Kusmici u Pittsburgh-u
Nakon dugih 13 godina evo docekasmo da nam u posjetu stigne neko od nase raje iz starog kraja. Obecanja je bilo ali se niko nije odlucivao za put preko bare. Istina, stigli su sa drugog kraja Evrope jer i njih je zadesila ista sudbina.Ovog juna konacno stigose Kusmici, Emina i Ekrem, iz ‘hladne’ Norveske. Stigose u ‘vrelu’ Ameriku, da sa nama provedu 20-tak dana.
Brinuo sam se kako ce se gosti prilagoditi na novo podneblje, novi nacin zivota, svu ovu trku i guzvu. Izgleda da su moje brige bile neosnovane: vrijeme je, vecim dijelom, suradjivalo, a i trku smo uspjeli nekako ‘usporiti’.
Pocetak je bio tipicno americki: iako sam za ovu priliku uzeo odmor, zadnji dan, u petak, par sati prije polaska s posla kuci, ozbiljan problem. Wireless mreza u jednom od objekata koji je pod mojom ‘kontrolom’ je, nakon besprijekornog rada od dana instaliranja, otkazala ‘poslusnost’. Rjesenje problema se nije moglo odlagati: morao sam naruciti novu opremu i instalirati je prije planiranog ’malog kruznog putovanja Amerikom’. Eko je, silom prilika, morao asistirati par sati, dok problem nije djelomicno rijesen. Tako mu je prvi dan u Americi protekao radno, kako smo to mi ovdasnji vec navikli.
Nakon ovog prvog problema, stvari su se pocele zahuktavati. Uz svakodnevne sjedeljke do kasno u noc, naslo se vremena za upoznavanja Pittsburgh-a, obaveznu kupovinu (cini mi se da je za Norvezane Amerika bagatela, pokupovali su pola Pittsburgh-a), te posjetu Tufekcicima. Takodjer smo proveli jednu divnu vece sa jos jednom banjaluckom familijom. Kerici, Goga i Nermin, su ‘navratili’ da vide Kusmice, o cemu sam jucer pisao.
Za danas sam pripremio nekoliko fotografija iz prvog dijela posjete: upoznavanje Pittsburgh-s. Pokusali smo nasim gostima pokazati Pittsburgh kako bi mogli steci utisak gdje to zadnjih 13-tak godina zivimo. I sam sam se iznenadio mnogim sadrzajima koje ovaj grad u Pensilvaniji pruza, sadrzajima koje nisam primjecivao dok nisam proveo nekoliko dana lutajuci ulicama ovog grada na tri rijeke. Izgleda da ti neko treba doci u posjetu pa da ti se oci otvore.
Za naredne dane ostavljam nase putesevstije jugo-zapadnim dijelom USA.
posted by co | 12:01 AM
4 Comments:
Dragi gosti Amerike nam drage i dobri i uvijek na visini domacini nam dragi, pozdravlja vas sva Istocna Obala na celu sa Cadjom.
Svako vam dobro,
Cadjo.
Dva dana nisu ni slucajno dovoljna da se srede utisci sa putovanja po Americi i pregledaju sve slike koje smo Co i ja pravili usput sa naseg zajednickog putovanja po toj ogromnoj i interesantnoj zemlji. Moram reci da sam impresioniran sa kakvom preciznoscu je nas domacin isplanirao nase putovanje. Znam da mu je to uzelo mnogo vremena i truda, ali neka mu bude satisfakcija da nam je priustio najljepse ljetovanje u zivotu. Najljepse i najvrijednije od toga je ipak nase druzenje i zajednicki trenuci na Nerinoj i Coovoj terasi u Carnegie-u. Poslije toliko godina smo se sreli i sa nasim dragim prijateljima Tufecicima i Kericima koji su presli toliki put da bi sa nama proveli jedno nezaboravno vece. Ne smijem da zaboravim cika Danu koji nas je citavo vrijeme podrzavao i radovao svojim bosanskim specijalitetima. Dakle, jos jedanput se zahvaljujemo nasim domacinima na nezaboravnim trenutcima uz nadu da ce se nasi susreti nastaviti jos intenzivnije. Puno pozdrava i svim blogerima od
Kusmica
Pozdrav Keri.
Pogledah slike i prvi mah te ne prepoznah. Kad uklonih tridesetak godina sa tvog lica sjetih se "visokog momka". Ne sjecam se tacno gdje su nam se putevi ukrstili. KSET? Kasim Hadzic? Zajednicki prijatelji? Poznato lice. I nadimak mi se negdje mota u podsvjesti. Puno je vremena proslo. Mislim da smo generacija.
Ali nebitno. Ako te put nanese u juzni Ontario mozemo to raspetljati.
Zoran Panic
Pozdrav za Zorana,
sve mi se cini da si ti upravo Zoka sto sam ga poznavao iz K. Hadzic, mozda F ili G odjeljenje, stanovao u jednom od cetiri nebodera uz Vrbas; poslije su nam se putevi sreli opet u tehnici, ti si bio radio odsjek (ako sam u pravu) a ja sam zavrsio elektro. KSET nam je isto zajednicko razdoblje mladosti. Da ne bi vise davili ostale blogere, moj e-mail je: gnkeric@juno.com ili zvrcni me na (315) 797-2093 popodne svaki dan jer izgleda da smo blizu a ja iopnako puno posjecujem Mississaugu i Toronto a cesto sam i u Otawi. Pozdrav svim blogerima!
P. S.
Sta nam je sa cika Cadjom, mora da vrijedno trenira negdje na zidu?
Nermin!
Post a Comment
<< Home