Susret u Tkalci

Evo nas tri ZG blogerice zapocele smo seriju ( nadam se ) ovogodisnjih susreta 08. 01. 2010. u poslijepodnevnim satima. Unatoc kisi koja je padala cijeli dan prosetale smo od Jelacica do Kaptol centra. Za odabir kafica bilo je presudno ima li prostor za pusenje ili ne. Zbog mene, naravno. Niskana i Natasa nisu zagadjivaci, podnosile su me bez brondanja. Samo je Natasa pri odlasku izbrojala pet cikova, a Niskana dodala da to nije nista, kako ja inace znam.

Domacica i zvijezda veceri je bila Natasa. Pocastila nas je kamparijem i finim kolacima koje je sama napravila. Razmijenile smo poklone. Ja sam od Niskane dobila priglavke od vune, a od Natase bijelu kuglicu za bor koja je s gornje strane ukrasena finom cipkom od sitnih crvenih perlica. To je njenih ruku djelo. Tu je jos i magnet za frizider u obliku Australije i jedna skoljkica koja me posebno obradovala jer ju je Natasa nasla na australskoj obali.

A onda je slijedio najbolji dio veceri. Natasa je pricala o svojim australskim prijateljima i domacinima Karmen i Ostoji, o Melburnu, o operi, o putovanju u centralnu Australiju... Pricala je tako zanimljivo i slikovito da mi se na momente cinilo da sam i ja tamo. Nas dvije smo netremice slusale, ubacujuci tek po neko pitanje. Niskanu je naravno najvise zanimalo kakav je zivotni standard i ima li siromasnih, a ja sam priupitala o vinu. Siraz ju je odusevio, kaze. Mislim da sam ga vidjela i kod nas. Probat' cemo.

Zbilja lijepo provedena vecer.

Nada