Djedjo se javio

Cini mi se da cu se i ja 'prebaciti' u vjernike. Ili u one koji vjeruju u neke nadnaravne sile. Mora da nesto postoji! Gotovo uvijek kada se razocaram u blog i donesem odluku da prestanem trositi vrijeme na njega, javi se neko poznat i pokoleba me. Tako je i ovaj put.

Upravo sam odlucio da ovo prekrasno julsko jutro provedem odabiruci slike sa nedavnog putovanja koje treba izraditi, provjerim email, kad tamo jedno javljanje iz Svedske. Javlja se moj prijatelj Djedjo (Kozaragic), raja iz Amora i Pelagica, o kojem nemam nikakvih informacija vec vise od 15-tak godina. ‘Naletio’ covjek na blog, prepoznao ‘autora’, oko mu zapalo za fotos sa svirke u sali Rudi Cajavec, te se dohvati kompjutera da se javi.

I isprica mi, ukratko, mnogo toga. Do jucer nisam imao pojma gdje je, sta se desavalo s njim i njegovima, gdje zivi i sta sada radi, a danas si pred ocima vec stvaram sliku o njegovih zadnjih 15-tak godina.

Javih se Djedji odmah i obecah da cu, za nekoliko minuta, pripremiti kratak prilog o ovome. I evo ga: ja, sjedim na ‘verandi’ i pisem o jos jednom ponovno uspostavljenom prijateljstvu.

Iz njegovog prvog emaila osjecam da bi nam Djedjo mogao poslati toliko interesantnih priloga, samo ako to pozeli.

Nadam se da hoce. Svi ih sa nestrpljenjem ocekujemo.