da ste kupili stan u Dubravi bili smo sretni da ste poslije dugo podstanarskih godina 'stali na svoje noge'.

Jos jednom tebi, tvojoj Danijeli i Igoru saljemo iskreno saucesce.

Jasna i Izet

Saturday, 26 May, 2007  
Anonymous Ljilja i Mario said...

Iskreno saućešće dragoj Slavici, Danijeli i Igoru, te svima koji su upoznali Branka i njegovu vedrinu i dobrotu.

Monday, 28 May, 2007  
Blogger co said...

Emira i Sasa su se vratili iz St. Louis-a i ova vijest ih je jednostavno sokirala. Emira mi je samo uspjela poslati ovu Brankovu sliku i ja je evo objavljujem.

Monday, 28 May, 2007  
Anonymous Marina said...

Draga Slavice!
Tebi i tvojoj djeci izrazavamo iskreno saucesce. Marina Srebot s obitelji

Tuesday, 29 May, 2007  
Anonymous Luki said...

Obitelji moga dragog prijatelja iz vremena ada smo radili zajedno u Glasu moja iskrena sucut

Saturday, 02 June, 2007  
Anonymous Emira said...

"HVALA svim prijateljima na iskrenoj podrsci i rijecima utjehe, upucenim telefonom ili preko bloga" - Slavica Jungic i djeca

Saturday, 02 June, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Znao sam Branka Jungica-Sisara jos od svojih malih nogu. Stanovao je u Aleji JNA na br.30
Imao je brata Bracu i setru Branu.
Majka Andjelka je ostala sa troje djece,a valjalo ih je izvesti na put.
Branko je bio uvjek fin momak i uvjek odmjeren. Braco je bio i najstariji. Cesto mi je kao deckicu od tri cetri godine mazao komad hljeba sa medom i pruzao sa prozora dok sam se ja igrao na dvoristu. Znao me u sali pozvati pod prozor pa me naputi da ga pljunem, a ja onako malen pljujem na njega odozdo, na sta se on smijao. Bio sam im ljubimac.
Branko je imao nadimak-Sisar kao i svi srednjoskolci, volio je fudbal i mislim da je igrao dobro jedno vrijeme u Bsk-u.
Braco se ozenio sa Bosom nastavnicom biologije u mojoj skoli pa kad su god isli Alejom ja sam se namjerno postavljao da ih pozdravim, na sta se Braco smijao.
Negdje u svojim albumima imam sliku Branka iz davne 1953 i ako je nadjem pokusacu da je postavim na ovaj blog.
Brankov lik ce mi ostati uvjek u ljepom sjecanju, a poraodici Jungic iako sa velikim zakasnjenjem saljem iskreno saucesce. Mico.

bruja

Thursday, 08 October, 2009  

Post a Comment

<< Home