Nera i ja smo na festival prosli godina navracali par puta, ali poslije proslogodisnjeg festivala, odlucili smo da postanemo stalni posjetioci. Festival traje cijeli dan, ali tokom veceri je posebno zivo, jer tada pocinje muzika.

Cijela ulica vrvi od raje koja ovu priliku, izmedju ostalog, koristi da uziva u ‘pivu na otvorenom’, koje se za ovu priliku prodaje na ulici, sto je za Pennsylvania-u rijetkost. Cijeli blokovi ulice, narocito oni oko pozornica, su ogradjeni improviziranom ogradom i pivo se moze piti samo u tim ogradjenim dijelovima. Da se pravilo ne prekrsi brinu se mnogobrojni pilicajci, koji na svakom cosku kontrolisu da ne bi bilo kakvih problema. Koliko sam ja ovdje (vec 14-ta godina) jos nisam cuo da se dogodio bilo kakav incident. Proslu vece sam u ‘grad’ skoknuo sam, jer je Nera otisla u kupovinu. Ovdje je sezona velikih snizenja a to neki ne mogu nikako propustiti. Parkirao sam auto na brdascu iznad glavne ulice i zaputio se ka masi. Na pozornici na koju sam prvu naisao su se vrzmali muzicari, pripremajuci instrumente.

Krenuh prema jednom kraju ulice jer se iz tog pravca cula muzika. Raja je svuda naokolo, pivo se toci u plasticne case ($4, nije bas jeftino za takvu uslugu, ali prodaja ide), kupuju se lutrije, prigodne majice, hrana. Prava vasarska atmosfera. Grupa na pozornici mi se dopala: solo gitarsita, koji je i glavni pjevac, je ocigledno poznat medju publikom jer vidim da vecina uziva u njegovoj svirci i pjesmi. Narocito je bilo zivo kada je sa gitarom usao medju raju. Izgleda da je to ovdje vec obicaj jer gotovo na svakom koncertu se to mogu vidjeti.