Dani su jos suncani

Prije par dana, 4. listopada. 2009. cerka s djecom je bila na rucku. Prije toga su prosetali Maksimirskim parkom. Miro i Davor su im se pridruzili. Nekoliko fotki ce, mislim, bolje od mojih rijeci docarati lijepe sate provedene u prirodi.

Propitivala sam unuke o dojmovima. Filip, stariji unuk, nije mogao docekati da se izlet zavrsi jer ga je kod mene cekao Ben Ten sat. Trogodisnji Dominik je vazno rekao da ima puuuno liiiba. Njemu su i vidre ribe. Kad je Filip bio njegovog uzrasta, htio je uci u kavez da se poigra sa lavom.

Ljeto je ove godine zbilja izdasno. Puno je suncanih dana, pa i ja planiram skoknuti tamo, u trenirki i tenisicama, da mogu sutati lisce koje vec opada.

Moje posjete Masksimiru vec idu po nekoj spranci. Ako sam s unucima, onda prvo idemo u Paviljon jeke gdje djeca vriste do iznemoglosti, a onda u ZOO. Ako sam s prijateljima, onda je pravac Ulazni portal - Vidikovac. Lijep komad za setnju, a na cilju kavica, ugodna prica i prekrasan pogled. U trecoj varijanti su obavezne tenisice i trenirka, jer u pravilu odem do Mogile i popnem se dugim i strmim stubama do vrha, pa produzim do Treceg jezera. U toj trecoj varijanti je obavezno i biti sam, odnosno sam sa sobom. Tu, uz vodu, odsjedim sat, dva.

Vjerujem da vecina blogera prepoznaje ova mjesta. Zagreb nam bio pod nosom, prometno dobro povezan, ZOO najblizi.

Nada Š. D.