Zdravere

Razmišljaš o moru, plašiš se da cijela Evropa tamo ide na rashlađivanje. Do kritične granice si istrošen. Više nalikuješ nekoj zaboravljenoj voćki na tropskom stablu... Turbo ljeto je i krećeš se samo onoliko koliko moraš. Intimni slow motion prekida ti poznati i reski: Zdravere! Poznati pozdrav koji si nekada doživljavao kao kompliment. I krv počinje da kola brže.

Da, to je poznati stas i glas, Jovan Joco Bojović! ’Najbolji pjesnik među bankarima i najbolji bankar među pjesnicima!’ Teškoatletičar i Vrbaslija – dajaklija, prijatelj slikara i pjesnik kome pri javnim nastupima nisu trebali mikrofoni. Godinama živeći u ’’zelenoj potkovi brdâ, gdje se Vrbas razrahatio od tjeskobe svojih Manjača i Čemernica...’’ (da citiram zajedničkog nam Lojzu) osvojio je naš Joco mnoga priznanja. Jedno od njih mu ovaj put dadoh i sam: Posljednji autentični nosilac banjalučkog pozdrava – zdravere.

Ovo je prilika da se pomene i ne zaboravi Vrbaslija Hamdija Ljubović zvani Čilero, autor ovog banjalučkog suvenira. I da se upitamo: Koliko još gradova u svijetu krasi ovako lijep, originalan i zvučan pozdrav? Blogeri, ne morate vi odgovarati, čujem ja vas i pomalo se osjećam ponosnim

Mario