Saima, Saima...
Mislio sam da ce proci jos puno, puno vremena prije nego se odlucim da odskrinem vrata koja vec duze vremena stoje zatvorena ali me par zadnjih dogadjanja, i nekoliko emailova pokoleba pa opet prekrsih zadanu rijec. A posto se radi o meni, nije ni cudo, nije mi ovo prvi put.
Ponovno javljanje sam zamisljao malo drugacije (prilog vec duze vremena stoji gotovo spreman i mozda ce ugledati svjetlo dana), medjutim, jedan jucerasnji email mi 'pokvari' planove. Saima se javila s par emailova koje je poslala svojoj raji, uz nekoliko slika s putovanja u Barcelonu, pa kako je ona jedna od onih koja se neumorno bori da se neke istine ne potiskuju u stranu, i radi to iskreno, bez trunke pokvarenosti i pristrasnosti, direktno, bez umotavanja u sareni papir (kako je nekima vise po volji), morao sam popustiti pred njenim (i nekim drugim) molbama da po ko zna koji put prekrsim zadatu rijec. A, sto rece nas narod, nije tesko zabu natjerati u vodu.
Evo sta Saima javlja sa njenog nedavnog puta (uz male estetske korekcije):
1. email
Drage moje prijateljice.
Evo vec nekoliko dana pokusavam da vam se javim, ali inspiracija ne dolazi nikako. Toliko smo toga prosli da izgleda dok se sve ne poslaze u ovo malo postarijem mozgu, ne moze se nista uraditi.
27 marta smo otisli iz Sarajeva za Keln, gdje nas je docekao sin Zlatko pa smo autom bili u Hagu za 2,5 sata. Odatle smo imali let za Barcelonu. To su nam sve organizovali Zlatko, odnosno snaha Zoe. Iz Sarajeva je 30. dosao i Frane pa smo pet dana bili svi zajedno.
Barcelona je cudo od grada. Poslije olimpijade 92. god i ulaska u EU taj je grad dobio toliko toga da svi oni koji su je posjetili neposredno nakon Frankove smrti ne mogu je prepoznati. Imali smo srecu da smo imali lijepo suncano vrijeme, uz malo vjetra. Djeca nisu stedila da se obidje i pregleda dosta toga, od Pikasovog muzeja, cuvene katedrale, fontane i kuca Padrera u glavnoj ulici La Rambli. Sve djela Gaudija koji je za sva vremena ostavio cuda za Barcelonu. Vice i ja, kada putujemo po inostranstvu, "ne zalazimo unutra", tj u sve za sto se placa ulaznica (i to poskupa) a djeca ne stede na tome tako ti se mi nagledasmo svega.
Dugo sam mislila da je Pariz najljepsi od svih gradova koje sam ja obisla ali sad je tu Barcelona koja se stalno ispreplice sa Parizom.
Prije nego sto smo posli srela sam ratnu drugaricu iz nase zgrade koja je dosla da isprati sestru i onda se zakuhalo u Sarajevu pa se nije mogla vratiti kuci na Dobrinju. Sve tri i pol godine smo bili zajedno. Ona je pravnica u jednoj sarajevskoj tvrtki i nakad prije nije odlazila u inostranstvo. Velika je zaljubljenica u Sarajevo i nikad nije dala rijec protiv da se izgovori protiv naseg grada. Neposredno pred nas odlazak je bila sluzbeno u Barceloni pa kad je cula da i mi idemo rekla je: "Znas sta, Sarajevo je su....k (s sa kvacicom) za Barcelonu. Slatko sam se nasmijala a bogami i uvjerila.
Dan nakon utakmice Barcelone sa Arsenalom smo obisli stadion Nou kamp. Sinovi i Vice su uzivali a meni je srce bilo ko kuca koliku slavu uziva Ibrahimovic kojeg odvje zovu Ibra. U muzeju je njihova himna prevedena u zaglavlju pise Bosanski jezik.
Frane se 5 aprila vratio za Sarajevo jer je bio na odmoru i cekao radnu vizu a mi nazad za Hag. Zoe je bila na skolskom odmoru a Zlatko je pored uskrsnjih praznika uzeo jos 5 dana odmora pa smo obisli Amsterdam, Brisel, Briz, Antverpen i Keln. Svijet napreduje u svakom pogledu, puno se toga u Holandiji sagradilo, uljepsalo i podredilo covjeku. U Belgiji takodje. Jedino se da primjetiti da Njemacka nekako zaostaje. Brat mi rece da sam u pravu.
Sj.....li ih istocni Njemci. Otislo puno para tamo.
Zao mi je sto nema Milanovog bloga, jer uvijek raja imaju materijala i inspiracije, ali mi Balkanci ma gdje bili nikad necemo dostici ono sto je najvaznije za ljude: toleranciju i uvazavanje svega i svakog razlicitog.
Dolaskom ovamo umalo ne upadoh opet u depru od "one bare u kojoj se nista ne mrda". Nesto sad neznam ko rece da li Krleza ili Tito ili neko treci.
Toliko za danas drage moje i saljem nekoliko slicica. Volim vas.
2. email
Drage moje,
Danas saljem ovu sliku iz Muzeja NK Barcelona na stadionu. Prosecite lijevo, desno, gore, dole i naci cete himnu kluba na svim jezicima svijeta. Ja sam snimila bosanski i srpsko-hrvatski pa vi vidite koliko se jezici razlikuju. Lijepo je bilo vidjeti rijec Bosnia iako mi svi znamo da je to i jednako Hercegovina.
Ovom prilikom molim Neru ako moze nagovoriti Milana (a koja to zenskica pravog muskarca ne moze) da odstupi od svog principa i objavi ovo na blogu. Mislim da ce biti i kavaljer i udovoljiti jednoj dami. Posebno mi je zao sto nema bloga jer mi je tako jako u mozgu ono Milanovo meni: 'A ti o Bosni ko Svabo trajla-la". Poslije ovog putesestvija po bjelom svijetu tj evropskim zemljama, ne samo da je Sarajevo s...ak, nego i cjela Bosna. Traze tri TV kanala. Svak na svom jeziku, ja jezika mili boze). Tamo crni, bijeli, zuti, hiljadu jezika i zive. Svak na svoj nacin.
Dobila sam meil i od jos jedne blogerice koja moli da ovo zamolim Neru tj. Milana.
Ako i ne objavi ja saljem veliiiiiiiiiiiiiiiiiiiki pozdrav vama prijateljice i svim bivsim blogerima, Saima koja ne zna kako dalje zivjeti u ovom balkanskom primitivizmu. Sad sam jos sretnija sto su mi djeca izvan, jer najljepse je pricati o Bosni a zivjeti bilo gdje na drugom mjestu.
Saima
Ponovno javljanje sam zamisljao malo drugacije (prilog vec duze vremena stoji gotovo spreman i mozda ce ugledati svjetlo dana), medjutim, jedan jucerasnji email mi 'pokvari' planove. Saima se javila s par emailova koje je poslala svojoj raji, uz nekoliko slika s putovanja u Barcelonu, pa kako je ona jedna od onih koja se neumorno bori da se neke istine ne potiskuju u stranu, i radi to iskreno, bez trunke pokvarenosti i pristrasnosti, direktno, bez umotavanja u sareni papir (kako je nekima vise po volji), morao sam popustiti pred njenim (i nekim drugim) molbama da po ko zna koji put prekrsim zadatu rijec. A, sto rece nas narod, nije tesko zabu natjerati u vodu.
Evo sta Saima javlja sa njenog nedavnog puta (uz male estetske korekcije):
1. email
Drage moje prijateljice.
Evo vec nekoliko dana pokusavam da vam se javim, ali inspiracija ne dolazi nikako. Toliko smo toga prosli da izgleda dok se sve ne poslaze u ovo malo postarijem mozgu, ne moze se nista uraditi.
27 marta smo otisli iz Sarajeva za Keln, gdje nas je docekao sin Zlatko pa smo autom bili u Hagu za 2,5 sata. Odatle smo imali let za Barcelonu. To su nam sve organizovali Zlatko, odnosno snaha Zoe. Iz Sarajeva je 30. dosao i Frane pa smo pet dana bili svi zajedno.
Barcelona je cudo od grada. Poslije olimpijade 92. god i ulaska u EU taj je grad dobio toliko toga da svi oni koji su je posjetili neposredno nakon Frankove smrti ne mogu je prepoznati. Imali smo srecu da smo imali lijepo suncano vrijeme, uz malo vjetra. Djeca nisu stedila da se obidje i pregleda dosta toga, od Pikasovog muzeja, cuvene katedrale, fontane i kuca Padrera u glavnoj ulici La Rambli. Sve djela Gaudija koji je za sva vremena ostavio cuda za Barcelonu. Vice i ja, kada putujemo po inostranstvu, "ne zalazimo unutra", tj u sve za sto se placa ulaznica (i to poskupa) a djeca ne stede na tome tako ti se mi nagledasmo svega.
Dugo sam mislila da je Pariz najljepsi od svih gradova koje sam ja obisla ali sad je tu Barcelona koja se stalno ispreplice sa Parizom.
Prije nego sto smo posli srela sam ratnu drugaricu iz nase zgrade koja je dosla da isprati sestru i onda se zakuhalo u Sarajevu pa se nije mogla vratiti kuci na Dobrinju. Sve tri i pol godine smo bili zajedno. Ona je pravnica u jednoj sarajevskoj tvrtki i nakad prije nije odlazila u inostranstvo. Velika je zaljubljenica u Sarajevo i nikad nije dala rijec protiv da se izgovori protiv naseg grada. Neposredno pred nas odlazak je bila sluzbeno u Barceloni pa kad je cula da i mi idemo rekla je: "Znas sta, Sarajevo je su....k (s sa kvacicom) za Barcelonu. Slatko sam se nasmijala a bogami i uvjerila.
Dan nakon utakmice Barcelone sa Arsenalom smo obisli stadion Nou kamp. Sinovi i Vice su uzivali a meni je srce bilo ko kuca koliku slavu uziva Ibrahimovic kojeg odvje zovu Ibra. U muzeju je njihova himna prevedena u zaglavlju pise Bosanski jezik.
Frane se 5 aprila vratio za Sarajevo jer je bio na odmoru i cekao radnu vizu a mi nazad za Hag. Zoe je bila na skolskom odmoru a Zlatko je pored uskrsnjih praznika uzeo jos 5 dana odmora pa smo obisli Amsterdam, Brisel, Briz, Antverpen i Keln. Svijet napreduje u svakom pogledu, puno se toga u Holandiji sagradilo, uljepsalo i podredilo covjeku. U Belgiji takodje. Jedino se da primjetiti da Njemacka nekako zaostaje. Brat mi rece da sam u pravu.
Sj.....li ih istocni Njemci. Otislo puno para tamo.
Zao mi je sto nema Milanovog bloga, jer uvijek raja imaju materijala i inspiracije, ali mi Balkanci ma gdje bili nikad necemo dostici ono sto je najvaznije za ljude: toleranciju i uvazavanje svega i svakog razlicitog.
Dolaskom ovamo umalo ne upadoh opet u depru od "one bare u kojoj se nista ne mrda". Nesto sad neznam ko rece da li Krleza ili Tito ili neko treci.
Toliko za danas drage moje i saljem nekoliko slicica. Volim vas.
2. email
Drage moje,
Danas saljem ovu sliku iz Muzeja NK Barcelona na stadionu. Prosecite lijevo, desno, gore, dole i naci cete himnu kluba na svim jezicima svijeta. Ja sam snimila bosanski i srpsko-hrvatski pa vi vidite koliko se jezici razlikuju. Lijepo je bilo vidjeti rijec Bosnia iako mi svi znamo da je to i jednako Hercegovina.
Ovom prilikom molim Neru ako moze nagovoriti Milana (a koja to zenskica pravog muskarca ne moze) da odstupi od svog principa i objavi ovo na blogu. Mislim da ce biti i kavaljer i udovoljiti jednoj dami. Posebno mi je zao sto nema bloga jer mi je tako jako u mozgu ono Milanovo meni: 'A ti o Bosni ko Svabo trajla-la". Poslije ovog putesestvija po bjelom svijetu tj evropskim zemljama, ne samo da je Sarajevo s...ak, nego i cjela Bosna. Traze tri TV kanala. Svak na svom jeziku, ja jezika mili boze). Tamo crni, bijeli, zuti, hiljadu jezika i zive. Svak na svoj nacin.
Dobila sam meil i od jos jedne blogerice koja moli da ovo zamolim Neru tj. Milana.
Ako i ne objavi ja saljem veliiiiiiiiiiiiiiiiiiiki pozdrav vama prijateljice i svim bivsim blogerima, Saima koja ne zna kako dalje zivjeti u ovom balkanskom primitivizmu. Sad sam jos sretnija sto su mi djeca izvan, jer najljepse je pricati o Bosni a zivjeti bilo gdje na drugom mjestu.
Saima
Labels: putovanja
6 Comments:
Dragi Co
Hvala za ispunjenu zelju i za tvoj ulazak u svijet tolerantnih i razumnih ljudi.Tvrdoglavost, nadmenost ,glupost,prostakluk, drcenje i sta sve ne ovde je osnovna osobina vecine ljudi na vlasti.Nas divni glumac Sijamija rece u jednim novinama da su ovo sve osobine nesposobnjakovica koji svoju glupost kriju iza gore opisanih osobina.Ma pogodi 100 %.
Obzirom da je slika ove himne smanjena pa je vi ne mozete pomjerati saljem ti prepis sa orginala obe .Mislim da je Bosnia odraz ljubavi prema Ibri i nalazi se u ogromnom muzeju FK "Barcelona" u sklopu stadiona.
Pozdrav i hvala jos jednom za ovo.
Co drago mi je da je blog proradio
poslije ovog odmora. Blog nam je nedostajao bez obzira o kakvim je temama bilo rijeci.
Ovaj prilog gospdje Sajme je super
posebno mi se svidja dio iz Barselone. Za razliku od Sajme ja sam odsustvo sa posla (bolovanje)u martu, iskoristio i skoknuo do Banjaluke dvije sedmice. Ima i nekih slika pa o tome u posebnom prilogu ako blog ide dalje. U Skandinaviji je suncano ali jos hladno.
Pozdrav svima Sejo V.
E, neka si Co. pogazio zadanu rijec: sto da ne?
Gaze politicari svoju rijec, gaze mnogi odgovorni, gaze po ljudima i ljudskosti, i nikome nissta.
Hajde, druzzenje bilo odgodjeno na neko vrijeme, da kazzemo zbog godisnjeg odmora na (gdje? npr.) Cubi, hajde tamo, neutralno je.
Sa srecom,
(a ne morate objaviti negativne komentare, imate pravo na to!)
Kristina
Saima, evo uvali me u probleme, ali, sta je, tu je.
Iskreno se veselim kada vidim kako nasa raja u ovim teskim vremenima zivi zivot, sto bi rekli, punim plucima. Jedva cekam dane kada cu se i ja moci 'upustiti u avanture', jer dok covjek radi, nije bas lako uskladiti obaveze i vrijeme za odmor, bar ovdje u Americi.
Volio bih jednog dana proputovati Evropom (a i drugim dijelovima svijeta), onako na tenane, bez frke i zurbe. Kada pomislim da su nam prijatelji razasuti na sve cetiri strane svijeta, ti planovi mi se cine vrlo ostvarivim. Mozda i taj rat, na kojeg se vrlo cesto vracam, i nije bio bas takav, kako ga shvacam. Onima koji su ostali u starom kraju nije ostalo puno izbora: oni posteni su nastradali, a lopovi su dosli na svoje, ali i njih polako 'utjeruju u suru'. Evo, malo, malo, citam o nekim od bivsih radnih kolega, 'prvoboraca' iz ovog proslog rata, u rubrici 'Zlocin i kazna': came u istraznim zatvorima za zasluge u 'oslobadjanju' ostalih od bivse drustvene imovine, itd.
Vidim slike sa Barcelonine tekme i razmisljam: kada bi ste bili u prilici da dozivite takvo nesto da vam vasi bivsi sugradjani nisu odredili sudbine. Evo neki dan sam i sam uzivao u utakmici NBA lige, sjedeci u redu uz sam teren u Staples centru, tamo gdje sjede oni sa dubokim dzepovima. I niko nije imao pojma da sam prije 15-tak godina stigao iz Bosne bez dinara u dzepu (jos mi to ne pise na celu).
A sto se tice bloga, Seji porucujem da posalje sta je namjeravao pa cu se potruditi da to ugleda svjetlost dana. Jedino ne mogu obecati da cu biti azuran kao prije, jer ne treba pretjeravati. Ima nas sada na sve strane pa se ima sta citati: za svakog po nesto. I za one koji vole samo lijepe stvari, a bit ce i za one druge (u koje se evo sam ubrajam).
Dragi Co. i svi ostali
koji zele da putuju Evropom
'...onako na tenane, bez frke i zurbe.' ---nemojte tako zeliti, to mi lici na pesimizam, na ono zadnje putovanje u Nedodjiju!
Nego, ja cu malo politicki:
Stizzu izvinjenja!
micce se naprijed!
pozdrav,
BB 66
Hvala ti Saima na divnom prilogu ,ai tebi CO što si ga
objavio.Tako i mi obićni smrtnici "plitkog džepa "možemo doćarati ono što ste vi vidjeli.
Puno pozdrava i pusa šalje vam
"Nana iz bezistana"kako bi rekao naš Ante Ćosić(babo iz bezistana)
Niskana
Post a Comment
<< Home