Neka visi Pedro
Dragi moj B(l)ože.
Za sve si ti kriv. Vec si poprilicno odrastao, a prilicno si neozbiljan, laprdav i neambiciozan. I vlastiti caca te se hoce rijesiti. Ne vole te ni aktualni stanovnici BL i sire, pa ti i na samrti zabadaju jos poneku strelicu. Ne vole te ni neki koji kazu da te vole, a tjeraju tvoje drugare iz tvoje kuce. Ne vole te ni oni koji dodju, malo se poigraju, pa odu.
Kad nekog ne vole ipak je do njega, moras biti malkice samokritican, a i do onih je koji ne vole da vole. Njih popljuj, bar sad na kraju. Ima nas koji te volimo bez obzira na sve tvoje mane.
Mi smo ti oni sto smo malo sjetni, malo njezni, malo romanticni, malo volimo lijepe price, malo putovanja, volimo se i druziti, gledati stare slike, a bome i ove nove. Svasta mi volimo, ali 'ko nas sta pita? Jaci su oni sto te hoce objesit'.
Pa spokoj dusi tvojoj, dragi moj B(l)oze.
Nada Š. D....tvoja vjerna
PS: Nekad sam te malo varala s nekim drugim blogovima, ali nista ozbiljno. Ne bih ti lagala sad kad si na samrtnoj postelji, vjeruj mi.
Za sve si ti kriv. Vec si poprilicno odrastao, a prilicno si neozbiljan, laprdav i neambiciozan. I vlastiti caca te se hoce rijesiti. Ne vole te ni aktualni stanovnici BL i sire, pa ti i na samrti zabadaju jos poneku strelicu. Ne vole te ni neki koji kazu da te vole, a tjeraju tvoje drugare iz tvoje kuce. Ne vole te ni oni koji dodju, malo se poigraju, pa odu.
Kad nekog ne vole ipak je do njega, moras biti malkice samokritican, a i do onih je koji ne vole da vole. Njih popljuj, bar sad na kraju. Ima nas koji te volimo bez obzira na sve tvoje mane.
Mi smo ti oni sto smo malo sjetni, malo njezni, malo romanticni, malo volimo lijepe price, malo putovanja, volimo se i druziti, gledati stare slike, a bome i ove nove. Svasta mi volimo, ali 'ko nas sta pita? Jaci su oni sto te hoce objesit'.
Pa spokoj dusi tvojoj, dragi moj B(l)oze.
Nada Š. D....tvoja vjerna
PS: Nekad sam te malo varala s nekim drugim blogovima, ali nista ozbiljno. Ne bih ti lagala sad kad si na samrtnoj postelji, vjeruj mi.
Labels: nada
posted by co | 11:05 PM
141 Comments:
ma, da...nema laganja, kobajagi ni na samrti, jasta:
'i onaj tvoj cup prazan, nema zrna graha, eto ja ispadoh nevjernik. Moj cup pun zrna graha, izivini...' rece on svojoj dragoj zeni.
'ama, nije tako' ona ce njemu,
'moj cup je prazan jer smo mnogo puta pojeli onaj moj grah za rucak'
(a konopac na kojem je visio Pedro je bio neki stari konopac, pa je pukao...i Pedro osta ziv u nadi da vise nece jesti graha iz cupa svoje zene)
Hajde, da ostanem anoniman (ako uspijem)
Gorane/Mira/Senka...ili Nado?
Zar nije tako?
Da li bi ti volila da ti netko ovako ruzno rekne?
Sada te pitam direktno, sa malim 'ti'?
a nikada do sada te nisam nista pitala, sama si odgovorila, zar nije tako? Ti si bila Mira, zar ne?
Ovo je zbilja ruzno!
I ko ti daje za pravo da govoris u tudje ime, ko koga voli ili ne voli?
Treba malo srediti misli, a ne samo neumiven nepocesljan sjesti za kompjuter i pisati sta ti prvo padne na pamet.
Ljuti se na mene koliko hoces...dugo sam mislila da li ovo da napisem, ali evo, napisacu, radi sebe, ne radi bloga. Ruzno je napisano, pa cak i kao salica...
BB 66
Draga moja Renatice
Ti si meni opet nesto pobrkala. Cini mi se da ovaj anonimus iznad ima poguban uticaj na Tvoje misli. Hajde Ti draga moja malo se smiri pa cemo polako...ime po ime.
GORAN: Meni osobno vrlo lijepo i drago ime. Imam bratica u BL, vozio dajak (dobro, camac s dajakom), koji se tako zove. Imam i dragog prijatelja iz djetinjstva, bio u Titovoj gardi i odavno zivi u Beogradu i isto se zove Goran. Zato meni ne bi palo na pamet onako ruzan komentar potpisati tim lijepim imenom.
SENKA:Eto gospodjo Senka, zao mi je, ali kazu da se i Vi zovete Nada. Ne znam zasto, jer Vi niste nista ruzno napisali (zapravo znam, al' necu...).A i Vase ime je vrlo lijepo.
MIRA: Draga Renata pa zbilja me potcjenjujes kad mislis kad da bih si uzela tako neinvetivan pseudonim. A ne znam ni da se to ime pojavilo na blogu, ne da mi se traziti.
Da se Ti meni ne bi mucila evo Ti spiska svih mojih pseudonima: Halima (draga moja, nikad prezaljena), TI ZNAS (komentar dobio pohvalu GIO, na sta sam posebno ponosna), Megera (svadjalica, jedna od tri Furije)i Zenska. Cini mi se da ima jos jedan, na Abuov prilog o Ali. Znas ono kad se Ale pojavi uvijek iz pravca mosta. Ne mogu Ti bas sve servirati, pa ako Ti se da potrazi sama.
Nego meni se cini da Ti malo zakuhavas nebili se Co predomislio.
A svako jutro kad ustanem, pogledam se u ogledalo. Ako sam slucajno smrknuta (sto je vrlo, vrlo rijetko, bar ujutro), kazem sebi: Ljepotice, pa sta ti je danas?
Pozdrav Nada Š. D.
PS: pseudonim CICERO nikad ne bih uzela, jer toliko umisljena nisam.
Neke davne 198.. i neke gledali smo divan film „Balkanski spijun“ i ova istraga me jako na to podsjeca. Ko je Goran, Senka, Mira, Nada, Vjeko ili kako vec? Jako vazno!
Kad to utvrdimo, mozda ce Co odustati od ideje da prekine sa blogom. Vazno je naci krivca, posljedice nisu bitne.
Dragi Co, uzivala sam u ovom blogu, bilo bi mi drago da se nastavi. U svakom slučaju hvala i za ovoliko.
Hvala Nado, znam da imam lijepo ime.
Senka
Zdravo blogeri,
pa kako vas nije sramota traziti od Coa da nastavi ovaj blog, da nastavi opsluzivati vas stare babe skrivene pod raznim pseudonimima u vasim naprdjavanjima.
Co blog je bio super dobar ovih pet godina dok se nisu pojavile ove prduse koje nemogu spavati i ustaju u cetiri sata ujutro i smisljaju sta ce pisati na blogu.
Uzmi si pauzu i dobro razmisli treba li baciti ovih pet godina i za mjesec cemo svi zaboraviti i da je blog postojao osim ako ga ne izbrises.
Hvala ti na velikom trudu i odricanju kako tebi tako i tvojoj obitelji.
Pozdrav, ne zamjerite ja sam Raja
Jutros, sabah zorom, krala sam cvijece u tudjoj basci, pa kako ljepotu rado dijelim s drugima, odacu vam, dragi blogeri, adresu. Naime, na Cajinom UZBLUZ_u ima vrlo lijep komentar Alme Medic. Procitajte !
Pozdrav Nada Š.D.
Kad je Nada napisala ovaj prilog, mislila sam se odmah javiti, ali onda sam odlucila da sacekam da vidim da li ce neko prije mene imati isto misljenje.
Drago mi je da nisam, jer ne bi mozda dozivjeli da se blogu desi ono najgore moguce.A to je da ga
napadne virus.BALKANSKI VIRUS.
Ali eto desilo se.
Ne znam B66 ali smo se u shvatanju ovog priloga razisli 1000%.
Ja sam prilog dozivjela kao genijalan.Ideja naslova i opis i bloga i Boga.I nas koji smo sa blogom i Bogom.
Crtez pokazuje da je Nada osoba koja vlada autokedom i zna svoju ideju i na taj nacin osmisliti.To je sposobnost stecena mukotrpnim radom, a malim materijalnim nadoknadama u sredini u kojoj zivi.
Nama s ove strane blog je bio utociste.Vi nemate pojma kako boli kad nemate istu sansu za svoju pamet i rad.Nada se bori za zivot, Enisa ima sina koji sa 28 god. nema staza.Profesori u najboljem naponu snage i pedagogije na ulici u borbi za mizerne mirovine.
Ja u okruzenju primitivizma iz srednjeg vijeka i prosjacima na svakom cosku. Jedina sreca sto dozivjeh penziju.Vi tamo mozete biti umorni od posla, od kupovine, od lijepih i cesti druzenja, ali ne mozete biti ponizeni.Ponizeni zbog nemogucnosti da svojim radom ne moze obezbijediti bolji zivot.
A onda se javi B66 i pocne braniti valjda Co-a.Co sa ovim prilogom nema nikakve veze, osim sto je i sam shvatio da Pedra treba objesiti(u ovom slucaju o klin).
Ja ne znam da li se Nada i B66 znaju od ranije, pa jednog dana izidje na povrsinu i nesto sto se nosi od ranije.Neka mala zlobica.A i to je ljudski.
A, onda dodje i Raja kao biber po pilavu.I napisa sta napisa.Nadjoh se i ja medju babama.Godine se ne mogu vratiti.Ali se ne uvrijedih, ne nasikirah.Nije vrijedno osobe koja je anonimna od pocetka. Milan je sigurno za sve ove sifre znao tacno ko pise.To je velika razlika.
Milan i Vjeko su mi posebni.Nisam uvijek razumjevala svaki Vjekin prilog( takvih je bilo malo), a veliki broj me je odusevljavao.
Mislim da se i oni znaju iz proslog zivota.Najbolji tandem u izboru muzike, a prilozi koji nisam razumjevala su mi licili na neko njihovo posebno komuniciranje, u kojem sebi daju oduska.
Dobro dodje ovo da se borimo za opstanak, uprkos Rajinom savjetu.
On bi ga ukidao zbog baba, a ja samo pod uslovom ocuvanja Co-ovog zdravlja i psihickog mira.
AKO SE UKINE OSTACE MI MEJLOVi i saznanje da sam upoznala divne ljude.Nada, Enisa,Natasa,Dubravka,
Abu, Bruja, Vjeko, Mario i mnogi k koje prije nisam poznavala, a sad cesto mislim na njih i i zabrinem se.(Abu se dugo nije javljao pa sam pomisljala da nije nesto slab.)
Nak je sa srecom i B(L)OGU i nama.
Vratimo se onome sto vi dozivljavate gdje ste daste, samo po tome kakvi ste a ne ko ste i zivimo u nadi da ce to jednog dana i ovdje biti moguce.
Pozdrav Saima
Opet sam mislila da li da se javim...pa, evo, javljam se:
Necu spominjati imena, ali samo da kazem, da smo zivjeli u istom gradicu, i da smo setali istim ulicama ili cak zivjeli u istoj zgradi, ne poznavajuci se.
Poznavali smo neke iste ljude i nista.
Neki ostavise u nama uspomene, l tako nam svojim osmijehom (prelaznim) pomogose da idemo dalje kroz zivot.
Prema tome, nemamo nekih racuna iz proslosti da ih ovdje rasciscavamo.
Licno, ne volim ruzne rijeci (a bilo je toga i kod mene, dok mi nisu objasnili da cak i u sali ne treba koristiti nesto negativno).
Ko koga voli---to mi ne znamo, neka se sami izjasnjavaju, ali ja ne mogu to reci.
Te rijeci oko 'suprotne ljubavi' se onda primjenjuju i na nas koji smo 'otisli' iz nase Bosne i Herc. iz raznih razloga?
To je ono: prihvacen u sredini u kojoj si, a ako nisi prihvacen...sta onda?
to spada u socijalne odnose, i u malo vece analize.
Sto rekoh za zenski rod, odnosi se i na muski rod.
Ne treba upotrebljavati pogrdne rijeci.
BB 66
...'a kako to boli kad nemas sansu za svoju pamet i rad'....
--------
Pocecu komentar sa dijelom ove recenice od priloga nase Saime.
Zaboravili smo 'kako to boli kad nemas sansu za svoju pamet i rad...'----sve je ovo reklo!
Tu smo, pale odluke na raznim stranama, od Vardara pa do Triglava, davne, davne, koje ono godine (?) da oni sa pamecu i zeljom za radom i doprinosom za bolju buducnost 'malo odsetaju' iz nase ulice, zar nije tako?
Mnogi ostali na poslu kako pred pocetak rata, tako u toku rata i poslije, pa dozivjeli i penziju u tom okruzenju , kao sto bih i ja jer sam mislila da tako treba.
Sjecam se dva direktora iz vremena 'cekanja': Jedan je bio rasporedjen da cijepa drva u skoli 'F. Macura'. I cijepao je, s ponosom.
Drugi je dobio raspored da cisti ulice, aleje banjalucke. I cistio je s ponosom.
Kako smo tada dozivljavali rijec 'ponizenje'!????!!!!!
I ono iz priloga:...'ne mozete biti ponizeni zbog nemogucnosti da svojim radom obezbijedite bolji zivot'...
sve zavisi kako ko shvata rijec 'ponizenje'.
Ima njih i dan danas koji ne rade nista, jer smatraju da je ponizenje da bivsi doktor, od 1992, radi u kafeteriji, ili da raznosi pizzu...e, posla ima i na podrucju bivse Juge, samo sto ljudi misle da treba raditi onaj posao za koji su zavrsili skole.
Sad je situacija drugacija...a vani se ne moze.
Mnogi otisli vani u toku rata i poslije jer nisu imali drugog izlaza;
I bas zato sto ih je to podobro zabolilo, zato se ni ne predaju, ali vole ponekad i da popricaju oko toga.
Sto se tice druzenja i putovanja, toga ima svuda.
Bilo je i prije.
BB 66
Citajuci ovaj blog zadnjih par mjeseci, cesto puta sam bio u prilici da se slozim sa komentarom, cesto puta i da budem veoma prijatno iznenadjen sa stavovima ili razmisljanjima (Saima, Niskana). Vrlo cesto ljudi pisu o vremenu kada su morali da napuste Banjaluku, ogorceni odnosom bivsih kolega i komsija. Ogorcenje je shvatljivo, mnogo je ljudi nazalost sa slicnim iskustvima. Ono sto me iznenadjuje da velika vecina ne vidi tudje slucajeve, sva se diskusija svodi na Banjaluku i kako je on ili ona prosla kroz sve to. Zar niko da spomene i tudju muku, istjerani Srbi iz Hrvatske, Hrvati iz Posavine, Srbi is Sarajeva.
Zasto je ustvari potrebno susjecati i tudju nevolju?
Jednostavno zato da bi i vlastita bila primjecena.
Sto se tice anonimnosti, ne smatram da je potrebno navesti ime, sve dok je diskusija civilizovana, jer sta ime znaci ako ne poznajes osobu.
Pozdrav
Ipak je civilizovanije sa potpisanom porukom, pa ako je i komentar na mjestu zasto onda brines za ime, bez obzira znano il neznano.
bruja
Gosp.Anonimus potpuno su drugaciji bili uzroci istjeravanja gradjanja Banjaluke od istjeravanja Srba iz Hrvatske i "istjeravanja" Srba iz Sarajeva.I Dodik i vodje tzv RS falsifikuju historiju i tvrde da su sve tri strane u ratu u BiH-u bile genocidne(SIC!)....
Anonimus do anonimusa, sto bi rekli: "Sve moj do moga"
bruja
Kad se covjek potpise, pa u svojim prilozima opisuje nase sjecanja, mjesta na kojima smo bili u isto vrijeme iako se nismo poznavali, onda osoba ima svoj lik, pa se onda posalje i koja slika i eto razloga za nova prijateljstvai i lijepog, pa mi zato blog postaje utociste, osjecaja da imas novog prijatelja iz mladosti, a javljaju nam se i stari dragi koje volimo jednako danas kao i ranije. Moramo priznati da su ta prijateljstva najjaca jer smo ih sami birali, (djetinjstvo i ulica) i "Od koljevke pa do groba najljepse je djacko doba". Poslije sticajem okolnosti(radna mjesta, nova mjesta boravka itd).
Sad su najteza vremena za izabrati novog prijatelja. Nekako licemjerje i zloba isplivavaju na povrsinu.
Ja cijelo vrijeme sanjam o tome da se javljaju ljudi ili kako anonimus rece(Srbi)koji su istjerani iz Hrvatske, Sarajeva i ostalih mjesta.Bar oni koji su dosli u BL.Ja sam pisala o odlasku mojih komsija iz cista mira.Vojnim avionima za Beograd, na svoje obliznje vikendice ili u svoja sela.Sve sa propagandom da odlaze na 10-tak dana.Ja sam bila svjedok te istorije, a nase postene komsije koje su se vratile su to i potvrdile.Propaganda je bila tako jaka da ce se sve sa "ostalima" brzo zavrsiti.Vojska, naoruzanje, TV propaganda iz Knina i sa Pala (kod nas Dzogo, pocetak svake emisije. Iz Knina je bio "Pomoz bog brate Dzogo i odgovor "Pomoz bog sestro (bilo je raznih imena).
Ljudi su se priklonili jacemu- to nije nikakvo cudo u ljudskom rodu, uvijek sa nadom da ce na lak nacin doci do boljeg zivota.
Hitler, Njemci, ali poslije dodje stid,pa kajanje,
pa ljudskost.
Ako vec politicari nece da pisu o tome kako je bilo, jer od ovakvog stanja odlicno zive, ja sam se nadala da mi bar imamo sansu na
ovom blogu.Ali tesko ide.Na internetu su najposjeceniji blogovi sa uvredama, prostaklucima,
ovde najbolje ide zuta stampa sa tekstovima, ko s kim i ko koga.
Pozdrav Saima
PS. Dva dana nakon mog komentara, o Bogojavljenju iz B.Luke dobila sam tel. poziv, citiram tekst:"Je si li ti Sajmo, drz' se svojih ustasa i turaka a krst casni ostavi na miru" i klik.Jedino osjecanje koje sam imala je da je neko ko me zna,(Sajmo, na blogu sam uvijek Saima), jer sam na blogu rekla i puno ime i prezime i djevojacko, pa nije tesko naci i tel. broj.Drugo osjecanje je bilo i zadovoljstvo da takva osoba cita blog. Mozda jednog dana i normalno popricamo o svemu.Za sada imamo samo sutnju, a Emira napisa staru izreku da je i "cutanje znak odobravanja."
Na blogu se mogu javljati i ljudi koji se medjusobno ne poznaju (niti ce se vjerovatno ikada upoznati licno), tako da samo ime ne govori mnogo. Meni npr nick Bruja ne govori nista jer ne znam ko je osoba sa tim potpisom, sto ne znaci da ne mogu da uzivam u njegovim postovima. Blog treba biti mjesto gdje razmjenjujemo misljenja, mozda nekad tako i promijenimo vlastito misljenje ako nas neko ubijedi u to (mada priznajem da se to, generalno receno, rijetko desava).
Smatram takodje da niko nije napustio kucu dobrovoljno, niti to treba raditi. Jer cim prekoracis prag prop'o si u startu, pitanje je samo koliko ces se uspjet' oporaviti. To smo mnogi nazalost iskusili. Srbe iz Sarajeva i Hrvatske je istjerala neposredna ratna situacija, kada je sasvim normalno da covjek spasava porodicu dok se jos moze. Iz Sarajeva mnogima (namjerno ne kazem nikome) nije bilo dozvoljeno da napuste grad dok je bio u blokadi, sto je po meni klasican zlocin, mada to maltene niko tako ne vidi.
Zelim ovdje da spomenem odlican primjer kako treba pisati o nasoj muci, koja je pocela 90-te - to je bio Feral Tribune, nazalost ugasen, a njegovi novinari Viktor Ivancic, Heni Erceg, Petar Lukovic, Predrag Lucic i dr. su sjajani primjeri kako izgleda posten novinar (uzgred receno ni jedna se struka nije obrukala u ovom ratu kao novinari i ljekari).
Feralovci se i dalje mogu citati na http://www.e-novine.com/.
I na kraju, ovo jest banjalucki blog, ali kad su neke teme u pitanju ne treba se ograniciti samo na Banjaluku.
Mnogi od nas vole Banjaluku i zato sto su tamo studirali, ili radili, ili jednostavno bili ocarani nekom banjalucankom, a sad smo rasprseni na sve strane svijeta.
Cheers.
Citat iz gornjeg komentara:
"...Iz Sarajeva mnogima (namjerno ne kazem nikome) nije bilo dozvoljeno da napuste grad dok je bio u blokadi, sto je po meni klasican zlocin, mada to maltene niko tako ne vidi. "
Zlocin je zlocin, tako je.
Kada pricamo oko Banjaluke, tu se misli na sve nacije (tako je i sa Sarajevom); nisu samo stradali jedni, ili drugi. I treci su stradali, a i oni koji nisu bili ni jedno ni trece.
Neka to bude jasno.
Sto se tice napustanja grada Banjaluke trebalo je sakupiti silu dokumenata da se podnese molba, a onda 'mozda' i odes, ako neko, obicno uniformisane spodobe, ne dodje vecer prije odlaska da oduzme pasos, ili da malo isprebija te koji pokusavaju da odu.
Neke je 'skidalo' iz autobusa jos na koridoru, neke na granici Srbije, neke na Gradiskom mostu...neke i prije mosta.
Nekad su uzimali 'taxu/glavarinu', sve naplaceno po propisu, ali...nije se moglo izaci i onda Jovo nanovo, istekao rok onim dokumentima, vadi nova, placaj novu 'glavarinu'.
Radio je Stab za izbjeglice i Crveni krst zajedno sa Medjunarodnim crvenim krstom.
Spiskovi utvrdjivani, a bilo je ljudi koji su vise puta pokusavali da 'izadju' ali ih vracalo, dok nisu platili odredjenim ljudima koji su radili u ovim gore ustanovama. Humanitarnim ustanovama.
Mnogi su mijenjali zvanicno imena, dobivali nove licne karte i uspijevali da izadju.
I meni licno je receno 'da ne mogu da napustim grad'...
Sarajevo je bilo okupirano, a u Banjaluci se to radilo u rukavicama, pod nadzorom humanitarnih organizacija.
BB 66
U nasim komentarima govoreci nekome ili o necemu najvise govorimo o sebi.
Nepostivanjem sugovornika ne postujemo ni sebe.
Ima gorcine, ljutnje, nekulture, nespremnosti da se pokusa razumjeti drugacije misljenje, samodopadnosti, povrijedjene sujete, zloce, ...
Premalo je mira, ravnoteze i ljubavi u nama.
S premalo ljubavi u sebi nema spremnosti mijenjati sebe u pozitivnom smjeru.
Nedostatak ljubavi u nama uzrok je mnogih nesporazuma, izvor je sukoba, od onih banalnih pa sve do zlocina i rata.
Natasa
Slazem se Natasa da je nedostatak ljubavi u nama jedan od glavnih uzroka svih nesporazuma. Kako medjutim dolazi do gubitka ljubavi, tolerancije prema drugima? Svi smo toliko razliciti, u genetskom, porodicnom i svakom drugom smislu. Osoba odrasla u nezdravoj porodici (ili cak bez ikakve porodice) ima nazalost malo sansi da postane normalna licnost - znaci ne svojom krivicom. Premalo se krivice za necije lose postupke adresira na drustvo, koje u stvari formira licnost. Ko bi mogao reci za jednog npr. jednogodisnjaka (koji tek prohodava) da ce on 20 i neku godinu kasnije postati kriminalac ili zlocinac? Niko. To sto se u medjuvremenu dogadja sa tim djecakom vecinom je izvan njegove kontrole i moci, u spletu mnogih losih okolnosti drustvo generise mentalitet kriminalca od ljudi koji bi sigurno bili drugaciji da im se pomoglo. Ova teorija naravno ne opravdava niciji zlocin, ali pokusava da malo rasvijetli okolnosti pod kojima se neko formira toliko lose i pogresno da na kraju pocini i zlocin. I mnogo bogatija drustva od nasega nisu u stanju da se nose sa ovim problemom, tj da djeluju preventivno. Vecinom se reaguje tek na kraju (kad je prekasno) sa kaznom prema izvrsiocu nedjela.
Na kraju, gledano statisticki, u npr jednom razredu od 30 djaka, vjerovatno je 5-6 odlicnih tj jako inteligenthih, 10-tak ih je prosjecnih a ostala polovina ispod prosjeka. Cak i oni inteligentni cesto nisu u stanju da shvate sve ispravno (prvenstveno zbog manjka informacija) - to je vec dovoljno prostora za nesporazume.
Zato vrlo jednostavno pravilo "ne uradi nista drugom sto ne bi pozelio da i on tebi uradi" se cesto ne primjenjuje, ponajvise zato sto se zakljuci da ucinjeno zlodjelo nece biti kaznjeno, jer se desilo u ratu kad ne postoji pravna drzava. Garantujem da bi svako odustao od zlocina ako bi unaprijed znao da ce biti kaznjen istom mjerom.
Pozdrav
Drago mi je sto si se javio Neznance, i nije naglasak na ovo Neznance zbog anonimnosti, razumijem ju, i prihvacam, vec sto nisi Neznanka. Drago mi je, jer komentirati i upotrijebiti rijec ljubav, je rijetkost, ili nemoguce kod muskih posjetitelja bloga. Pitam se jeli ta rijec kuzzna? Zasto je to tako, ostavljam vama da se zapitate? Mozda upravo u tome mozemo traziti neke odgovore?
Nema tabu tema u ljubavi, neovisno o kakvoj se ljubavi radi, roditeljskoj, prijateljskoj, ljubavi izmedju muskarca i zene, ljubavi prema prirodi, ... univerzalnoj.
Stoga je Tvoj komentar vrlo vrijedan.
Slazem se s tvojim razmisljanjima, osim u jednome – ja bih rekla
”Garantujem da bi svako odustao od zlocina ako bi unaprijed znao da ce biti kaznjen. “
Nikako - istom mjerom. Treba postivati zakone!
Ali ostalo je neodgovoreno tvoje pitanje –
”Kako medjutim dolazi do gubitka ljubavi, tolerancije prema drugima?”
Ni ja ne znam odgovor. U cemu grijesimo? Da li je uopce to bila ljubav u nama?Grijesimo li uopce ili je to u covjekovu bicu od postanka?
A sigurna sam da odrzavati ljubav u sebi, darivati ju onima oko sebe je najefikasnija borba protiv zloce u ljudima.
Sto mislis o ovoj pjesmi koja se ovako uporno vrti na blogu, i s koliko je ljubavi upucena svima nama i koliko ce ljubavi potaknuti u nama?
Natasa
Natasa,
Apsolutno se slazem s tobom, zakoni se moraju postivati. Ja sam se ustvari nespretno izrazio - htjeo sam reci da niko ne bi napravio zlodjelo ako bi unaprijed znao da ce biti, primjenom zakona, adekvatno kaznjen. Iako smo svjedoci da i zakon ponekad dozvoljava donosenje tako bedastih i sramotnih odluka kakva je npr najnovija Mesiceva odluka o pomilovanju S. Rimca. Pruzanje i davanje Ljubavi (namjerno sa velikim slovom) je karakteristicno cak i za zivotinje. Nista ne moze inspirisati na cinjenje dobrih djela, stvaranje umjetnickih djela (specijalno muzickih) kao prisustvo Ljubavi. Ljudi su ipak razlicito sposobni da vole, neko se toliko intenzivno vezu da neuzvracena Ljubav prouzrokuje prave male drame - Neda Ukraden u jednoj svojoj novijoj pjesmi duhovito kaze "Od ljubavi nema gore potrebe" - priznajmo da smo svi najmanje jednom u zivotu ozbiljno odpatili neuzvracenu ljubav. To neravno ne opravdava sto se neko "razocara u Ljubav". Mislim da osoba koja je kroz zivot bila zakinuta za ljubav (roditeljsku, prijateljsku) na neki nacin postaje i manje sposobna da sama pruza ljubav, i uz druge nesretne okolnosti se pretvara u necovjeka. Ali jos jednom - vecom krivicom okoline (sto bi se u nasem narodu reklo - rodjen nesretan). Podsjetimo se - to je dugogodisnji proces - od naivnog djeteta to necovjeka. Svakodnevno smo svjedoci razrusenih porodica - u mojoj zgradi stanuje zena sa tri sina od tri razlicita oca, zivi na racun drzave. Ja nikad do sada ne vidjoh ni jedno od njih cetvoro nasmijano. Najstariji je 15-ogodisnjak, vec cujemo da pravi probleme u skoli. Ta djeca (kao ni svako drugi) nije birao roditelje, nego im je tako "grah pao". I zapravo vecina vitalnih stvari na ovom svijetu funkcionise na principu lota, neko izvuce premiju rodjenjem, neko nikada.
Sto se tice pjesme ne znam o kojoj je rijec - dok citam Blog obicno ne stavljam slusalice [pogadjas - na poslu sam :-)]. Trenutno ne ide nikava muzicka podloga, zato mi reci mi o kojoj je pjesmi rijec, pa cu prokomentarisati.
Muzika je moj glavni hobi, i kako zivim u bijelom svijetu sve vise slusam nasu muziku, srecom Internet nam je omogucio da imamo pristupacnu svu muziku koja se nekad stvarala u bivsoj nam domovini.
Pozdrav.
PS. Dala si mi ideju za Nick
Pozdravljam drustvu u cosku
Gazda je davno objavio fajrunt, a vi se nedate.
Ovo je banjalucki blog i kad pisem o ratnom vremenu, ne pisem svoju povjest nego povjest tog vremena i tog grada kroz ono sto se meni dogadjalo. Neki to tumace kao isticanje moje osobne muke, a ja jos jednom ponavljam da vjerodostojno mogu pisati samo o onome sto se meni i oko mene dogadjalo. Sve drugo bi bilo rekla kazala. Nisam vam pisala o tome kako su snahu nasih obiteljskih prijatelja zaklali na prozoru njenog stana, jer sam tu pricu cula iz trece ruke. Tada vise nisam bila u BL i ne znam je li tocna. Pricu o tome kako je pretucen starac, otac naseg prijatelja ne pricam zato da nam ne bi zamjerio prijatelj koji zivi u BL. A starac je umro od batina. Ono sto ja znam je to da se te ' 92 u proljece, ljeto i jesen cula samo arijevska puska i radila samo arijevska batina. Mi nismo imali nikakve mogucnosti da se branimo, sto je dodatno izazivalo osjecaj ponizenja, a nisu nam dozvoljavali ni da odemo kao ljudi. (Ja sam cak i ausvajs dobila preko veze jer sam vec bila izbacena iz stana, a nisam smjela reci kod koga se tad nalazim). Znam da da su tog pakleno vruceg augusta nasi ljudi, nearijevci, satima cekali autobuse koji ce ih odvesti preko granice. Kad bi se napokon pojavili na bivsem zeljeznickom kolodvoru u centru grada, nastajao bi stampedo.
Nastavak slijedi.
Nada Š. D.
Da nastajao je stampedo, jer se u autobus od cetrdesetak mjesta trebalo smjestiti sedamdesetero muskaraca, zena, djece, beba. Jedva se uguraju. Stoje jedan na drugome. A onda gospodja iz Zagreba vice: svi van. Kad narede moras van, pogotovo sto svako malo prodje kamion sa vojskom koja malo pripuca u zrak i nesto vice o ustasama, tek tako da se mi, ne daj boze, ne bi razbahatili. Nakon nekog vremena gospodja iz Zagreba opet naredjuje:u autobus ! Opet stampedo. I tako nekoliko puta. Za sve to vrijeme gospodja iz Zagreba nas izvjestava kako kontaktira telefonski kontaktira sa Hrvatskom vladom(ne's ti, vazne osobe)i da od njih ovisi hoce li se i kad krenuti. Nakon nekoliko ulazaka i izlazaka saopstenje: danas nema prelaska granice. Nakon nekoliko dana opet ista prica. Ulaze, izlaze, pa nista. Pritom jos dobijaju i komplimente da se ponasaju kao stoka. Zasto se ne ponasaju uljudjeno kao ovi koje gospodja dovozi iz Zagreba. Lako je njima biti gospoda kad za njih vazi pravilo jedno sjedalo, jedan covjek, A mogu i inace u BL kako im se i kad prohtije, jer koridor je bio arijevski. Kad bi autobus iz Bl nakon nekoliko dana napokon krenuo to nije znacilo i prelazak preko granice. Dogadjalo se da ih vrate iz Gradiske. A kad predju nista ne znas; gdje su, jesu li zivi, jesu li pretuceni. Telefonske veze sa Hrvatskom prekinute. Zoves Moskvu, Moskva zove Zagreb. Kazu nekih nisu stigli. A neki jesu. U BL se prica kako ih Hrvati fataju na granici i salju na ratiste.
Nada Š. D.
Nastavak slijedi:
A mi koji jos ostajemo kilometre i kilometre pjesacimo. Nema benzina. Predstavnici Medjunarodne zajednice dodatno zaradjuju taksirajuci. U potrazi smo za kartonskim kutijama, ne bi li sta posteljine i koju zdjelu prebacili preko grane da se nadje onima nasima koji su izasli.
Obavlja se to preko Karitasa. I tamo galame na ljude i caste ih izrazima kojima ih je castila gospodja iz Zagreba. Sto jest', jest' u Caritas su svi mogli po pomoc i nearijevci, ali koliko i sta ces dobiti ovisilo je o tome u kakvim si odnosima sa sluzbenicuma ili svecenicima.
Nada Š. D.
Zaboravila sam spomenuti Caritas (i on spada u humanitarne organizacije);
oni koji su radili za Caritas, vodje, oni su prebacili sve svoje stvari, sve, do saksije sa cvijecem i uvelim liscem...sve preko Caritasa u Hrvatsku.
U velikom kamionu, onoj krstarici evropskoj....
a drugima je bilo pjesme: 'Ostajte ovdje...' ili ono 'izdajice'...
Doduse, i 'Merhamet' je tako radio dok je mogao.
BB 66
Nado,
Tvoja je ogorcenost opravdana ali tvoj slucaj nije najgori koji se desio. Kazes da mozes da pises samo o onome sto si licno dozivila, jer sve ostalo bi bilo nevjerodostojno, pa to zato i ne spominjes. Ne bih se slozio, jer bi to znacilo da samo ucesnici u nesreci treba da pisu o samoj nesreci. Mi mozemo saosjecati sa nastradalima i u Ruandi na osnovu TV zapisa, filma ili bilo koje druge informacije. To ne mogu biti SVE same lazi. Snimak cesto puno govori. Npr. kolona protjeranih srpskih porodica iz Krajine, zene, djeca, hrvatska ih vojska jos i bombarduje. Ja pretpostavljam da to niko normalan ne moze odobravati, ali to nije dovoljno. Potrebno je i to i osuditi, jer samo tada steces pravo da i drugi saosjecaju sa tvojom licnom nesrecom. Logicno, zar ne. Jer zasto bi ikoga interesovala moja muka a ja ne marim ni za ciju. Nije fer to traziti od ljudi (izuzev ako si sin jedinac pa si svakako ubijedjen da si centar svijeta - malo sale).
Ta ista kolona dolazi u Srbiju i onda lokalni lesinari traze za litru kole 2 marke. Slobodan Milosevic se i ne obraca tim nesretnicima, nego ih se sprovodi na Kosovo da tamo prave ravnotezu Albancima. Od vise poznanika sam cuo da se ne zele ni sjecati svog izbjeglistva u Beogradu.
Problem bosanskih Srba i Hrvata je sto su uvijek vise volili "velikog brata" u Beogradu i Zagrebu od prvog komsije u Bosni. To je komplex Bosanca da mu je sve drugo ljepse i vrednije od vlastitog. Pa tako, kad bosanski Hrvat sluzi vojsku u Srbiji, na prvom odsustvu progovori ekavski, a Srbin koristi rijeci vlak, tjedan, tisuca, jer je to cuo u Virovitici kad izadje iz kasarne u grad.
Vecima je u izbjeglistvu iskusila to "gostoprimstvo" - od komentara zasto nisi ostao da se boriss, do prigovaranja da jedemo nihovo. Ogromna manjina se moze pohvaliti fer odnosom lokalnog stanovnistva prema "uljezima" - ja sam srecom medju takvima (bili smo u Rijeci godinu dana kad nam je ustupljena kuca na koristenje, bez ikakve nadoknade, cak par puta je i frizider bio napunjen. S tim izuzetnim ljudima smo jos u kontaktu).
U svakom narodu ima losih ljudi ali i puno vise dobrih. Za dobre se treba boriti, bilo koje nacije da je. Nikad ne koristiti ono "Jest da je budala ali je nas".
U Jugoslaviji je bilo toliko dobrih primjera kad se do uspjeha u sportu, umjetnosti dolazilo ucescem ljudi iz svih nacija koje su zivjele na tim prostorima. Postoji TV serija "Robna kuca" (moze se skinuti sa Interneta) koja visestruko potvrdjuje gornju tvrdnju.
Pozdrav
Za Neznanca
1. Vec mi je smijesno govoriti zasto o ratnom vremenu pisem tako kako pisem. Ja sam jasna, a sto to netko ima potrebu drugacuje tumaciti to je njegov problem.
2. Medijima ne vjerujem ni kad sute.
To je iskustvo iz BL '92, kad su strani novinari preplavili BL.
3. Samo onaj tko me ne poznaje moze misliti da mi je stalo do necijeg suosjecanja. Ovdje je dvoje ljudi, zagrepcana, reklo da od mene uce kako treba zivjeti.
4. Volim razgovor, a ne prodike.
Pozdrav Nada Š. D.
Za moje drage Blogere
Lijepo smo se druzili, ispijali kavice, salili se, javljali se iz Vukojebina, ispricavali se, nekad i nismo, a trebali smo...
E sad pa, pa ,jer bi mi se u protivnom moglo dogoditi da me Co izbaci iz kavane.
Sretno svima, bilo mi je zadovoljstvo.
Nada Š. D.
PS: A kome cu ja uputiti zadnje blogerske rijeci nego onom zbog koga sam i dosla na blog:
Dragi Abu, odoh ja Solajinom, pardon, Tkalcom, parajuci nosom nebo.
Draga Nado
Osjecam licnu potrebu da ti se zahvalim za svaki prilog na ovom blogu.
Vrijednost svakog tvog priloga je pokazivao broj komentara koji su se pojavljivali iza njih.Potencirala si mnoge da se jave, sa razlicitim vlastitim misljenjim.Sve je po meni bolje od ravnodusnosti.
Ovo je bilo mjesto gdje smo mogli procitati najljepse priloge o nasoj mladosti i nasem gradu iz tog vremena.
Mogli smo procitati iskreno i posteno o desavanjima 92-ge do izlaska, u nasem gradu(ti,Co,Natasa, Niskana i ostali da ne nabrajam).
Mogli smo procitati o vasim novim, zivotima,(i vidjeti predivnih krajeva iz cijelog svijeta).
Mogli smo procitati o nasim aktuelnim razmisljanjima o sadasnjem vremenu.Nigdje to na drugom mjestu nije bilo moguce.
Mislim da su se mnogi potrosili, a
Milan je to objasnio, prvo pocevsi od sebe.
Neko je napisao da vise nije interesantno, da ovaj blog bude posvecen samo Banjalucanima,
i mislim da je u pravu.
Gradovi "Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Sibenik, Mostar, Banja Luka,
Tuzla, Sarajevo.Najmultinacionalniji gradovi Republika nad kojima je izvrsena agresija.
Svaki grad je imao svoje sudbine, a time i njihovi stanovnici.
Bez obzira sto je prvi napad na Mostar bio od strane JNA i cetnika, pa se nastavio ratom Bosnjaka i Hrvata(mrznja i danas traje).To je najtuzniji i najnesretniji grad na svijetu.
U Sarajevu su ginuli svi, ne samo konstitutivni narodi koji su u njemu ostali, nego i Jevreji i Romi i vojnici SFOR-a i novinari.
Izlaziti se moglo u pocetku a kasnije je to bila ludost.Kad kuca gori najgore je onom ko je daleko i od vrata i od prozora.Tako je bilo Sarajevu.Ali imali smo srecu da nismo osjecali mrznju jedni prema drugima i brinuli smo se o svojim komsijama.Ovo stalno pisem dok jos ima zivih svjedoka koji to mogu potvrdili.Izuzimam pojedine zlocince koji su nocu upadali u stanove i u okrilju mraka odvodili, pljackali i ubijali.Ali sreca da nije bilo mnogo i malo pomalo sve ce se saznati, a zatvori su vec dobro popunjeni.
Sretna sam sto do danasnjeg dana nisam osjetila mrznju ni prema jednom kolektivitetu.(Konstitutivnom narodu).
Ali ovih 15 godina, zahvaljujuci narodu i rezultatima izbora, mrznja je sve veca.
Broje se krvna zrnca, tesko se vraca oteto, a kad se i vrati onda se mrznja otimaca i pljackasa siri kao pandemija samo koristeci nacionalnu i vjersku osnovu.
Sve dok Milan ostavi blog, bar samo za komentare, javljacu se kad god osjetim potrebu za tim.
Pozdrav Saima
Nado,
a. Ne razumijem sta znaci:
"Samo onaj tko me ne poznaje moze misliti da mi je stalo do necijeg suosjecanja". Ako bi te neko npr. fizicki maltretirao na ulici, a niko od prolaznika ne bi reagovao. tj svi se pravili da nista ne primjecuju, tebi bi bilo svejedno? Suosjecanje je priznanje da je necije stradanje primjeceno i da se ne odobrava. Medjutim, praveci se da se nista lose nije desilo samo ohrabrujemo svako buduce nasilje, jer sto bi ono bilo kaznjeno ako vec predhodno nije.
U krajnjoj liniji, samo zamisli sebe u ulozi zrtve i sve ce ti se pojasniti.
b. Ne slaganje u misljenjima ne mora obavezno predstavljati i prodiku
Gosp.Neznanac generalizira:
1.da je vecina naroda dobra-ovo je netacno jer ovo ne vazi za svaki narod.Ovo je najbolje potvdio rat u Bosni:
2.da vecina Bosana ca voli vise tudje nego svoje- sto je,takodjer,netacno jer ovo ne vazi za sve Bosance...Ovo je takodjer potvrdio rat u Bosni da svi Bosanci nisu isti...
Add 1. Ako sam dobro razumio zadnji post, autor smatra da je vecina Srba zla, tj genetski su vec predodredjeni da zele drugima zlo (postoji i ta teorija). To je naravno teska i netacna kvalifikacija, bazirana vise na utisku, raspolozivim informacijama kao i sopstvenoj sposobnosti za tumacenje tih informacija i donosenje zakljucaka. Ako npr. postoji samo jedan Srbin koga se moze smatrati dobrim covjekom, (na osnovu njegovih dobrih djela) treba li ga kazniti zato sto su svi ostali losi? Naravno ne. Zamisli da si ti taj, da li bi odobrio da te kazne zbog komsijinog nedjela. Nema smisla odgovarati za tudje greske, ali ako se radi o tudjoj kozi, onda su neki spremni i da odobre tu teoriju. Oni nemaju snage da se bakcu sa detaljima, nego sve strpaju u isti kos - u smislu "sve su to ista *ovna". Svako od nas zna barem jednog necovjeka iz svog naroda, onda se upitaj da li bi pristao da okajavas njegove grijehe? I na kraju, zakon krivicu definise samo na nivou pojednica koji je prekrsio zakon.
Add 2. Ja nikad nisam rekao da vecina Bosanaca voli vise tudje nego svoje (u smislu pljacke). Zbog kompleksa nize vrijednosti, mnogi Bosanci vise cijene sve sto je iz Beograda ili Zagreba od vlastitih vrijednosti. Sjetimo se da je Sarajevo svojevremeno bilo muzicki i filmski centar Jugoslavije, niko iz Bosne to nije previse isticao, a rijetko ko je iz Zagreba ili Beograda to ikad naglasio.
Gosp. Neznance,
Ja nisam imenovao naciju niti sam igdje generalizirao neku naciju.Cinjenica je ova:da je ogromna vecina novopecenih Banjalucana podrzala progon starosjedilaca Banjaluke,a to je bilo isto i u drugim krajevima koji su bili agresijom okupirani.Gosp.Neznance,i danas na mnogim zgradama u Banjaluci pise:Gazimo Bosnu a volimo Srbiju.Vecina Banjalucana danas podrzava svog fonfirera....da li ste gledali na kako je onemoguceno polaganje kamena temeljca Ferhadije....Zasto je u Banjaluci podignut veliki spomenik niskom generalu Milosavljecu?itd.itd...
Bosanci,veliki patrioti,vole najvise Bosnu,a pitajte Dodika i njegove barjaktare koga oni najvise vole...Da li citate o govorima i clancima R.Vasica i njegovih istomisljenika koji su,takodjer, rodjeni u Bosni,koju zemlju oni najvise vole...
Komentirati ili ne komentirati, pitanje je sad? Ima li smisla sada nakon sto smo pricu priveli kraju?
Kako vidim Saima je jos uvijek puna energije, iskreno se trudi, jos uvijek naivno vjerujuci da svojim pisanjem mozemo nesto promijeniti. Vidis Saima sta se dogadja i sa ‘mnogo jacim’ (e-novine) od nas: i oni polako ali sigurno gube bitku s vremenom. A nama se jos zamjera (tu tebe ne ubrajam) da se stalno bavimo ruznom prosloscu i da nam zivoti moraju biti uzasani jer propustamo ljepotu oko nas. A na ljubav smo potpuno zaboravili!
Nisam psiholog, ni filozof, vec elektronicar, koji uz to nije sanjar, a uz to ni previse nacitan, pa ne mogu ravnopravno ucestvovati u filozofskim raspravama o zivotu, raznim uticajima na njega (od rodjenja, preko uticaja familije, skole, drustva, itd), kako se covjek treba prema njemu odositi itd, pa kao takav, nastojim o tom zivotu pisati realno, onako kako sam ga zivio, bez uljepsavaja i bez zatvaranja ociju pred dogadjanjima, bilo ona lijepa ili ruzna. Sto ponekad ruzna izbijaju u prvi plan je valjda razumljivo jer ne dozivljavaju svi ljudi svijeta ono sto smo mi dozivljavali (ne dogadjaju se ratovi svakome, kao sto ni zemljotresi ne pogadaju svakoga, itd) pa mi je nekako logicno da se to kod nekih od nas posebno osjeti.
Uz ovaj dugi uvod jos da kazem da je moje misljenje da se covjek se moze pasivno odnositi prema nekim dogadjajima u zivotu od ogromnog znacenja, vec treba biti aktivan, nastojati da neke stvari ispravi, da se neke istine ne zaborave, ako za to postoji prilika. A danas, u ovo vrijeme ovih novih globalnih tehnologija mnogo toga nam je na raspolaganju. Praviti se da se nista nije dogodilo ne moze pomoci da se nepravde isprave. Cuteci o onome sto se dogadjalo i sto se i dan danas dogadja, znaci biti slijep kod ociju. Evo za ono sto se dogodilo nama neki krive onoga koji, kako sada njegovi protivnici objasnjavaju, nije dozvoljavao da se o ruznim stvarima govori. On je cijeli zivot (bar javno) propovijedao ljubav, ‘bratstvo i jedinstvo’ (sjecate se one o njegovom cuvanju kao zjenice oka svoga?), itd, a sami smo vidjeli kako se sve to zavrsilo. U svemu ovome su nastradali naivni koji su mu vjerovali jer su oni drugi svoje ‘istine’ prenosili s koljena na koljeno u uskom (veoma cesto) porodicnom krugu. Pitam se da li je to pravac u kojem nase diskusije trebaju odvijati i kakve rezultate mozemo ocekivati?
Kada pisemo o lijepim stvarima, reakcije su gotovo nikakve. Evo sjecam se Natasinog priloga o jednom lijepom dvoristu iz Australije na koji se ama bas niko nije javio. Ja sam, potaknut njenim pisanjem, poceo prikupljati slike iz vlastitog dvorista (u kojem, da napomenem, sto ce neke iznenaditi, uzivam, posebno za lijepog vremena), ocekujuci da ce taj prilog potaknuti i druge da se jave slicnim temama, jer me licno veoma zanima kako ostali prognanici zive. Sudeci po reakcijama, takvi prilozi malo koga zanimaju iako govori o lijepim stvarima.
nastavak slijedi...
Kada sam pokrenuo ovaj blog, zelio sam se ograniciti samo na Banjaluku, banjalucku raju, i dogadjaje vezane za nju. Nije mi bila namjera da raspravljam o sudbinama i zivotima drugih, ne zeleci ulaziti u rasprave koje se sada javljaju: a sta je bilo sa onima, sta je njima cinjeno, ko je za to kriv, kako su oni kroz sve ovo prosli? Njih bi spominjao samo ako su njihove sudbine direktno uticale na nase, kako bismo mogli objasniti dogadjanja koja su se desavala nama i oko nas. Tako pisanje i rasprava o sudbini Srba iz Krajine me ne zanima (osim kada je vezana za nase sudbine), ali kada vec Neznanac insistira na tome, evo nekoliko paralela: sjecate li se balvana s kojima je sve pocelo (izbjegao sam ih za ‘dlaku’ kada sam se vracao s mog posljednjeg ljetovanja na Pagu)? Ko ih je postavljao i gdje? Sjecate li se naouruzavanja ‘ugrozenih’ oruzjem koji smo svi mi kupovali svojim radom u vrijeme kada onima koji su protjerani iz Banjaluke to niti je padalo na pamet, niti je oruzja za njih bilo (jer je dostavljano samo jednom narodu – nadam se da niste zaboravili telefonski razgovor naseg ‘prijatelja’ iz Profesionale Slobodana Boskovica objavljenog na ovim stranicama)? Sjecate li se euforije sirene u medijama kada su se pravili planovi o zajednickoj drzavi sastavljenoj od dvije Krajine, te reportaza o ljetovanjima na 'srpskom moru' u Karinu dok su granice novostvorene 'drzave' cuvale trupe UN-a? Kakav je u to vrijeme bio zivot ‘neugrozenih’ u Banjaluci? Sjecate li se panicnog bjezanja ‘ugrozenih i nenaoruzanih’ za vrijeme akcije hrvatske vojske kada je ‘junastva’ odjednom nestalo? Kako su se u to vrijeme osjecali oni malobrojni ‘neugrozeni’ koji su jos ostali u nasem gradu. Sjecate li se zaposjedanju kuca i stanova protjeranih banjalucana kada su velike sile odlucile zaustaviti ofanzivu (o jednoj takvoj sam takodjer pisao)? Opet se iznenada vratilo ‘junastvo’, kada su shvatili da su velike sile odlucile da nadiranje protivnicke vojske zaustave. Sjecate li se sta se desavalo sa stanovima i kucama kada su se novi ‘vlasnici’ morali iseliti (‘ciscenja’ stana od svega sto se moglo ‘ocistiti’, uz eventualno unistavanje onoga sto se nije moglo ponijeti)? Kako su se ponasali oni koji su iz tih stanova I kuca bili istjerani? Mozete li napraviti paralele?
Zbog toga mi ova diskusija koju pokrenu posjetilac pod pseudonimom Neznanac ne sjeda ovdje gdje pricamo o nasim sudbinama, bilo lijepim, bilo ruznim, jer nas odvlaci u neke druge vode. Takve diskusije imaju za cilj stavljanje znaka jednakosti izmedju jednih I drugih sto je daleko od bilo kakve zdrave pameti. A uz sve to, nemamo pojma s kim ‘razgovaramo’. Sta mislim o anonimnim javljanjima sam vec vise puta rekao pa to sada ne bih ponavljao. Da mi je bila namjera da sirim propagandu i razvijam diskusije, mogao sam se javljati kao anonimac i nitko to ne bi primijetio. Mnogi bi vjerojatno cak uzivali u zivoj raspravi a broj posjetilaca bloga bi sigurno rastao. Narocito bi to bilo interesantno onima koji su spremni puno toga reci samo ako to cini neko drugi u njihovo ime. Na taj nacin mogu i dalje uzivati u svom dobrom imidzu koji ce jednog dana opet dobro doci. Ali nije mi to bio cilj. Ocekivao sam ‘razgovor oci u oci’, medjutim za to ocigleno treba hrabrosti.
I na kraju jos jedna informacija za Saimu. Iako nisam imao namjeru da svoju odluku prekrsim, tvoj zadnji prilog cu objaviti cim uhvatim malo vremena. Zao mi je da tvoj trud bude uzaludan jer osjecam s koliko ljubavi prilazis dogadjajima koji nas se sviju ticu.
A facebook nas ceka, tamo se vec vecina posjetilaca bloga preselila.
Dragi Co,
bilo sto reci na ove tvoje komentare zaista nema smisla, jer ti uporno vidis ono sto zelis vidjeti, a ne ono sto pise. Kad se ostane u takvom zamrznutom stanju, ne vrijedi govoriti.
Srecom tu su tekstovi i srecom ima onih, koji razumiju.
Pukasala sam sinoc poslati komentar, ali zbog duzine nije prosao, i danas mi je drago sto je tako, iako ima u njemu mnogih pitanja, ti kazes filozofskih, koji bi nas upucivali na uzroke u svemu sto se dogadjalo, ali ne samo nama, vec svima na ovim prostorima, o psihologiji covjeka i mase -rulje. Da bi se razumjelo, potrebna je hladna glava i ljubav u nasim srcima, za nas i covjeka opcenito.
Ocito, jos nismo za to spremni.
Na Facebook se ne zelim javljati, pa ovim putem pozdravljam sve blogere i zelim im da u ovom nastupajucem februarskom tjednu, barem na trenutak izbace ljutnju i povrijedjenost iz sebe i okrenu se s radosti i ljubavi u srcu svojim najdrazima i svojim prijateljima.
Natasa
Dragi Co
Molim te nemoj se opterecivati mojim zadnjim prilogom, ne moras ga uopste objeviti, jer on nece nista promjeniti u glavama onih koji ne zele da im se ista promjeni.
Mislim da i ptice na grani znaju kako se sve desavalo.Haski optuzenici iz godine u godinu se povecavaju, sudi im se sa velikim brojem godina, neuhvaceni blokiraju "majku Srbiju". Sudi se svim zlocincima sa svih strana, samo brojem i godinama prema "zaslugama".(zlocinima).
Nama ovde u Sarajevu "Alijini Srbi" koji od prvog dana zive s nama pricaju iskreno.Najvise ih mrze rodjaci i prijatelji koji su otisli.Oni su ostali u svom na svom, regularno ostajali na poslu, regulisali penzije/mirovine bez problema.Ovi drugi koji su sami odlazili (vojnim avionima, vlastitim vozilima - na kratko,)se i dan danas pate, ostajuci na prostorima Srbije i gradovima Republike Srpske (Gdje vjekovima nisu nikad ni u posjeti bili), za 20-tak godina ne mogu postati omiljeni jer ih i tamo patnja tjera na svakakve nezakonitosti.Imam puno prijatelja u BG.(unuka prijateljice iz Beograda bila sa bakom koja je dosla u posjetu iz Sarajeva u autobusu) i na bakino "Moramo kupiti hljeb" unuka tihim placnim glasom kaze" Bakoooo,
hleb".
Sjecate se nase lektire i slovenacke price
"Zastidio se majke"(mislim da je bio P.Voranc).
Ove nove generacije nemaju sanse da se vaspitavaju kao mi.Znam da sam plakala kad sam to citala.
Koliko vremena se pokusavalo na ovom blogu pricati normalno o svemu.
Kad Neznanac pise osjeti se neki bjes,(kao kod mnogih sa takvim shvatanjima).Kod mene izazove zalost sto su mu takve emocije i misli u njemu.Mislim da je takvima najgore zivjeti.Oni su u dusi nesretni.Pogotovo ako nisu ucestvovali u tome, direktno.Mi imamo mnogo prijatelja i poznanika koji su sve prezivjeli sa nama i cesto se pocnu opravdavati.Ja takve odmah prekidam.Na B92-TV ima mnogo intelektualaca koji tako postupaju.Po meni nema potrebe- skoro o svakom se sve zna.Ovo je mali prostor.
Na Balkanu je stara izreka "Niko nece priznati da je kurvin sin".U normalnim zemljama toga nema.Tamo je i to posteno zanimanje. Kad mi dolaze stranci iz raznih zemalja ja najvise ispitujem o nasim izrekama.Moji sinovi prevode.Uvijek je cudjenje i cesto ne razumiju sta je pisac zelio reci.
Zato Milane, ako nestade "Feral". e-novine sto nebi nestao i jedan mali pozitivan blog kao ovaj.Ne uporedujem,ne laskam samo konstatujem da "dobro" ne stanuje na danasnjim prostorima bivse nam domovine.
Sto se tice mog priloga, pisala sam ga onako kako je (istinito)i nikog se ne bojim sto god napisem.
Cesto me zbog mojih diskusija u drustvu opominju da mi je bolje da sutim.Jednom mi je jedan pametan covjek rekao"Samo ti pricaj- ali ne diraj u lovu ovih vlastodrzaca.To je najopasnije".
Znas me, ne mogu a da odmah ne napisem svoj stav, nakon svakog priloga ili komentara koji me u tom trenutku inspirise.
Nemoj nikad biti nesretan, imas sve uslove da uzivas u potpunoj sreci.
PS. Mislim da ce mi ovog ljeta biti slobodna kuca u BL.Ostaje ono o cemu smo pricali.Ko pozeli doci u BL. a nema gdje moze biti u mojoj kuci, bez naknade.Ovo vazi za nase drage blogere (znamo se).
Onda ako bude zdravlja u uzajamne posjete.Mjesto nam je u tom gradu pa makar i na kratko.Ko nas voli radovace se a ko nevoli njegov problem.
Pozdrav Saima
Draga Natasa.
Evo vidis da sam ja u pravu kada kazem da se trebamo ‘prebaciti’ na facebook. Na osnovu ovih nasih komentara ce neki pomisliti da se nas dvoje mrzimo a nije tako. Mi samo neke stvari vidimo drugacije, a mozda ni to nije tacno. Nas dvoje se samo ne slazemo o cemu treba pisati. Zbog toga ja mislim da je facebook idealno mjesto za druzenje jer tamo se ljudi druze prema interesima pa je manja mogucnost da prijatelji dodju u konflikte. A i fotografije je veoma lako publicirati i za to ne treba nikakvo posebno znanje. Uz to postoje mnoge grupe – stranice koje ‘pokrivaju’ razlicite interese tako da svako moze naci nesto za sebe.
Nadam se da izmedju nas dvoje nema ljutnje.
Pozdrav - Co
Ne znam Co otkuda ti ovaj zakljucak da bi neki mogli pomisliti da se mrzimo ili da se ljutimo jedno na drugo?
Mrziti nekoga? Mrznja? Nespojivo sa mnom.
Jeli se to samo meni cini da tu rijec previse koristis ili?
Ljutiti se? Zasto bismo se ljutili jedno na drugo?
Zar nije normalno da nemamo uvijek isto misljenje?
Zar nije normalno da kao ozbiljni ljudi razumijemo razlicitost nasih razmisljanja i stavova?
Ni na Facebooku ne bismo nas dvoje imali uvijek isto misljenje.
A sto se tice Facebooka ostajem pri svom stavu, a ni ne zelim trositi previse vremena uz PC.
Pozdravljam sve koji su me pozvali da im budem prijatelj na Facebooku i molim da uvaze ovaj moj razlog sto se nisam ukljucila.
Blog me je privlacio jer sam se mogla upoznati s novim domovinama, zivotom i razmisljanjima dojucerasnjih sugradjana, od kojih vecinu ne poznajem, ne prijatelja, jer se s BL prijateljima druzim i imam sve informacije o njima.
Bilo je lijepih i vrlo vrijednih prica mnogih blogera. Vjerujem da svoj spisateljski talent nece zanemariti.
Jos jedanput, pozdrav tebi Co i svim blogerima,
Natasa
Nakon zadnjih postova od Saime i Co, koji su uvredljivi i na mjestima nejasni, nemam namjeru da uzvracam u istom stilu. Zavrsio bih sa par prijedloga:
1. Ne dozvolimo da nam iko promijeni misljenje, ko je uopste taj da nam soli pamet jer: ti si pametan za sebe a ja za sebe.
2. Ne suosjecajmo ni sa kim (neki to ni ne zele!). Jer, nije niko primijetio ni kad je nama bilo tesko, mnogi su se dapace radovali.
3.A. Ne osudjujmo niciji zlocin (pa ni ubistvo 12-ogodisnje djevojcice) jer sami nismo u tome ucestvovali
3.B. Iznosimo svoju muku na sva zvona, nek se cuje istina
4. Pisimo samo o Banjaluci, nek ostali pisu o svojim gradovima
Sarkazam? Prosudite sami.
Na kraju zelim svima sve najbolje, to sto smo razliciti i razlicito mislimo je samo neprijatna realnost.
Poseban pozdrav Natasi, koju osobno ne poznajem, ali imam utisak da je izuzetna osoba.
Neznance,
iako se vise nisam zeljela javljati, ipak ne mogu ne zahvaliti ti se na ovom lijepom komplimentu.
Bilo mi je drago citati tvoje komentare i vjerujem da smo nastavili da bi bilo vrlo interesantnih razmisljanja.
Kakva god da bi bila, sigurna sam da bi ih iznosio dobar covjek.
Pozdravljam i ja tebe.
Natasa
Citajuci zadnji komentar on Neznanca iz British Columbia-e oko mi zapade za pocetak komentara, citiram: “Nakon zadnjih postova od Saime i Co, koji su uvredljivi i na mjestima nejasni…” volio bih znati na osnovu cega je Neznanac donio takav zakljucak. Evo procitao sam svoj zadnji komentar par puta pa mi nije jasno koga moji komentari vrijedjaju i zasto? Volio bih znati da li se radi o dijelu komenatara ili se to odnosi na cio. Mozda se Neznancu ne svidja kako sam u nekoliko recenica povukao paralelu izmedju razlicitih sudbina ljudi s bliskih prostora bivse nam zajednicke domovine na koje su oni imali potpuno suprotan uticaj? Da li sam mozda pisao neistine i ako jesam, volio bih cuti iz usta kriticara o cemu se radi?
A o prijedlozima mogu reci slijedece:
1. Nije mi jasno ko kome soli pamet i sta to znaci promijeniti necije misljenje? O cemu?
2. O suosjecanju bih mogao mnogo toga reci ali da ne odem predaleko, zamolio bih Neznanca da mi navede primjere reakcija na ovom blogu vezane za sudbine protjeranih banjalucana (koje su se tu i tamo pojavile, ne bas tako cesto kako bi se iz ove zadnje diskusije moglo zakljuciti).
3. Zlocine osudjujemo i uvijek smo to radili a primjera ima toliko da je zalosna sudbina jedne familije samo kap u onome sto se kod nas dogadjalo. Ako bismo ih poceli nabrajati, jedan po jedan, ovaj blog bi imao na desetine hiljada priloga i uvijek bismo mogli dodavati nove.
4. “Nasu muku” ocigledno nitko ne zeli cuti jer istina mnogima ne odgovara. Ova zadnja diskusija je odlican dokaz za tu tvrdnju.
5. Na ovom blogu smo oduvijek pisali o Banjaluci, te zivotima i sudbinama njenih gradjana i blog nikada nije imao ambicije da se bavi necim drugim. Postoje na Interentu mnoge druge stranice koje se bave ‘slicnim poslom’ i svi mi imamo mogucnost da se ukljucimo, naravno ako nam je to vazno. A i ‘gosti’ na stranicama su razliciti, pa tako i diskusije.
A ovaj zakljucak da smo razliciti i da razlicito mislimo i da je to neprijatna stvarnost me potpuno zbunjuje. Da li to znaci da svi trebamo misliti isto? Ako je tako, koje misljenje bi trebali prihvatiti kao ispravno i ko bi bio taj cije bismo misljenje trebali prihvatiti? Ne vuce li to malo na ‘jednoumlje’ koje smo, kako neki sada govore, imali prije onog sto nam se dogodilo i za koje sada mnogi tvrde da je glavni krivac za sve.
Co
Gosp.Neznance,
Imam 2 prijedloga za tebe:
1)Procitaj knjigu od B.Anzulovica,HEAVENLY SERBIA FROM MYTH TO GENOCIDE,
2)Razmisli zasto je Ferhadija bila nedirnuta za vrijeme 4 rezima(K und K,Karadjordevski,Ustaski,Titov)a srusena je za vrijeme okupacije Bluke poslije agresije Velike Srbije...
"bolesti duha orasnije su od bolesti tijela"(Ciceron)
Co
Da ti nisi otisao za folkom, drug bi ti sad bio na blogu, pardon, kafani. Perina prica, pardon, muzika, mu je ugodnija za usi.
Druze, sta ces, takav je zivot. A i Pero je bolje drustvo. On se znao prilagoditi svim vremenima a to se izgleda u zivotu cijeni.
"Obradovala" me je kritika Neznanca, jer je nasao nesto uvredljivo u mom komentaru.Dosadili su mi komentari tipa "ti volis Srbe i nikad ne pises lose o njima"
Ja ponavljam da uvijek pisem o troipogodisnjem getu i mom zivotu u njemu.Cjeli svijet zna da je to bio opkoljeni grad,Ruskom pjesniku je nudjeno da i on malo "opali po Sarajevu" sa brda i mjesta," gdje smo se vidjeli kao na dlanu."I to je vidio cjeli svijet zahvaljujuci stranim TV-ima.
Necu da pisem o komsijama Srbima koji su imali nesrecu u pocetku rata da sjede u podrumima sa primitivcima i slusaju svakakve prijetnje i uvrede na njihov racun.Morali su odlaziti.Strah je kod svakog nepredvidiva velicina.
Znam i da je bilo "sijaca straha" po zadatku na svim stranama da bi se "humano"preseljenje naroda izvrsilo sto prije.Sve mi je to prihvatljivo.
Ali danas nakon 18 godina zastite "nacionalnih interesa" i bjede i jada na svim stranama u BIH
da se u glavama vecine nista ne pomjera, e to ne mogu da shvatim.
Ovde smo krenuli pisati i o lijepom i ruznom sto nam se licno desavalo.Slazem se Milane da se o lijepom nije komentarisalo.Ali kad god pomislim na Emiru vidim je kako ulazi na vrata iznad kojih je divna ljubicasta loza, kad pomislim na Karmen vidim predivan vrt,Nadu , Natasu i Niskanu vidim u zagrebackom perivoju, tebe i Neru u predivnom okruzenju vase kuce itd.itd,
Ljudska je sreca da se lijepe stvari pamte a ruzne zaboravljaju.Ja ne trazim ni od koga sazaljenje sto spadam " u papke koji su ostali".Ja trazim samo da se oslobodimo "copora" i razmisljamo kao pojedinci.
Drago mi je sto Nadin posljedni "vidoviti" prilog "Neka visi Bloglo pardon Pedro ima snagu da se dugo vremena koprca i bori za normalne komunikacije i istine.
Bilo bi dobro da se predstavismo svi ili da bar znamo "iz kojeg djela svijeta se javljaju Neznanci"
pa bi smo se mozda lakse razumjevali.Ja nikako ne znam koga on kolektivno brani a koga napada.
Ovako "Pedru" ce se sigurno izmaci stolica, na zalost mnogih.
Pozdrav Saima
Uz duzno postovanje, ovo sve vise lici na igru gluvih telefona. Stvarno nemam vise ni volje ni zelje za raspravom. Nema ni smisla, nista se nece promijeniti. Ja bih u ovoj kafani ipak radije bio za stolom gdje sjedi Natasa i vrlo bih rado porucio flasu dobrog vina. Vrijeme je isuvise dragocjen resurs da bi ga se trosilo na isprazne razgovore.
Jos jednom, sve najbolje.
P O S T E N O
O V O J E U O B I C A J E N I N A C I N Z A V R S E T K A S V I H R A Z G O V O R A N A O V I M P R O S T O R I M A.
i s p r a z n i - r a z g o v o r i
Tebi Milane jos jednom velika hvala sto si potrosio silne dragocjene resurse u jos jednom pokusaju da se ovde stvori bolji zivot.Jednostavno nemamo srece kao narodi, ali valjda ce jednog dana biti bolje pojedincima i mozda se nadju nasi potomci u nekoj lijepoj kafani.
Mi i dalje ostajemo u balkanskoj krcmi.
Neznace
Dobar ste manipulant!
Spocitavati nekome egocentricnost, guranje sebe u prvi plan, neosjetljivost na tudje muke itd, osim sto ima za cilj izazivanje srama kod te osobe (sindrom zrtve), ima jos jedan, puno opasniji cilj.
Poruka je to drugima: ako se i vi budete tako ponosali sitni ste, mali, uskogrudni, itd. Sram vas bilo, vas istjerane, ponizene. Niste imali puske, niste imali medije, a sad cemo vam pricom 'svi su jednako krivi'zacepiti usta. A onima labilnijima navaliti jos i teret krivnje na pleca.
Vjesto, nema sta.
treba znati
Zasto zurimo iz djtinstva da ostarimo?
A kad ostarimo zelimo ponovo da budemo djeca.
Zasto trosimo zdravlje da bi stekli novac, a onda trosimo novac da bi vratili zdravlje.
Razmisljamo o tjeskobama o proslosti i buducnosti, zaboravljajuci sadasnost A NA TAJ NACIN NE ZIVIMO NI U SADASNJOSTI NI U BUDUCNOSTI
Treba da naucis da nekog ne mozesda prisilis da te voli,mozes samo da volis.
Da naucis da nije bogat onaj sto najvise ima,nego onaj kome najmanje treba
Da je potrebno nekoliko sekundi da se povrijedi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izljeci.
Da naucis da oprostis drugima a i da oprostis sebi.
Da spoznas da postoje osobe koje njezno vole, a da to neznaju reci.
DA NOVCEM MOZES KUPITI SVE OSIM SRECE
I DA PRAVI PRIJATELJ JE ONAJ KOJI ZNA SVE O TEBI
N.Kekera
Maderofgad, ima li ovome kraja...?
U ovoj kafani "neki pojedini drugovi" moje postove citaju prilicno aljkavo ( svaku drugu recenicu tj neparne) ili se pak ovdje toci previse vina, a sa pijanim covjekom nikad nije lako - ili je dosadan ili agresivan, ne znas sta je gore. Zavisno od toga sta je u pitanju predlazem da se ili porucjuje klaustala ili da se doticni ponovo vrati na citanje ali sad parnih recenica.
Jer, ako iko, ja sam insistirao na pojedninacnoj odgovornosti. Najcesce se tacno zna ime i prezime covjeka koji je pocinio nedjelo i samo on treba da za njega odgovara. To sto taj zlocinac pripada nekom narodu, nikako ne znaci da i ostali clanovi te grupe snose ikakvu odgovornost. Sto bi se reklo - prosto k'o pasulj. Samo tako dajemo sansu svima koji nisu ucestvovali u zlocinu da osude isti a da ih se pri tom ne proglasi takodje krivim (jer zaboga pripada istom stadu koje je neko nazvao narod).
Vjerovatno dosta ljudi i ne osudjuje nedjela svojih sunarodnika bas iz tog straha. Strah je i opravdan jer smo cesto svjedoci da kad neko govori o Srbima koristi izraz cetnici a za Hrvate ustase. Imbecilno do kraja, ali realnost.
Bice najefikasnije ako svako osudjuje zlo iz vlastitog naroda. Nacionalisti, medjutim koriste drugi pristup: pljuj po drugima a svoje hvali, jer ljudi ce to prihvatiti. Prvo, jer vole da budu pohvaljeni, a drugo, posto u principu malo poznaju drugu (trecu) stranu, lako ce prihvatiti teoriju da su oni zli.
I na kraju, bez obzira na sve, svi smo mi OBAVEZNi uociti tudju muku i govoriti o njoj sto je moguce konkretnije. Samo tako sticemo pravo da i nasa nevolja bude primijecena. To je ono sto nam svima nedostaje a sto dosta objasnjava sve ono sto se izdesavalo u Bosni.
Mora postojati neko inteligentno i nepristrasno objasnjenje zasto se desila ta nesreca, u zemlji koja je bila civilizovana.
PS. Zelim pohvaliti komentar:
"Jednostavno nemamo srece kao narodi, ali valjda ce jednog dana biti bolje pojedincima i mozda se nadju nasi potomci u nekoj lijepoj kafani.
Mi i dalje ostajemo u balkanskoj krcmi".
I ja se iskreno nadam da ce, ako nista zbog evolucije, neka buduca pokoljenja u Bosni vise cijeniti ljude oko sebe, traziti ono dobro sto je u njima, a pomagati da se lose osobine poprave.
Gosp.Neznance,
Zaboravio si ovo;Ko zeli da udje u Hram Historije,treba prvo da skine cizme.
ati i dalje pricas isto:Svi su isti i svi su krivi.Postoje dokumenti koliko je civila ubijeno i koliko je kulturnih i historijskih spomenika poruseno .SANU je dala direktive,npr,za spaljivanje Orijentalnoh instituta u Sarajevu;da sva toponomija u BLuci i u tzv.RS bude srpska iz Srbije!...;za rusenje svih katolickih crkaca i dzamija--koje su pod zastitom UNESKO-a itd itd
"Znanje bez savjesti je smrt duse"(Platon)
"Predrasuda je misljenje bez rasudjivanja"(Volter)
Izgleda da kraja diskusiji nema iako sam se nadao da ce se to odavno desiti. Zadnji post je objavljen vec poodavno i vjerojatno bi sve vec palo u zaborav da se pojedinci ne zakace za stvari koje ih direktno pogadjaju pa zele da je njihova zadnja. I meni je, pravo da kazem, dosadilo da se javljam (zbog toga sam, uostalom, odlucio da blog posaljem u ‘historiju’) ali me svako novo javljanje tjera da se ponovo javim pa od moje zelje da se posvetim nekim drugim, ljepsim, stvarima (to mi se vec odavno preporucuje), jos uvijek nema nista. Vjerojatno sam najvecu gresku napravio kada sam objavio prvi komentar na zadnji prilog pa sada imamo ovo sto imamo.
Zalosno je da neke stvari moram ponavljati po vise puta pa ce mi neki zamjeriti da se ponavljam ali moram, jer neki ocigledno nisu procitali neke druge priloge u kojima sam govorio o stvarima o kojima Neznanac prica.
1. Ja nikada nisam stavio znak jednakosti izmedju pojedinih postupaka i cijelog naroda jer, kako ne dozvoljavam da mene neko krivi za nesto sto su napravili pripadnici ‘moga naroda’ (ova mi se gramaticka konstrukcija u principu ne svidja), tako ne mogu kriviti ni druge. Za mene se svi ljudi na svijetu dijele na ljude i neljude, a pripadnost naciji mi je apsolutno nebitna. Cak mi se gadi kada neko insistira na tome jer cim se ljudi pocnu svrstavati prema nacionalnim kriterijima (prihvatam cinjenicu da je i to nekada potrebno, ali samo u neke odredjene svrhe) dolazimo u situaciju da se neke bitne komponente ljudskog bica zanemare (pamet, pravicnosti, sposobnosti itd) kada se radi o veoma vaznim pitanjima za ljudski zivot. Bosna nam je najbolji primjer sta se moze desiti jer su ljudi dvostrukog morala (veliki komunisti/veliki nacionalisti, ateisti/veliki vjernici, itd), ratni profiteri, kriminalci i lopovi, stvari uzeli u svoje ruke.
2. Kako sam ovaj blog posvetio Banjaluci, logicno je da su pojedinci koji su se pokazali kao neljudi pripadali jednom narodu jer su oni bili ti koji su bili uzroci svog zla koje se tamo desilo.
3. U svojim prilozima sam bas ja insistirao na pojedincima, navodio njihova imena i postupke, trudeci se da ne trpam sve u isti kos. Zalosna je cinjenica da se ama gotovo nitko nije javio da potvrdi moje navode (cast izuzecima) pa sam tako ispao crna ovca iako znam da mnogi protjerani na svojim okupljanjima (s pravom) pljuju po bivsim radnim kolegama i komsijama ali to nece javno reci. Valjda se drze one narodne da ‘umiljato jagnje dvije ovce sisa’ (ili tako nekako), sto govori i o njihovoj moralnoj vrijednosti.
4. Imena onih koji su bili i ostali ljudi nisam objavljivao (a govorio sam o njima) da ih ne bi dovodio u nezavidan polozaj ali njima to nije ni vazno. To su svojim postupcima pokazali u vremena kada je za to trebalo dovoljno hrabrosti pa im danas ne treba odmagati u drustvu koje se nije daleko odmaklo od onog vremena o kojem ovdje diskutiramo.
Mogao bih ovako nastaviti ali ne vjerujem da ponavljati stvari ima ikakvog smisla.
Ako mogu donijeti kakav zakljucak, on bi bio, da svako ima svoj zivot i da ga svako zivi onako kako misli da je najbolje. Neko smatra da treba sve zaboraviti i da ono sto nam se dogodilo ne treba uopce spominjati, neko opet da se bez otvorene diskusije i osude onih koji su zlo uzrokovali ili ucestvovali u njemu stvari nece nikada smiriti, neko bi opet da ponovo ratuje da ‘izjednaci rezultat’ sada kada su se odnosi snaga promijenile, neko opet ne misli nista, itd.
Nadam se da se vise necu javljati, jer kao sto rece Neznanac, diskusiji nikad kraja. Sudeci po svemu do sada recenom, od nje nema nikakve koristi. Svako ce ostati pri svom misljenju i nista se tu ne moze promijeniti.
A ja cu, ako budem smatrao da to ima smisla, naci neki drugi nacin da nastavim govoriti o onome sto se dogodilo jednom gradu, koji je u dvadesetprvom stoljecu ostao kao zadnja crna rupa u Evropi, i jedna od rijetkih na zemaljskoj kugli.
Neznance,
nema potrebe da ista objasnjavas, oni koji hoce, zele i mogu, razumjeli su te, a oni koji ne zele, nece ili ne mogu, nikad ni nece.
Cuvaj mir i ljubav u sebi.
Natasa
Kako covjeku objasniti da je mentalitet koji je preko kucnog odgoja usadit u svakog pojedinca glavni krivac? I da mi ko pojedinci nosimo jedan dio krivnje i odgovornosti za nastale situacije zbog kolektiva... Koliko hrabrosti treba, da svaki od tih pojedinaca uzme odgovornost za svoj zivot ili kolektiv ako je vec odlucio da bude dio istog. Da li zbog tog straha i odgovornosti svojevoljno bjezimo u ta plemena?......
Mousefucker
http://www.youtube.com/watch?v=VT3Y3ogEQsE
Natasa,
Tacno je da postoje ljudi koji ili nece ili ne mogu da razumiju neciju diskusiju. Spominjao sam ih (razmisljaju u stilu: ko si ti da mi solis pamet). Njima se stvarno i ne obracam, jer je u sustini besmisleno, njihove sam postove ignorisao. Ali u isto vrijeme postujem to sto su se javili, jer time se jos bolje objasnjava kompleksnost cijelog problema. Cak smatram da kad bi se ti ljudi upoznali da bi se najcesce ispostavilo da to u sustini nisu zlobni ljudi, mi jedino imamo razlicite sposobnosti zakljucivanja.
Predlozio bih sada da se sjetimo jedne izuzetne pojave na bosansko-hercegovackom muzickom nebu - Dr. Dzenana Salkovica. Ljekar, pjesnik i muzicar, a ponajvise covjek, ostavio je iza sebe par neprolaznih pjesama. Predlazem da svako pokusa da dodje do njegove pjesme "Hej, hej" (koju je i Drugi Nacin obradio kao "Prodje ovaj dan"). Meni su bukvalno trebale godine dok je nisam uspjeo skinuti sa Interneta. Takvu pjesmu je mogao smisliti jedino covjek cije je srce ispunjeno samo ljubavlju.
U pjesmi se spominje Marija a komotno bi umjesto nje mogla biti i Natasa :-).
Jos uvijek se sjecam nezaboravnog ljeta u Rovinju 1980, koje cu pamtiti i po tek izasloj predivnoj numeri "Natasa" Poslednje Igre Leptira, koju je odlicno pjevao bubnjar iz lokalne grupe.
Malo vise od Djaniju:
http://blogs.myspace.com/index.cfm?fuseaction=blog.view&friendId=430093156&blogId=451711865
Cheers.
Moram napraviti ispravku:
Jos uvijek se sjecam nezaboravnog ljeta u Rovinju 1983 ...
Thanks.
Gosp.Neznance,
Procaj obavezno super eseje:
---BOGUMILSKI BUNT i RAZMISLJANJE O SAFET-BEGU BASAGICU od prof.dra Vojislava Maksimovica(jednog od ideloga SDS_a)...i
super studije iz filosofije prava:POLITIKA I PSIHOANALIZA i TRADICIJA I REVOLUCIJA od prof.dra.Ljubomira Tadica(oca predsjednika Srbije i velikog jarana Dobrice Cosica)
Nije zbog zdjelara, a niti zbog one anonimne (?) sto mi se javi telefonom, nego zbog onih do kojih mi je posebno stalo, ponovo moram uputiti jos jedan demanti. Ocito ga nisam poslala e_postom na dovoljan broj adresa (Co, Caja, Emira...), jer me ljudi zovu i pitaju jesam li ja ona Buba na Cajinom blogu?
NE, NISAM !
Na tom blogu sam se do sada javljala uglavnom zbog prigodnih cestitki upucenih nekim dragim ljudima, kao i zbog lijepih Enverovih prica. Potpisivala sam se svojim imenom i prezimenom. Tako ce biti i nadalje.
Masem drustvu u cosku, nastavite cakulati.
Nada Stefanac
Ovaj Nadim komentar me odvede na uzbluz (ponekad svratim na kajak, i to je sve, pa pojma nemam sta se kod Caje desava) pa se jako zacudih kada u knjizi gostiju nadjoh isjecke iz mog zadnjeg posta. Ne znam ko ih iskoristi i u koju svrhu? I iz kojeg razloga se nadje tamo jer tamo po nicemu ne pripada? Jedino je vjeku zamijenio Enverom. A vidim da su i neki drugi jedva iskoristili priliku da ponesto dodaju jer nemaju hrabrosti da se jave tamo gdje bi bio red, ako vec moraju nesto reci.
Cudan smo mi narod. Volimo drugom raditi iza ledja pa to ti je. A to je najlakse kada se krijemo iza maski.
Dragi urednice
Mozes li malo pojasniti ovaj tvoj zadnji komentar. Direktno, na koga se odnosi.
PS:za 11.feb
---Navedeni eseji V.Maksimovica i studije Lj.Tadica su iz perioda bratstva i jedinstva.Navedeni autori su tipicni intelektualci sa Janusovim likom.
Dragi Co i blogeri
Nemojte se puno brinuti . Ovo je vrijeme karnevala i maski.Ali uvijek dodje dan kad se skinu i objese o klin.
Sve vas i anonimne i znane i neznane iskreno pozdravlja
Saima
vjeko.
Komentar se ne odnosi na tebe a oni koji su ponekad anonimno 'uskakali na blog' samo da podbodu, ce se prepoznati.
Ali bez obzira na sve, jos uvijek mi nije jasna namjera anonimne osobe da iskoristi dijelove zadnjeg posta jer se oni ne uklapaju u ukupno atmosferu stranice. Tamo se, kako sam iz kratke posjete primijetio, prica samo o lijepim stvarima pa ubacivanje ruznih mora biti vezano za neke nedobronamjerne ciljeve.
Mozda bi mi ti mogao pomoci da shvatim o cemu se radi jer ovaj put sam prvi put zbunjen. Obicno iz anonimnih komentara mogu prepoznati o kakvoj se osobi radi, vrlo cesto cak znam ko se javio i s kojim namjerama, a u ovom slucaju mi mozak ne funkcionira.
Pozdrav - Co
Dragi urednice
Blago tebi sto si prvi put zbunjen, il’ se samo tjesis.
Oko pomoci koju trazis i kad bih znao ne bih ti je dao, jer ne vidim nikakav pozitivan smisao u tome a i u svemu ovome sto se desava na blogu vec odavno.
Jedino sto je Natasa dobila jos jednog obozavaoca, skoro propjev’o.
” A gdje je Na-ta-sa, muci me to, a gdje je Na-ta-sa da ne bude Neznancu od Miljenka ojjooo.” He, He
Odkad nema sale na ovom blogu. Da li znate?
E, jedino sto za tebe mogu uraditi je da ti posaljem par komentara i novu muzicku kulisu uz uslov da vezete kerove.
PS. Draga Nadice pusa za novi rekord bloga u komentarima.
Dragi Vjeko
Evo jednog bosanskog dnevnog , realnog, istinitog "crnog" humora.
Moj Vice sreo prijatelja koji ga zaustavi i rece da im je umro jedan poznanik Smajo.Na
Vicino pitanje od cega je umro - ovaj je odgovorio "Ne znam od cega je zivio a da znam od cega je umro".
I to je Bosna Dzo.
Pozdrav Saima
PS: A i mi se nedamo braco, bez obzira sta gazda misli.Ipak je zanimljivije ikako nego nikako.Bar meni.
Dragi druze Jutt,
Moram se sloziti sa tobom da je Natasa dobila jos jednog obozavaoca (i to s pravom). A da to kod tebe nije u pitanju malo "ljubomorstvo" :-) ?
Nego, ne kontam koji je Miljenko u pitanju, a ono "ojjooo" mi malo zanosi na gange. Ja sam cuo samo za trojicu Miljenka: Smoje, Prohaska i Jergovic i ni jedan se ne uklapa.
Pozdrav iz olimpijskog gradica.
PS za gosp.Neznanca(za 11.feb):
V.Maksimovic i Lj.Tadic napisali su navedene radove u doba Tita.Oni su tipicni intelektualci sa Janusovim likom.Za njih vazi ona Ciceronova maksima:"Ko napreduje u obrazovanju,a nazaduje u moralu--ON TOTALNO NAZADUJE."
Dragi kolega,
[ovo kolega je posto se isto predstavljamo, samo sam ja u prevodu! :-)].
Nisam nista citao od pomenutih "filozofa", ja sam tehnicke izobrazbe, a poznato je da tehnicari nisu bas puno skloni "filozofiranju". Sta god da su ti autori pisali je njihova odgovornost kao i onih koji ih citaju i slijepo slijede. Cinjenica je takodje da su se studenti i profesori sa filozofskih fakulteta najcesce ukljucivali u sve drustvene promjene. To mozda ima i rezona jer im je nekako najvise "u struci"
Licno ne citam filozofske rasprave, radje vrijeme potrosim na nesto interesantnije.
Gosp.Neznance,
V.Maksimovic nije filosof po struci vec je predavao knjizevnost na Filos.fak.u Sarajevu.U svom eseju BOGUMILSKI BUNT(casopis "Odjek",Sarajevo,1.okt.1968.god.,str.1.),V.Maksimovic je pisao kao veliki bosanski patriota:"...Od sveg najvise Bosna je bila gladna slobode i mira,a presita soldata,misionara, dusebriznika,mirazdzija i okupatora.Ali od slovenskog doseljenja nije bilo znacajnije prilike i prikladnijeg izgovora da se Bosanci smrve a zemlja opustosi,kao u vrijeme javljanja bogumilske jeresi...Hajke su prvo pocele u Bugarskoj,kolijevci bogumilstva,UBRZO SU SE PRESULE U SRBIJI,A M I R O T O C I V I SRPSKI KNEZOVI SU IH PRODUZILI U BOSNU(kurziv je moj)...Nekoliko vjekova nisu zaustavljene vojne na bosanska brda i ljude,nisu se gasile lomace.Bogumilska vjera,svedena na cula i elementarni inelektualni dozivljaj,raspaljivala je NEMANJICKE KNEZOVE(kurziv je moj),bugarske boljare,madzarske grofove i rimske prelate,a sugestivnoscu obreda grijala bosanske banove,ratnike,stocare i zemljodjelce.Oni su mirasali opojni plamen suncanog jutra umjesto tamjana,klanjali se nebeskim svjetilima vise nego pravoslavnim ikonama i freskama..."
U drugom eseju-"Razmisljanja o Safvet-Begu Basagicu"(casopis "Pregled",broj 2.,1967.god,Sarajevo,str.597.-604.)),V.Maksimovic je pisao sa pijetetom o ovom velikom Bosnjaku i o njegovom poetskom i knjizevno-historijskom stvaranju.
Medjutim,u toku agresije na Bosnu(1992-1995),V.M.je bio jedan od kreatora-zajedno sa V.Ostojicem-genocidne politike u iistocnoj Bosni.
Prof.Lj.Tadic je u svojoj studiji"Politika i psihoanaliza"(casopis"Gledista",br.2.,1970.god.,Beograd,str.173.-190.),kao najpoznatiji tadasnji jugoslovenski filosof prava,je psihoanaliticki analizirao totalitaristicku ideologiju fasizma i i njegovu koncepciju KULT VODE.Na str.175.Prof.Lj.Tadic je istakao da su u fasizmu"totalna drzava i njen voda postali...jedini priznati autoriteti.Oslobodena agresivnost dozivljava prave orgije u proganjanju komunista,svih demokrata i Jevreja.OVA MENTALNA ZARAZA,TAKO RECI OPSTI DELIRIJUM,DOPRINOSI STVARANJU JAVNIH MUCILISTA KAO STO SU KONCENTRACIONI LOGORI,MESTA NA KOJIMA SE KONACNO UNIZAVA LJUDSKA LICNOST I LJUDSKO DOSTOJANSTVO.POLITICKA HIPNOZA OTVARA SIROM VRATA RAZORNIM MOCIMA KOJE SE OSNAZUJU APOLOGIJOM RATA I NASILJA".
Ovako je nekada pisao prof.Lj.Tadic,a sada je u Beogradu,zajedno sa svojim velikim jaranom D.Cosicem,glavni savjetnik svoga detica-B.Tadica,predsjednika Srbije.Ovo potvrduje da su idalje Crnogorci glavni ideolozi VELIKE SRBIJE,kao i za vrijeme rata.
Gosp.Neznance,
Tvrdis da ne citas sta pisu"filosofi".Medjutim,Zastupas identicno misljenje o dogadajima uJ ugoslaviji od 1991.do 1995.god,kao i ova 2 navedena"filosofa"(SIC!)
Posto volis tehnicke nauke,vjerojatno ti je poznat INZINJERING pjesnika Slobodana Boskovica u Banjaluci poslije 1991.god.
Postovani gospodine Anonimusu
Na ovom prilogu tvoji komentari su mi posebno dragocjeni.Sve sto pises je smireno, istinito i dokumentovano.Ovo mi je sve poznato izuzev sto smo u Sarajevu, pred sami rat vidjali, i u setnji i u tramvaju i u Skupstini "trojku" a ne dvojku.Uz Maksimovica i Ostojica s njima je uvijek bio i Buha(zaboravila sam ime).
Drago mi je sto mogu procitati argumentovane stvari, a i to sto se predstavljas ovako.Nama su ovom zlu doprinjeli sve sami "poznati i priznati" intelektualci, veliki komunisti iz svih naroda sa imenom i prezimenom.
Ostavili su nam u amanet, da kad god se potpisemo onda se nase recenice analiziraju kod onih drugih i rastavljaju na proste faktore, trazeci u svakoj rijeci "ugrozenost" ili "mrznju".
OVDE JOS UVIJEK SAMO IME SVE ODREDJUJE.
Ovako ne znam ko si niti me interesuje.Osjetim samo da si nacitan ( meni djelujes kao nacitano tehnicko lice ), i da nas mozes mnogo nauciti, a ili cuvas ili nalazis na internetu bitne stvari iz nase bliske proslosti.
Mozda bi bilo dobro da u inat ovoj halasi koja nas ovde svrstava u torove svi pisemo kao Anonimusi.Jer za njih to jesmo, inace nas ne bi patili ovoliko godina.
HVALA Saima
Dragi vk
Ne brini Ti za gosp. Neznanca, zna on sta radi. Misli Ti na se i na me, jer ako mom Bubnjaru padne mrak na oci, siknuce i Tebe i mene drito u ralje morskih pasa.
Nego, ove Karmine se oduzile, a meni se spava. Hajte tamo kod Coa, on je jos budan.
Pozdrav Nada Š. D.
PS: A, sto rece meni dragi, zna se koji, neki od najboljih priloga na ovom blogu su ostali bez komentara.
Za vk
Zaboravih napisat': ne sljivi on nista deceniju i po, mislim, kad mu mrak padne na oci.
Jos jedan pozdrav.
Nada Š. D.
Za gdju Saimu:
Aleksa Buha, poznati naucnik i priznati prevodilac filosofskih tekstova.
Upucujem Vam pozdrave!
Za gosp.prof.dr.Aleksu Buhu,
Za tebe vasi ona Ciceronova:"Ko napreduje u obrazovanju,a nazaduje u moralu-ON TOTALNO NAZADUJE".Iako si prevodio poznate filosofe(cak i velikog humanistu Eugena Finka-njegovu slavnu knjigu"Osnovni fenomeni ljudskog postojanja")ti si moralno pao-bio si Karadicev ministar diplomatije.Po moralu ti si blizak Dovaniju Dentileu,italijanskom filosofu i Musolinijevom saradniku,koga su partizani strijeljali 1945.god.kada i njegovog ducea.Sjeti se da je Gebels bio dr komparativne knjizevnosti,pa je rekao -kao najveci barbarin--:"Kad cujem za rijec kultura,ja se masam za revolver"!
"Karakter je covjekova sudbina"(Heraklit)
Medutim,ima filosofa koji su napredovali iu obrazovanju,ali su u moralu,tj.po svom humanizmu i svom primjernom ljudskom karakteru ostali kao primjer za sve intelektualce kako se treba boriti protiv totalitarnih rezima.Prof.dr.Miguel Unamuno i Jago,rekao je dostojansveno i hrabro Frankovom generalu M.Astraju:"Vi cete pobijediti,ali necete ubijediti"(koga ja nazivam spanski R,Mladic-vas heroj),poslije njegovog fanaticnog i furioznog govora na Univerzitetu u Salamanki.Poslije nekoliko dana veliki humanista M.Unamuno je iznenada umro.Neki historicari pretpostavljaju da je ubijen(iste godine,1936.,kada je strijeljan u Granadi i veliki lirik-F.G.Lorka).Prof.Buha,vjerojatno ste culu kako se ponasao veliki helenista,filosof i humanista--prof.dr Milos Duric,kada je u Beogradu proglasena "Velika Srbija"generala Milana Nedica,saradnika nacista.Naime,nedicevci su prof.M.Duricu,kao prof.Univerziteta,dali direktive kako ce da radi ,a on je odgovorio-odbijajuci te direktive-"Ja predajem etiku a ne matematiku"!Velikog humanistu su tada poslali u logor na Banjicu,gdje je bio sve do oslobodenja od fasizma.Ostao je do kraje zivota(u.1969.)kao primjeran humanista i usao je u legendu-kao CIKA MISA.
Za Anonimusa,
Ti uporno, iako kazes da ne cinis, usmjeravas na to da je srpski narod imperijalisticki orjentiran, genocidan i duhom bolestan. I potkrepljujes to citatima. “Vjesto, nema sto!” Svakoga tko nije tvog misljenja, svrstavas u pripadnika tog naroda i onog koji izjednacuje krivnju.
A ni jedna diskusija nije isla u tom pravcu.
Vidis, do jucer su to govorili za moj narod - svi su Hrvati genocidni i svi su ustase.
I tako podigose svoj narod za ostvarenje svojih ciljeva.
Takvih je nazalost bilo dosta, ali je neusporedivo vise bilo postenih ljudi, i iz te “genocidne” Hrvatske, pokrenuta je i NOB i borba protiv nacionalizma.
Ali ljudi zaboravljaju i lako ih je nahuskati, ako im stalno utjerujes strah i potkrijepljujes “pricama” i drzis ih u siromastu, kad se ne usude misliti svojom glavom, jer su okrenuti golom prezivljavanju.
Pravo vrijeme za kriminalce i zlocince svih vrsta.
Danas govore svi su Srbi genocidni, bolesni duhom i cetnici.
Pitas li se sto nacionalisti iz oba naroda govore sada za treci narod?
Vidis, anonimni blogeru, takvo generaliziranje je vrlo opasno i vodi produbljenju mrzne izmedju naroda i ponovnom sukobu.
Kad potezes bogumile, sto onda nisi potegnuo i sve tri Crkve i njihovu ulogu u ovoj mrznji koju su i oni izazvali, i to u sva tri naroda. Hoce li njih itko prozvati?
Ohladimo glave, izbacimo mrznju iz sebe. Pustimo struci, kad za to dodje vrijeme, a doci ce, da izrece svoj sud.
Jesmo li ista naucili iz ovog rata?
Individualizirajmo krivnju.
Pravda je spora ali je dostizna i u to vjerujmo. U svakoj drzavici ex Yu sudi se ratnim zlocincima, sporo, ali ide, prije par godina vecina je mislila da se to nece dogoditi.
Sud u Hagu, ne bi ga osnovali da svijet nije razumio i osudio ono sto se dogadjalo na nasim prostorima.
Onih koji su rat zapoceli vise nema na zivotu, pa zar nije barem u tome pravda zadovoljena?
Bez ustrucavanja imenujmo svakoga za koga znamo da je pocinio zlocin ili postupio nemoralno.
Razumjet ce, mozda i mnogo brze nego nam se sada cini, i oni koji podrzavaju Dodika, da njemu nacionalizam i fasizam treba da bi opstao na vlasti, jer jedino tako moze sprijeciti da ga se sudi zbog zlocina i silne kradje drzavne imovine. Nijednog trenutka ne sumnjam da ce njega i njegove trabante stici zasluzena kazna, a koliko dugo ce za to trebati vremena, ovisi o otreznjenju naroda republike Srpske, kao i o kvaliteti i snazi druge politicke opcije.
Raduje me sto se pojavilo svjetlo u politickom zivotu u Hrvatskoj, plamicak ali svijetli.
A sto se dogadja u Sarajevu? Zar mislite da su tamo imuni od muslimanskog nacionalizma?
Razumijete li koliko malo treba da se zlo u covjeku pokrene? Razumijete li psihologiju covjeka i mase-rulje?
Ako pokusamo hladne glave razumjeti sto se dogadjalo, ako pokusamo razumjeti psihologiju covjeka i mase, ako izbacimo iz sebe ljutnju, zelju za osvetom, mrznju, njegujemo ljubav u sebi, znat cemo se postaviti u svakoj situaciji, necemo ostati iznenadjeni, povrijedjeni, znat cemo sto nam je ciniti, sto mozemo ocekivati, i znat cemo svjesno upravljati svojim zivotom.
Nista nije rjesivo preko noci, a mnogo toga nije rjesivo ni za naseg zivota.
Natasa
Za gospodju Natasu,
Ja sam ostao jos veci ateista poslije ovoga rata jer je u svim drzavama bivse Jugoslavije religija dominantna u politici.
Tesko je raspravljati sa osobama iz Bosne koje smatraju da su sve tri strane isto krive.One ne vide ko je bio pokretac rata.u stvari,nece da shvate da Miloseviceva ideologija i propaganda SANU izazvala rat u Jugoslaviji.zasto Milosevic nije prihvatio plan lorda Karingtona o mirnom rjesenju--stvaranje 6 republika bez rata?
Ima jos hiljade pitanja i vagon cinjenica sto govore ko je odgovoran za rat u hrvatskoj i u Bosni.
PS:Ja vise ne mogu zivjeti u Banjaluci.Niti hocu niti mogu.To je "'grad"aparthejda.
Bila odsutna par dana, a na blogu pocele i sale. Nije lose, sto rece Saima, bolje ikako nego nikako.
Bolje sale nego plac.
Neznance potrazit cu glazbu i stihove sto si ih spomenuo, mozda ih uspijem naci.
Drago mi je Vjeko da si se vratio, lijepo je vidjeti sale na blogu, potrebne su svima. Samo ne pretjeruj!
Kako nema mogucnosti da nam se na blogu objave novi prilozi, ja se evo snalazim na ovaj nacin.
Pogledajte stranicu bloga za februar 2007., datum 14.02.2007.
http://slikeinovosti.blogspot.com/2007_02_01_archive.html
pa primite s ljubavlju sve rijeci iz priloga i komentara za sutrasnje Valentinovo.
A ruzu koju sam poslala povodom 8.marta iste godine, saljem vam ponovo.
Budite sutra malo romanticni, ne treba se toga ni stidjeti ni odricati, ucinite to sebe radi.
U toplini sobe ili restorana, ili u sjeni drveta u vrtu, uz dobro vino, plamen svijece i glazbu koju volite potaknite ljubav u sebi i darujte ju.
A ja cu sutra s takvim osjecajem u srcu na rijecki karneval.
S ljubavlju, Natasa
Vjerujem da Nada ni u snu nije mogla sanjati da ce njen komentar izazvati ovu lavinu reakcija. Procitao sam njen komentar ponovo nekoliko puta i nisam mogao zakljuciti sta je to u njemu posebno da uzburka strasti. Pricali smo mi i prije o slicnim temama pa se sve zavrsavalo sa par komentara. Pa posto se prica (koja se, istina, razvila na samrti), evo da i je kazem jos neku. Jer sve je pocelo sa crnom rupom!
Kao sto sam u jedno prijasnjem komentaru vec rekao, nisam od onih nacitanih pa ne mogu dublje ulaziti u diskusiju i analize vec me interesuju neke banalne stvari. Dublje diskusije nas odvedose daleko pa se bojim da cemo poceti rjesavati svjetske probleme a nisam bas siguran da smo za to sposobni. Bar ja nisam.
Mene, na primjer, zanimaju reakcije ljudi na dogadjaje iz moje okoline za koje upornom trazim objasnjenja ali jos sam daleko od toga da nadjem odgovor na mnoga pitanja. U svom poslu sam se uvjerio da sve ima neko logicno objasnjenje ali za ono sto se desilo u Banjaluci ja ga ne mogu naci. Mogu samo nagadjati. Pomoglo bi mi kada bi se neki, koji su bili aktivno (ili pasivno) ukljuceni u ta neka dogadjanja oko kojih sada lomimo koplja (a sada se nigdje ne cuju), javili sa svojim objasnjenjem. A mogli bi mi pomoci i neki koji se cijelo vrijeme nisu slagali sa onim sta se dogadjalo (a mogli su izvuci korist) ali ih sada strahovito nervira ako se o tim dogadjanjima i odnosu dojucerasnjih komsija, poznanika, skolskih i radnih kolega pise i raspravlja.
Bilo bi mi interesantno saznati mnogo toga, kao na prijer: kako jedna osoba, intelektualac, moze preko noci od borca za bratstvo i jedinstvo postati okorjeli nacionalista? Koji su razlozi da se na dojucerasnje poznanike (ponekad i prijatelje) odjednom pocinje gledati drugim ocima? Zasto se ljudi veoma lako razumiju i zasto im interesi postaju zajednicki ako pripadaju istoj naciji? Zasto je nekima bilo potrebno da se ukljuce u nacionalisticke stranke kada su vec ionako u zivotu postigli mnogo vise od drugih zahvaljujuci cinjenici sto su bili pripadnici komunisticke partije koja im je u tom pomogla? Da li su ocekivali da ce dobiti jos vise: veci stan, bolju poziciju u preduzecu, postati dio vlasti…?
Isto tako bi mi bilo interesantno saznati da li su dojucerasnje skolske i radne kolege razmisljale kako je onima koji se smrzavaju u stanovima bez struje i bilo kakvog grijanja, kada su usred zime pomagali u istovaranju vojnih kamion napunjeh drvima drugim radnim kolegama koji su eto, sticajem okolnosti, pripadnici iste nacije? Ili, na primjer, kako su se osjecale radne kolege iz firme dolazeci da provjere kada cemo se iseliti iz stanova koji su vec bili dodijeljeni nekom drugom? Da li je iko imao i malo sazaljenja za ono sto nam se desava? Ako je i imao, (skoro) nitko to nije pokazivao.
Zanima me cak i naoko banalne stvari, kao, zasto oni koji, recimo, nisu bili ukljuceni u ono sto se u nasem gradu dogadjalo, za cijelo ovo poslijeratno vrijeme ama bas ni jednom jedinom rijeci ne zele reci sta oni o svemu ovom misle? Zar je ovo jos uvijek takva tabu tema da jos nije vrijeme ili da se nema sta reci? Da li se mozda ceka trenutak da se situacija promijeni pa da se onda postane glasan?
... nastavlja se ...
Ja, po obicaju, imam puno pitanja a znam da mi nece nitko odgovoriti. Pravo da kazem, to niti ne ocekujem. Jedina mi je namjera da napisem neke svoje dileme i pitanja pa ce mozda netko od onih o kojima govorim jednog dana napisano procitati i poceti o njima razmisljati.
Jos bih htio da dodam ponesto na Natasin komentar. Ona veoma cesto okrivljuje druge koji pokusavaju govoriti o nekim stvarima za koje ona smatra da se ne treba govoriti, kako sire mrznju, cak i kada za to nema dokaza. Evo ja bih volio da mi navede primjere iz mojih pisanja gdje spominjem mrznju, ili cak, osvetu. Sva moja nastojanja se svode na to da se nepravda ispravi, da zlocinci budu kaznjeni prema zakonu (njima se vec duze vremena bavi sud u Hagu), a da oni koji su moralno posrnuli osjete sta o njima mislimo, nadajuci se da ce to na njih imati pozitivan efekat i da ce pokusati da svoje greske isprave. Praveci se da nam je svejedno u njima samo moze jos vise ucvrstiti uvjerenje da nisu ucinili nista lose i da tako treba postupiti i slijedeci put kada se ukaze prilika.
A kada je o Dodiku rijec, istina je da ga podrzava ogromna vecina nasih bivsih sugradjana, medju kojima jos uvijek ima i nasim poznanika, pa cak i prijatelja. Zasto je to tako? Zasto se niko ne buni? Gdje su ti koji drugacije misle? Kako ih prepoznati (ako postoje) ako se javno ne izjasnjavaju? Ja ih nigdje ne vidim niti cujem njihove glasove. Pardon, grijesim, ima ih, ali su oni jos gori od Dodika i njegovih.
Isto tako bih volio da mi Natasa objasni kako ona misli da ce i Dodiku jednog dana doci crni petak. Kako ce nastupiti otreznjenje pijanih? Dodik stalno nudi besplatno pice a niko drugi se ne trudi da kaze da to pice nije dobro. Da li je oruzje u toj borbi zanemarivanje istine i okretanje glave na drugu stranu? Da li bi bilo bolje da za dan zaljubljenih posaljem Dodiku i njegovim ‘trabantima’ buket ruza? Bi li to pomoglo da on i oni oko njega promijene svoju politiku? Ako bi, volio bih znati kako (jer sudeci po Natasinom misljenju, to bismo trebali raditi)?
I na kraju bih jos volio cuti Natasino misljenje o e-novinama (Neznancevo sam vec cuo). Da li bi ‘novine’ kao sto su e-novime trebale postojati? Ako bi, zasto? Jer e-novine su mjesto na kojima se ne pise samo o lijepim stvarima. Cak naprotiv. Mnogo je tamo receno (i stalno se govori), o ruznim stvarima koje su se dogodile na onim nasim prostorima. I nacin na koji se o tome govori se ne moze porediti sa ovim nasim.
Eto, po obicaju, ja imadoh mnogo pitanja. Nadam se da cu na neke dobiti odgovore.
Pozdrav - Co
Za Anonimusa
Zao mi je sto je shvaceno da izjednacavam krivce. Itekako dobro znam sto je bio program SANU, tko su bili njeni clanovi, da je u programu ucestvovala i pravoslavna crkva, znam da je Milosevic sa svima njima usao u savez da ostvari srpsku drzavu sve do Karlobaga, ali i sacuva sebe na vlasti. Znam i jos mnogo drugih cinjenica, ali mogao je to ostvariti samo ako je homogenizirao narod, a homogenizirao ga je na nacionalizmu, utjerujuci strah u svom narodu od genocidnih Hrvata, ustasa, plaseci ih, nazalost ucinjenim zlocinima, ali jos vise neucinjenim, i utjerujuci im u glavu da je njihovo ono sto nikad nije bilo.
Zato sam spominjala psihologiju covjeka i mase.
Na jedan nacionalizam nadovezao se drugi, zatim treci, i tako cemo mi stalno u krug, i samo produbljavati mrznju. I tako svi narodi na kraju ucestvuju u jednom opcem zlu.
Ja sam govorilo o toj mrznji, koja ce nazalost jos dugo opstati na ovim prostorima.
Dragi anonimni blogeru, ti u ovom zadnjem komentaru nisi optuzivao cijeli narod i to je dobro, polazio si od konkretnog, od stvarnih pokretaca.
Nisi vrijedjao cijeli narod, jer ako ih se kao narod vrijedja, nece se nikad osvjestiti, to ce izazivati samo jos vecu mrznju.
Cijelo vrijeme govorim o cuvanju vlastitog mira i poticanju ljubavi u sebi, i to najvise samo radi nas samih.
Ako zivis u BL, razumijem kako se osjecas, razumijem da je to sto govorim tesko prihvatljivo, ali imas li izbor?
Mozes, ili cekati osvjescivanje vecinskog naroda ili otici.
Jedino, ako te mogu utjesiti je da i medju Srbima ima i onih koji slicno razmisljaju kao ti.
Vjeruj mi da su ovakvom politikom nanijeli zla i svome narodu.
Kad ce se osvjestiti, ti mozes bolje procijeniti.
Zao mi je sto ispada da se ne razumijemo, a sigurna sam da vrlo slicno razmisljamo, samo zbog mojih mnogo povoljnijih zivotnih okolnosti, ja se s tim ogorcenjem i traumom sada lakse nosim.
Ako itko zeli mir, srecu i bolji zivot tebi, tvojima i svim postenim ljudima u BL, i u cijeloj BiH, vjeruj mi da sam to ja.
U svom svakodnevnom zivotu, svima koje ne poznajem obracam se s Vi, ali ovdje na blogu, svima vam se obracam s ti. To je moje pravilo i ne znaci nepostivanje sugovornika, bez obzira sto ste anonimni.
Natasa
Natasa,
Prvo Happy Valentine a onda hvala za tvoje postove, posebice zadnja tri. Niti sta dodati, niti sta oduzeti. Prelijepo. I zato jedan "Kisti hand"! (priznajem, posudjujem ovo iz filma "Tko pjeva zlo ne misli" i preporucujem ga za pogledati bas danas)
Co,
Molim te zastiti ovaj forum od "njene preuzvisenosti" Sajme Zapjenjene - sto bi rek'o narod jedna glava stotinu jezika. Nas je jezik vrlo bogat izrazima i frazama kojim se covjek moze omalovaziti ili uvrijediti i svako bi ih se vrlo lako mogao prisjetiti. Ali zadrzimo malo nivoa i digniteta u ovim razmjenama misljenja.
Za Anonimusa:
I pored najbolje volje, ne mogu da dokucim kako to donosis zakljucke, nazalost najcesce pogresne. Reklo bi se da si obrazovan covjek ali nesto tu ocigledno fali.
Za Gosp.Neznanca,
Ja zakljucke,nazalost,ne donosim na osnovu direktiva SANU.
"Predrasuda je misljenje bez rasudivanja"(Volter)
Similis simili gaudet(=svaka ptica svome jatu leti)
De gustibus non et disputandum(O ukusima ne treba raspravljati)
Na ovom NI BLOGU, NI FORUMU, covjek nekad nema mogucnest ponasati se po onoj: gledaj prvo KO kaze, pa tek onda STA kaze.
Draga moja Saima
Nista se Ti ne nerviraj. Znas i sama da se na mene na ovom blogu izlila cijela Cloaca maxima, pa sta? Pisacu i na dalje sta hocu, kako hocu, o cemu hocu, gdje hocu. Dok imam volje i dok mogu. A ja Tebe i na dalje zovem dobrim duhom ovog, nazalost, skomiranog bloga.
Pozdrav Nada Š. D.
Co,
nas dvoje smo se nedavno lijepo pozdravili i zavrsili medjusobnu prepisku, razlog sam navela.
Koliko sam ti puta pomogla da se ne ugasi blog, sto onda reci za tvoje zadnje pitanje?
Smijesno ili zalosno?
Sve sto sam imala reci, o ratu, rekla sam u povelikom broju komentara, ponavljati se, ne zelim i s ovime je ova tema za mene zavrsena.
Odmoriti se treba, bolje ce se razumjeti, naci ces i odgovore na svoja pitanja u mojim i tvojim tekstovima.
Jedino cu ovo ponoviti:
Ne ljutim se.
Natasa
Co,
javljam se zbog onih koji jos uvijek citaju ili se javljaju u ovaj tvoj blog, a za koje me veze dugogodisnje poznanstvo, prijateljstvo i uzajamno postovanje. Tvoja podbadanja u prosloj nedjelji mogla bi ih dovesti u zabludu. Potpuno je jasno da si 12. februara Maria, mene, a mozda i Vjeku, ne imenujuci nas, strpao u grupu onih koji se “kriju iza maski i kukavicki drugima rade iza ledja”. Jer mi smo tada, potpisujuci se svojim imenima, na Cajinom blogu komentarisali ideje koje je neki anonimni postavio na taj blog, a koje jesu veoma licile na tvoje ideje. Par dana ranije, 9. februara, si Peru (vjerovatno Caju) nazvao prevrtljivcem. Ako mislis da sve to nije ocigledno svima koji su u to vrijeme citali tvoj i Cajin blog, tada ti podcijenjujes one koje te citaju, pravis naivan, ili imas problema sa logikom.
Posto se Vjeko vec odreagirao na prvu, i posto si ti izbjegao odgovor na njegovo pitanje, evo da ti kazem da ni ja, a siguran sam i za Maria, ne spadamo u ljude koji ce se sakrivati iza nekih tudjih imena ili anonimnosti. Pa ako vec nismo nas trojica, sta mislis ko bi se mogao anonimno poigrati tvojim idejama na Cajinom blogu? Ako ti to jos nije jasno, ja cu ti, za razliku od Vjeke, malo pomoci. Reci cu ti da, ako to vec nisi ti, to je onda jedan od anonimnih sa kojima se ti druzis na svome blogu ili jedan od onih kojima dozvoljavas da koriste svoje, a pored njega i jos mnoga druga imena. Ali neces ti ni na sebe ni na njih. Radije ces ti iskoristiti tu dobru priliku da malo, onako hinjski, kao usput, potkacis one koji vise nisu s tobom. Radis ti to pocesto, kad god ti se prilika ukase. A i kad se ne ukase, ti je izreziras.
Licemjerno je druziti se i dopisivati sa anonimusima, manipulisati njima, pustati neke od njih kao orlove kad treba da optuze ili uvrijede, a u isto vrijeme optuzivati i prozivati sve druge, koji se predstavljaju svojim imenom, sto ne pisu o konkretnim slucajevima sa konkretnim imenima onih koje treba razotkriti. Sta mislis kako bi se trebalo nazvati to kada ti iz svoje tople sobe u USA, dijelis lekcije i nazivas kukavicama i prevrtljivcima, sve one koji se stobom ne slazu, a posebno su ti na meti oni koji su ostali u Banja Luci, a koji bi se sada trebali boriti za ideje koje ti zastupas? To sto ti radis , druze moj, je kukavicki. Na zalost, ti to ne zelis da shvatis. Jer, ako si hrabar kako se predstavljas, i ako te nepravda toliko muci, zasto se ne vratis u BiH i tamo se boris. Ostavi svoju toplu sobu i pokazi svima, svojim primjerom, kako se treba za ideale. Niko ti to ne brani. To je samo tvoj izbor. Ako je vec Banjaluka genocidno ociscena, zasto ne odes u multinacionalno Sarajevo ili Mostar. Nije ni bitno gdje, odaberi sam, ali ucini to jednom i zadovolji svoju silnu zelju da ne posustanes u borbi za istinom, pravdom, slobodom i demokratijom. Ako to, kojim slucajem uradis, ja cu ti se javno izvinuti i javno odati priznanje za hrabar cin.
Bez toga cina tvoje dugogodisnje ponavljanje istih pitanja, podsticanje drugih na akciju, isticanje istih stvari, upucivanje zaoka prema svima koji se ne slazu s tobom, je obicno palamudjenje. (izvini na izrazu, ali da bi se bolje razumjeli, a i podsjetili na lijepe dane mladosti, htio sam upotrijebiti autentican izraz sa banjaluckog korza.)
Canak
Ima jos....
(Nastavak)
Kad vec pominjes e-novine, kao referencu postenja i hrabrosti, i pomalo provociras Natasu, evo reci cu ti svoje misljenje: To jesu jedne od malobrojnih novina (internet portal) iz ex-YU prostora gdje se moze procitati profesionalno formulisana kritika do satire na vremenski udaljena ili savremena tragicna dogadjanja na tim prostorima. I evo reci cu ti , zbog toga sto ih citam i cijenim, prosle sam godine pokrenuo akciju financijske pomoci tim novinama, ucestvovao i ucestvovacu i dalje u njihovom spasavanju i odrzavanju . Naravno, kada se sa nekim pretjerivanjima i u tom glasilu ne slozim, ja to i napisem Petru Lukovicu, osnivacu i opicenom genijalcu sa kojim sam u vezi. Jer i oni zele da cuju reakcije citalaca. Pomoc ovom, i rijetkim slicnim glasilima, je neophodna, ako zelimo da imamo istinitu informaciju i ako zelimo da se tamo nesto mijenja. Bar mi koji radimo po svijetu, toliko mozemo uraditi, ako zelimo ucestvovati. Spisak onih koji pomazu e- novine postoji. Ne uocih tvoje ime na njemu. Mozda je neka greska, ali ako nisi ucestvovao a mogao si, a koristis ih kao referencu, onda opet palamudis. Pretenciozno je kad poredis te novinarske i knjizevne gromade sa svojim blogom. Oni, i kad iz dana u dan kritikuju, rade to novinarski inventivno, zanimljivo i sa jasnom porukom. Oni dokazuju da za pisanje nije dovoljno biti uporan i vrijedan, vec treba imati znanje, talenat i vjestinu. Ako toga nemas, onda je ono sto pises dosadno mlacenje je prazne slame.
Na sva pitanja koja si evo sada ponovo, po ko zna koji put postavio, odgovoreno ti je bezbroj puta. Ti to neces ili ne mozes da shvatis, ili tebi to nije dosta. Tebi treba jos nesto. Mozda ti treba neko ko ce kleknuti na pepeo ispred tebe, na tvom blogu, i kad god ti ili neki tvoj anonimni (sic!?) pozelite, on ce zagrabiti pepeo, posuti se njime i reci vam: ”Jesam, kriv sam za sve. Da, i fasista sam, i genocidan, i pokvaren,. Jeste svi smo mi takvi, i uvijek smo takvi bili...” Tek to bi vas mozda dovelo do duhovnog orgazma i tek tada bi ti mogao, miran i zadovoljan, zatvoriti svoj blog.
A postavis li ti ponekad neko pitanje i samome sebi, ili na sva tvoja pitanja treba da odgovore drugi. Pitas li se bar ponekad, zasto te ljudi, poslije odredjenog vremena druzenja izbjegavaju? Cime ti to njih odbijas? Zasto se lista drugova koji su te napustili na blogu povecava iz dana u dan? Jesu li svi oni bas takvi kakvim ih ti, i kada ih ne imenujes, kasnije opisujes? Je li bas sve do njih? Ima li nesto do tebe?
Kakve god reakcije bile, tvoje ili tvoje garde anonimnih, potpisanih ili nepotpisanih likova, ne vjerujem da cu vise trositi svoje vrijeme na tebe i tvoj blog.
Vracam se u kafanu gdje mi je trenutno lijepo, a kupio sam i malu konobu koju polako renoviram, i mozda je jednom otvorim za ljude koji uzivaju u osmjehu, vinu, i koji jos uvijek vjeruju u ljubav medju ljudima, radost i srecu u zivotu.
Ovo sto rekoh i kako rekoh mozda ce ti djelovati grubo, ali ti savjetujem, da to, sebe radi, pokusas shvatiti dobronamjernim. Ako shvatis, vjeruj mi, zivot ce ti biti laksi.
Canak
Draga Nado
Hvala na brizi, ali ja sam se samo nasmijala.Sjetila sam se jednog dogadjaja iz "rane mladosti".
Samo jednom u poslovnoj karijeri Telegrafa i telefona kad su raja birala clanove Radnickog savjeta izabrase i mene.
Moj sef jednom sretne mog Vicu i kaze "tvoja zena vedri i oblaci" u Radnickom savjetu.Ja sutradan dodjem na posao i pitam ga o cemu on to.Prvo nije znao kako da obrazlozi i onda sam mu ja pomogla.
Rekla sam "Murate ja samo prva pitam.(sreca sef mi je ziv i zdrav pa moze potvrditi).Obicno kazem .Kad nesto hoce da provuku a meni nije jasno, a nisam bila u Partiji pa nisam morala glasati po zadatku rekla bih ovako "Mozete mi reci Saima tuko, glupaco, nemam kompleksa, ali hocu kad glasam da znam zasto glasam".
Sef se poceo vaditi pricom" Znas ti dobro krenes, pa onda ga malo
Uk......S, pa onda opet dobro zavrsis, a Partiski sekretar kaze " Ne ona u pocetku u....i. pa onda dobro zavrsi,
Moj odgovor je bio"Gdje se ko nadje a ne prija mu ja tu u.....m." To me prati citav zivot.
Ako odaberes da svoj licni stav iznosis iskreno tj. onako kako osjecas moras biti spreman i na pozitivnu i negativnu kritiku,.
Milane meni se svidja sto si prestao sa prilozima i sto si nam ostavio ovu komunikaciju.Dok god neko ima potrebu da napise svoj stav a nikome ne cini zlo, dobroS je. Svaka vrsta komunikacije pokazuje da smo ljudi, sa svojim stavovima i shvatanjima zivota.
Ovo jos nisam dozivjela pa makar i u navodnicima , pa makar i od neznanca. "njena preuzvisenost".A i "Sajmo".
ipak smo mi mozda neka stara raja.
Ja opet jedna glava stotinu jezika.
Pa zensko sam .Neka meni tebe.
Pozdrav Saima
S vana se cuje neka neobicna buka sa povremenim kricima pa rekoh da polako otvorim vrata ove birtije i pogledam sta se desava.
Povremeno sam navracao i ranije ali se nisam javljao jer nije bilo sta reci a i nije fer jer ja nisam dio ove vase raje. Naravno osim one kratke diskusije o nostalgiji u kojoj sam ucestvovao prije nekoliko godina.
Razlog mog sadasnjeg javljanja je da upozorim na zdravstveno-higjenske uslove ove kafane. Posto u ovoj virtualnoj realnosti nema nadleznih inspektora, smatram potrebnim da upozorim na nedopustivo nizak kvalitet kafanskog vazduha bez dovoljno kiseonika i sa prevelikom koncentracijom stetnih organskih i neorganskih gasova.
Nije moje da insistiram ali za ime boga otvarajte te prozore i izadjite malo vani jer tako opijeni, sto alkoholom sto unutrasnjim toksinima vlastitih emocija i misli, iskreno se bojim da ne dodje do trajnih degenerativnih zdravstvenih posljedica. Posebno sam zabrinut za one koji sve ovo vide a i dalje disu taj vazduh uzaludno pokusavaju da probude ostale iz dubokog sna opijenosti.
Ova vasa kafana zivi u proslosti koja je nekada izgleda bila lijepa sadasnjost a sada istrosena i isfucana od pokusaja da je se ozivi u sadasnjoj sadasnjosti. Nazalost, to je nemoguce jer covjek jedino istinski moze zivjeti u sadasnjosti naravno jedino ako je slobodan od proslosti.
Interesantno je kako dobre i prograsivne ideje, kao sto je ovaj blog, skoro po pravilu prerastu u svoju suprotnost.
Ko zna mozda i u tome ima nekog smisla.
'ajd zdravo.
Drago mi je ja sam Baja
E Canak, Canak, sta reci na sve ovo.
Vjerojatno znas onu staru: “Napad je najbolja odbrana”. Kad nemas pravog argumenta ili te zbog necega istina vrijedja onda ti jedino ostaje da napadas.
Cudim se otkud ti na ovim stranicama kada si se jos tamo davno preselio, kako ti kazes, u drugu kafanu, gdje ti je potaman, gdje nitko ne postavlja nezgodna pitanja, pa nitko ne treba na njih ni odgovarati. Otkud ti ovdje, gdje te mnoge stvari nerviraju? Da mozda nema nesto sto te muci, sto prikrivas, sto ne zelis otvoreno reci pa se koristis dobro poznatim metodama?
Sada kada nakon prvog iznenadjenja ponovo procitah tvoj komentar, moram ti reci da me ne iznenadjuje. Imao si ti slicnih bisera i prije. Sjecas li se komentara kada napade i oca i majku jednog momka koji se nije slagao s tvojim stavovima. Napade ih a nisi imao (a ni dan danas nemas) pojma niti kakvi su ljudi, niti si imao ikakvog argumenta da to ucinis. A tema je bila slicna ovoj o kojoj sada pricamo. Izgleda da ti smatras da si ti taj koji je pokupio svu pamet i da ti moras dijeliti lekcije svima koji se s tobom ne slazu.
Nego, citajuci tvoj komentar, mogu primijetiti da pored toga sto nekorektno reagiras (i naravno, vrijedjas), postajes pomalo i vidovnjak jer u mojim pisanjima pronalazis i imena ljudi a da ona nisu napisana. Tako prepoznade i samog sebe, iako tvoje ime nikada nisam spomenuo. Nije li to malo sumnjivo – znao si odakle potice tekst koji se pojavio, kako ti rece, u tvojoj kafani, te si morao na njega odreagirati. I, naravno, sve vrijeme pratis desavanja, iako, kako kazes, na ovaj blog odavno ne dolazis! Zanimljivo.
Takodjer mi nije jasno zasto u svom komentaru spominjes Maria i vjeku? Zar njima treba advokat? Vjeki sam vec odgovorio a evo ponavljam da nisam ocekivao da on ima ista sa onim sto se desilo jer za to nema nikakve logike. Mario, ako me oci jos dobro sluze (morat cu ponovo procitati onih par komentara da budem siguran), nije uopce reagirao na objavljene komentare pa ne znam na osnovu cega ga strpa u isti kos sa sobom. A ti si se potpisao, to je tacno, i bio si korektan, nema sta! U svom poznatom miroljubivom tonu koji evo i ovdje demonstriras. Interesantno je da nitko drugi nije reagirao na pisanje neznanca vec samo ti (ako izuzmem vjeku koji je znao o kojem se tekstu radi i koji je bio korektan). Mora da si ti neki dezurni policajac koji je zaduzen da se atmosfera u kafani ne zagadi.
Ono o Peri i prevrtljivcu su opet tvoje rijeci a ne moje. Malo mi je cudno kako ti izvlacis zakljucke iz moga odgovora na jedan anonimni komentar. Opet tu ima nesto sumnjivo jer ne bi tako reagirao. Kafana na ovom virtualnom svijetu ima bezbroj pa otkud ti zakljuci da se radi bas o toj u koju ti navracas? Izgleda da je ponovo tvoja vidovitost odigrala glavnu ulogu jer drugog logicnog objasnjenja nema.
Sto se tice anonimusa, vidim ne svidjaju ti se. Ne svidjaju se, brate, ni meni, ali sam ih na blogu tolerisao jer je vecina tako trazila. Moj stav od prvog dana je bio da treba otvoreno iznositi misljenja, naravno koristeci argumente i stvarne cinjenice, a ne sluziti se neprovjerenim informacijama, podvalama, ili cak lazima. Ako bi se drzali tog principa, ne bi trebalo biti problema da se diskutanti potpisu. Ti si, kako vidim, protiv anonimusa, ali samo u slucaju ako govore ono sto ti ne zelis cuti, a oni drugi ti ne smetaju. Ako bih slusao tebe, morao bih praviti selekciju komentara i pustati samo one koje se tebi svidjaju, iako u ovu kafana ne zalazis, kako sam rece vec par godina. Bio bi to cudan kriterij, zar ne?
... nastavak slijedi ...
Vidim da u svom komentaru nekoliko puta igras ulogu advokata za druge, a sto je najinteresantnije, cak za one koji ni ne znaju da ih branis. Posebno to vazi za one koji su ostali u Banjaluci i kojima takav advokat preko bare sigurno nije potreban. Ne razumijem zasto to radis, osim ako to nije vezano za nekakav licni interes. To jos nisam uspio dokuciti al’ ce valjda i to jednog dana isplivati na povrsinu. A kao argument ponovo povlacis paralele tamo gdje ih ja nikada nisam pokusavao povlaciti. Zasto ti je potrebno da se pozivas na Sarajevo ili Mostar, kada pricamo o Banjaluci? Argumenti toga tipa su tipicni za one koji misle da se u Banjaluci nije desilo nista strasno ili pak koji znaju sta se desilo ali traze opravdanje na drugim stranama. E moj, Canak, za ono sto se desilo u Banjaluci opravdanja nema i svojim pokusajima da se to minimizira ili zaboravi se svrstavas na stranu na koju se ja nikada ne bih svrstao. Ne bih, cak kada bih zivio u centru Zagreba.
A tvoja preporuka da se vratim u Banjaluku i da se tamo borim za svoje ideje je smijesna jer ti znas (nadam se) ko sada u Banjaluci zivi. Zar bih, uz to, trebao ponovo da pocnem od nule, kao sto sam pocinjao 15 godina ranije kada su me ti koje ti sada uporno branis ‘oslobodili od svega’ pa sam mogao, ‘slobodan k’o ptica odleprsati preko okeana’.Ti mi, dakle, predlazes, da ponovo ostavim sve i da krenem od nule. Ne, Canak, nemam tu namjeru. Ovdje sam okruzen ljudima kojima nacija ne znaci puno a ja nemam namjeru da zivim u toru gdje ti pregledaju zube da vide ciji si. To prepustam tebi jer ti je zbog nekog cudnog razloga neobicno stalo da se u proslost (i zalosnu sadasnjost) u nasem gradu ne cacka. Cak me ni borba za neku drugu Banjaluku ne zanima, samo zelim da se istina ne zaboravi. To je moj vid borbe protiv zla jer oni tamo nastavljaju u istom stilu od prije petnaestak godina (Evo ih upravo proslavljaju godisnjice “odbrambenog-otadzbinskog rata”. Kakav apsurd! Mozda ces mi ti objasniti od koga su se branili? I cime?)
A sto se tice e-novina, drago mi je da ih citas, mozda ce jednog dana od tebe nesto i biti. Mozda ti njihovo uporno ponavljanje zlocina koji su se desili u onim nasim krajevima jednog dana stignu do mozga pa ces konacno shvatiti da za zlocin ucinjen nama banjalucanima nema opravdanja. I da se tu nista ne moze promijeniti makar se ti trudio da napadas i pri tom koristis niske udarce. Cinjenice se, Canak, ne mogu sakriti, previse je svjedoka. A kako cu ja trositi svoje pare to tebe ne bi trebalo brinuti. Ni ja se ne interesujem sta ti radis sa svojim. I nemoj misliti da stotinjak dolara moze biti protuteza stavovima koje zastupas. Mozes se ti koliko hoces truditi da se prikazes u lijepom svjetlu ali tvoje uporno insisitranje da se o dogadjajima u Banjaluci ne prica govori puno vise od novca kojeg si, kako iznosis na sva zvona, odvojio za jednu korisnu svhu. I ne zaboravi, novcem se ne moze sve kupiti (znas ti na sto mislim).
Sto se tice tvojeg poredjenja e-novina i ovog bloga, tu bih se mogao sloziti s tobom, s tim sto ja ne bih upotrijebio iste rijeci. Zalosno je sto se opet spustas nisko i opet napadas, iako za to nisi imao razloga. Ja nigdje i nikada nisam niti pokusao praviti poredjenja izmedju necega sto se ne moze porediti. E moj Canak, zar ti mislis da sam toliko glup ili umisljen pa da o onome sto pisem imam neko visoko misljenje (o onom sto su pisali drugi ne bih govorio). Ti znas da ja tako ne mislim (uostalom, svoju vidovitost si dokazao – vidi gore) vec je razlog za tvoje uvrede opet osjecaj krivice koju cijelo vrijeme skrivas. A moras se sloziti sa mnom da se ne mora se biti posebno pismen da se neke istine zabiljeze da ih neki ne bi iskrivljivali.
... jos malo pa nema vise ....
Oduze mi, Canak, ovaj komentar i previse vremena koje sam planirao pametnije iskoristiti ali morao sam odgovoriti na neke uvrede koje si u svom stilu tako lijepo ‘rasprostro’. Bilo bi mi mnogo lakse da sam tvoj komentar jednostavno ignorirao i ostavio ga neobjavljenje ali to nije moj stil. Na mom blogu sam se drzao principa da se svaciji glas cuje pa ce tako ostati do kraja. Jer treba dati priliku svakome da kaze sta misli da bi drugi mogli procijeniti o cemu se radi. Jedino sto me brine je da ti, o kojem sam nekad imao visoko misljenje, tako razmisljas. Pitam se kako tek razmisljaju oni za koje znamo kako su se ponijeli u ona vremena o kojima ti ne zelis da se izjasnis.
Preporucio bih ti da ne navracas u kafanu u kojoj ti muzika ne odgovara a mene pusti da uzivam u, kako kazes, folku. Ja o muzici bas ni ne znam mnogo, za razliku od tebe koji si, izgleda i u toj oblasti strucnjak.
I nemoj, molim te, biti advokat za nikoga. Ne vjerujem da je onima koje spominjes potreban. Cak mi je neprijatno sto se njihova imena ovdje spominju jer oni to svojim postupcima nisu zasluzili.
The end
Dragi blogeri
Ma moram ovo cemu se ovih dana smijem, podijeliti i s vama ostalima. S nekima vec jesam.
Moj mali trogodisnji unuk Dominik bio je proteklih deset dana u bolnici. Po izlasku propitivali smo ga o onome sta se tamo zbivalo. Izmedju ostalog pitali smo i kakve su bile tete (med. sestre). Rekao nam je da tete nisu dobre, imaju male sise.
Pozdrav Nada Š. D.
Dragi Co
Razumjela sam tvoj The end.Imas pravo da kao vlasnik kafane budes samo posmatrac svoji gostiju ili da je zatvoris.Nebi mi bilo pravo da zbog Raje, Baje i Neznanca zatvoris, Ne znam vise ni jednog drugog gosta koji je insistirao na zatvaranju.Ovo me podsjeca na one sto su vas istjeravali iz jedne mnogo vece kafane.I to ne da se vratite kuci nego u neku Nedodjiju.
Meni se svidja ova zagusljiva, i nehigijenska kafana.Da se nije do sada odrzala ne bismo nikad saznali kakvi sve gosti sjede u njoj.Slusali smo se, a nikom nije pala dlaka s glave, a svaki gost kad vidi sa vrata nekog ko mu nije drag moze samo ih zatvori i ne ulazi.
Ne bi saznali da su ti neki zlobni i zavidni a sjede ili povremeno ulaze.Tvoj trud, vjerovatno i ulozena materijalna sredstva su sigurno vrijedniji od svakog priloga.Ali ti si to osmislio i napravio.Postao profesor.Odskolovao divnu i uspjesnu djecu.Milina biti sa Nerom i tobom i gledati vas kako se lijepo uvazavate i podupirete.(To su rekli moji Slovenci kad ste bili u mojoj vukojebini).Majke mi pocecu i ja biti pozitivno zavidna.(Da je i meni tako)
Ja sam jedino sretna sto zivim u multinacionalnom Sarajevu.Imamo puno Svojih Srba, Svojih Hrvata , Svojih "Bosnjaka".A stranaca da ti ne pricam 50-tak ambasada i njihovog osoblja.EUFOR-ovce, OHR-ovce, strane firme, i bezbroj gostiju iz cjele bivse Juge (cjelu godinu kao turisti.) Meni lijepo jer da je ovde samo moj narod sa vjerskim poglavarima znate sta bi mi se desilo.
Morala bi prihvatiti da oni propisuju: sta cu jesti, sta cu piti, sta cu oblaciti, kako cu pozdravljati, koga cu ljubiti, s kim cu se druziti.....Malo morgen.
To ostavljam svima koji su se utorili.A ja se osjecam slobodno da nosim ovu jednu glavu sa hiljadu jezika. Ali moju samo moju.
Ova mi kafana pomaze da budem malo manje naivna a i to vrijedi.Da mozda promjenim neka svoja shvatanja. Ne kaze se djaba da samo budala ne mijenja misljenje.(Zato sto ne moze).I nikad do sada nisam pisala cinicnim stilom a sada to pokusavam.Nadam se da ne nanosim nikom zlo time.
Vasa "njena preuzvisenost"
PS. Nado unuk ti je prava nasa bosanska pametnica.Vec sad ima taj duh.Poljubi ga
Saima.
Nisi me dobro razumjela. Ono "The End" se odnosi samo na onaj dugacki komentar iz tri dijela.
Kafanu necu zatvarati a komentare cu i dalje objavljivati (naravno, ako ih bude). Dobro je da ostane nekakav trag da se vide razliciti stavovi pa neka svako donosi svoj sud. A ima na ovom blogu i mnogo vise lijepih priloga koji nikoga ne bi trebali iritirati pa je steta da nestanu.
Pozdrav - Co
Co
Ovaj zadnji razlog za ostavljanje bloga na zivotu ima smisla. Kad sam se uklucivala prije desetak mjeseci, pokusala sam onako na brzinu pohvatati konce, pa sam ga prelistavala po sistemu slucajnog odabira. Sad povremeno svratim na stare stranice koje su mi promakle i bas jutros naletim na Karmeninu Umjetnicku koloniju Monsalvat. Lijepo za citanje i gledanje, a i saznadoh nesto o tom drvetu od koga rade gitare i violine. Mozda jos neki zele procitati, pa evo datuma: 26.1. 2007.
Pozdrav Nada Š. D.
Co,
Dugo me nema (Sto cu ja tu?), ali su mi rekli (Ko? Nije tajna ali ne pisem policiji!) da se pominjem pa sam se ukljucio. Nije mi lako citati gotovo iste tekstove, pa ti si jos uvijek na istim temama (nije samo to problem, nego teme tretiras na istovjetan nacin). Moja baba bi rekla ‘k’o Svabo traj, la, la...‘ Jos davno si mi zamjerio, javno (doduse, na nacin: ima nekih...) iako sam ti pisao privatno, da su neke teme prezvakane. Da pojasnim, nikada nece biti dovoljno recenog o ratu, o zlodjelima, o glupostima... nikada dovoljno iskaza i dokaznih materijala... ali nakon svega toga se prikupljeno obradjuje (ljudi od struke i zanata) i pisu se knjige. Kad su takvi tekstovi kreativni ja ih citam, tvoji to nisu (Jasno, jer i sam govoris da si elektronicar, da nisi nacitan i dr.). Zato tako rezonujem, a osim toga, smatram da sam u ovom ratu (preko glave mi ga je!) stradao znatno vise od tebe i na osnovu toga uzimam si pravo da se odmorim. Pored toga, poznajem ljude koji su fizicki izgubili najblize, poznajem ljude koji su ostali teski invalidi, poznajem ljude koji su materijalno potpuno unisteni... u ovom ratu. I oni ne zele da pricaju o ratu! Zasto su tako ‘bezosjecajni’? Ja postujem njihovu mudrost. (Moja pokojna mati je ostala u ratu bez stana, koji je 50% veci od tvog na Starcevici, te svih nasih uspomena... mozes izracunati koji je to kapital. Bio je rat; ja o tome ne pricam!!!). Odgojen sam u prostoru gdje se o ratu (U Ausvicu je stradalo vise mojih rodjaka, nikada od mene nisi cuo nista o tome) mnogo pricalo (u familiji ne: moj ujak koji je prozivio Dahau se po povratku ukljucio u sve zivotne tokove i o logoru je pricao s mjerom.). Zato si uzimam za pravo da budem onakav kakav hocu i necu dozvoliti da me iko proziva za ucestvovanje ili neucestvovanje u nekim forumima pa makar ih zvali blogovima (Imam svjedoke, jedan je Branislav Majkic, da sam na jednom forumu pocetkom rata u Vijecnici Doma kulture bio dovoljno hrabar... Tog ljeta 92. nisam te vidio tamo.). To sam eto ja, jedan od pasivnih Banjalucana koji je u stanju da ‘izbrise jedan dio svog zivota’ (majstor si da pojednastavis).
Sada se obrusavas na Canka. Zasto? Covjek je iznio svoj nesto drukciji stav i potpisao ga svojim imenom, sto je potpuno regularno, slozices se. Do sada nisi tako reagirao, a imao si vise razlicitih povoda... Canak nije zasluzio tvoje zestoke kvalifikacije (pitam se da li ga dovoljno poznajes?). Moram ti reci da se nas kolega Canak u ratu (kada se glava gubila!) pokazao u pravom svjetlu (ucinio je vrlo znacajan antiratni potez). Sasvim dovoljno da dokaze da je drukciji i da budemo ponosni na njega!!! Neznanje te ne opravdava.
Vjerovatno ni ovaj tekst nece pokrenuti neku tvoju samokritiku. Osjecam da me neces pravilno shvatiti i dobicu jos jednu ‘zutu’.
A htio sam napisati samo nesto normalno....
Pozdrav,
Mario
Kamo srece da su nasi ocevi,stricevi , ujaci i ostali blizi i dalji mogli da ponavljaju sta im se desavalo od 45 do 92. Mozda bi nam se ogadilo pa nebi ovi pretci danas ovako istresali svoj jad zbog toga.Mozda ne bi ni bilo rata.
Danas je u Bosni gore nego ikada.
Opasniji su kriminalci od ikoga,
Pozdrav onaj bivsi banjalucanin u Banja Luci
Mario, drago mi je da si se javio iako vidim da me i ti optuzujes a bas nisam siguran da imas razloga za to. Moj Mario, ne razumijem na osnovu cega si zakljucio da tebi zamjeram sto nista ne pokusavas uraditi vezano za situaciju u Banjaluci. Pa nisi ti bio u poziciji da odlucujes sta ce se u gradu dogadjati kao sto to nisam bio ni ja. A ni danas situacija nije drugacija. Da je bilo do nas, ne bi nas dvojica bili na dvije strane svijeta. Zaista mi nije jasno kako si dosao do takvog zakljucka.
Zao mi je sto si usvojio Cankov stil pisanja ali sta se sad tu moze. Izgleda da on ima prilicno jak uticaj na druge. A o njegovim stavovima zakljucke donosim na osnovu onoga kako reagira na neke stvari. A njegova reagiranaja su uglavnom bila vrlo negativna kad god bi se spomenula Banjaluka i situacija u njoj nekad i danas.
Da ne duzim previse, jos jednom ponavaljam da mi je zao sto si neke moje tekstove pogresno razumio. Ali steta je napravljena i malo se tu sta moze popraviti. Ostaje mi jedino da te pozdravim u nadi da cemo se jednog dana naci u gradu pa da ovaj nesporazum izgladimo i zalijemo casom crnog.
"Đekna nije umrla i ne zna se kad će"je bila moja omiljena serija a vjerujem da je se i vi s nostalgijom sjećate.Na naslov serije potsjeća me ova naša sapunica i kako se približava 100 nastavku uhvati me strah da bi moglo doći do iznenadnog FINE a ja se nisam oglasila.Čudim se sama sebi,kao što se čudim da se nisu javile ni Emira,Dubravka,Karmen,a ni Grof.Kad otvorim blog ugledam "e novine se gase"a ja pomislim i naš blog se gasi.Pročitam nadmudrivanja znanih i neznanih i ja jednostavno ostanem bez teksta.Taman kada sam pronašla svoju oazu u koju bježim iz vanjskog svijeta,ona postade fatamorgana.Na TV prenos Olimpijade i ja se sjetih kako su nekada za vrijeme olimpijskih igara stali ratovi,pa vas potsjećam na to.NEKA PRESTANE OVAJ VERBALNI RAT i neka neko u 100 broju proglasi MIR.VOLITE SE LJUDI kao što vas sve voli Niskana.PS Na klizanju pobjediše Kinezi."Ima ih ko Rusa" i mislim se šta bi bilo kada bi se JAO PAO sjetio da svi Kinezi budu u jednoj državi.Možda bi to bio svijet bez granica.
100-ti PROGLAŠAVAM MIR!!
NEKA VISI PEDRO i NIJE GOTOVO KAD JE GOTOVO,VEĆ JE GOTOVO KAD JA KAŽEM su poznate pjesme sa Splitskog festivala i zbilja su puni simbolike.
Hajde CO predomisli se!Enisa
(da ne bude zabune ja sam ona iz prošlog broja samo mi je ovo krsno ime)
Stotome p o k l o n!
javi mi adresu, znas email. Stice posticom, puzzevom.
Gdje se jede najbolja kineska hrana?
Pozdrav,
Izgleda da je pravi moment da se okrene malo na salu. Evo nekoliko slicica iz imigrantskog zivota u Kanadi:
1. Imao nas covjek malu gradjevinsku firmu i jednom tako telefonom razgovara sa Kanadjaninom da se dogovore kada da se nadju i dogovore detalje o poslu.
Na pitanje Kanadjanina kada da se vide, nas covjek predlozi: Tomorrow tonight (misleci "sutra uvece"). Kanadjanin pita: pa dobro, je li "tomorrow" il' je "tonight"? A nas opet ponovi: Tomorrow tonight, i tako nekoliko puta. Na kraju ce iznervirani Kanadjanin: F**k you! A nas: F**k you ME!!! (J***m ja TEBE)
2. Trebao nas covjek da kupi cjediljku a nije znao kako se kaze na engleskom, pa u radnji rukama pokazuje da je to nesto okruglo i kaze:
Water go makaroni stop!
3. Po dolasku u Kanadu imigranti idu u skolu da dobiju neku vrstu radne verzije engleskog. Tako na casu trazi nastavnica da svako navede neki primjer za vjesnike proljeca (visibaba, ljubicica, kacunak itd). Dize se jedan nas pa kaze: "Grandmother" i pokazuje rukama kao da zateze konopac oko vrata (visi-baba). Zena sva sokirana upita: Pa zar se kod vas babe vjesaju u proljece?!!!
Cheers.
Bila odsutna, kad ono na blogu opet sale, lijepo, morat cu cesce izbivati, a ima i pomirljivih tonova, pohvalno. Niskanu poznajem, ne iznenadjuje me, a sto se tice Neznanca, lijepo je da cuvas “dobro” u sebi, i ne ljutis se na nerazumijevanja bivsih sugradjana.
Evo stavih “dobro” , da udovoljim onima koji se pitaju sto se to sa mnom zbiva?
Ljubav, pa ljubav. Kazu ne pretjeruj! A ja se nasmijesim i kazem – Razumjet cete, netko brze, netko sporije.
Ovo malo mog saljivog doprinosa.
Hvala! Zna se kome.
Sto bi s tobom, Vjeko? Rekla sam - Ne pretjeruj!, a ne – Ne pisi!.
A ja radosna, i ponosna, onaj plamicak sto ga spomenuh nedavno, sjaji i grije, toplo mi je oko srca, a vidim da ce mozda vrlo brzo prijeci i u plamen, unatoc raznim vjetrovima i osvjetliti Hrvatsku, a mozda ce osvjetliti i prosvljetliti i susjedstvo.
Ako niste, pogledajte.
http://www.predsjednik.hr/18022012
http://www.predsjednik.hr/Zivotopis
A mojim dragim bivsim radnim kolegama Canku i Mariu pozdrav i podrska.
Dragi nasi Kanadjani zar nas necete obradovati kakvom pricicom sa ZOI?
Ima dosta priloga na koji se mozete nakaciti, udaljimo se od ovog jadnog Pedra.
Natasa
Evo malo utisaka sa olimpijade. Upravo protekli vikend je bio izuzetan prvenstveno po prelijepom vremenu, suncan bez oblacka (do + 15 C). Japanske tresnje ove godine ranije procvjetale (Vancouver ima oko 40 000 stabala).
Glavna vansportska dogadjanja su u Dowtown Vancouver, koji je kao neko poluostrvo, opasano Pacificom. Downtown je kombinacija poslovnog (30 %) i stambenog prostora i tu zivi oko 300 000 ljudi. Jugo komjuniti je uglavnom skoncentrisan tu.
Nedaleko od mene je (na, prije olompijade, fudbalskom igralistu) privremeno izgradjen Zabavni park sa velikom binom, dva TV ekrana i par "zgrada" (Coca Cola, Panasonic, Acer, Vancouver House). Tu se svakodnevno odrzavaju koncerti (11am-11pm) a na kraju, vece se zavrsi sa vatrometom. Na ulicama je rijeka ljudi, kanadjani obuceni u crveno-bijelo (dresovi, jakne, zastave, smijesne kape), na licu nacrtan javorov list (skinut za zastave).
U subotu supruga i ja idemo u setnju i (ako se ne mora predugo cekati) da posjetimo neku od tzv House (sve kanadske provincije kao i dosta zemalja je tako iznajmilo prostore da se malo predstave). Rusi su zakupili Science World i nema teorije da se tu udje, redovi su zamotali, ne znas ni gdje zavrsavaju. Uglavnom za sve besplatne dogadjaje su redovi ali to djacima i studentima ne smeta jer svakako nemaju skolu ove dvije sedmice.
Idemo pjesice (obilazeci Olimpijko Selo gdje naravno nema pristupa) do Granville Island-a (inace dosta popularan kod turista) i vracamo se brodicom kucci.
Posvuda gomila ljudi u odlicnom raspolozenju. Crveno bijeli svijet!
Nastavak slijedi...
U nedjelju ujutro idemo do Olimpijske Vatre, koja je postavljena na platou nedavno zavrsenog Convention Centra, da napravimo koji snimak. I opet naravno velika guzva, sudeci po crveno bijeloj garderobi vecinom Kanadjani, naidje tu i tamo narandzasta grupa Holandjana, grupa Slovaka, Rusi u njihovim prepoznatljivim dresovima. Ja nosim i video kameru da malo zabiljezim cijelu atmosferu.
Glavna skijaska takmicenja su na Whistleru (120 km od Vancouvera). Whistler Village je malo mjestance gdje je i ljeti guzva, a sada je haos!(u pozitivnom slislu). U toku dana (do 6PM) na Whistler moze ici samo ko ima kartu za neko od takmicenja, i to autobusom. Neke moje kolege (mladja raja) su isli privatnim autom posle 6, provedu noc na Whistleru pa kuci na spavanje.
Glavni junak Olimpijade na neki nacin je momak iz Montreala (vec nazvan Alexander the Great) koji je osvojio prvo olimpijsko zlato za Kanadu na domacem terenu - po mnogo cemu izuzetna prica. Neko ga vece vidim sa Michael Phelps-om u drustvu sa menadzerom od Omege: reklame vec pocele!
U nedjelju uvece, posle izgubljene utakmice od Amera, idem da se vidim na veceri sa prijateljem koji je dosao iz Australije da bi pratio drugu polovinu Olimpijade. Usput srecem stotine ljudi na ulicama koji uzvikuju Go Canada Go. Prolazim pored par Amera (sa ogromnim sesirima) koji skandiraju Ju-es-ej, a masa odgovara Go Canada Go. Dosta omladine je "pod naponom" ali nema izgreda, policija je prilicno prisutna, medjutim sve je pod kontrolom.
Prolazim pored grupe "parkiranih" policajaca na konjima, prolaznici koriste priliku da se slikaju sa njima. A ja kao takspejer se pitam: pa zar se ovako trose moje pare?! Sta ce policiji uopste konji, pa ne zivimo u prvi srpski ustanak! :-). Kako se vise priblizavam ulicama Robson i Granville (najvecim dijelom zatvorene samo za pjesake za ovu priliku), guzva sve veca i masa sve bucnija [pitam se sta bi tek bilo da smo pobijedili Amerikance?! :-)].
Svi su na neki nacim iznenadjeni ovim izlivom kanadskog patriotizma, patriotizma u pozitivnom smislu. Na ovom kontinentu, ta se vrsta ponasanja puno vise vezuje za Amerikance.
Na Robsonu, CTV ima studio uzivo na ulici, ljudi se u pozadini guraju ne bi li ih familija vidjela na malom ekranu TV prijemnika. Kad se cujem sa svojima svi pitaju kako da te nigdje ne vidimo, jesi li ti uopste u Vancouveru?!
I evo, vikend prodje, jutros vozim na posao i gledam kako ima dosta auta sa kanadskim zastavama. Pojacavam "Necu" Zlatka Pejakovica i idem u nove radne pobjede. Treba zemlju izgradjivati...
Evo linka gdje se vidi Olimpijsko selo (desno od njega je kugla Science Worlda; tu je i BC Place (Opening Ceremony Vancouver 2010) je sa elipsastim bijelim krovom, desno od BC Place je GM Place (hokejaske utakmice).
http://www.aerialphotoimage.com/panoramas/GreaterVancouver/OlympicVillageVancouver.html
Pozdrav
Veceras odlazim na spavanje nostalgicnija nego ikad u zivotu.Ovaj divni opis i slike Olimpijade me vratise u Sarajevo 84 god.Kako smo bili sretni i pred Skenderijom hiljde ljudi skandiraju "Volimo Jureka vise od bureka" Jure Franko ( Slovenac) prva medalja za Jugoslaviju.Nikad mlade generacije nece saznati koliko je vecina ljudi voljela tu zemlju i radovala se svakoj pobjedi u sportovima ili umjetnosti.
Hvala Neznancu
Pozdrav Saima
Dragi Co.,
Molim Vas da pod hitno otvorite onaj separe/rubriku
pod nazivom "uzivanje trenutka'.
Ovaj djeciji crtez ne odgovara nekim prilozima.
Bice priloga, lijepih....
Ljubav
Gospodja, atase za kulturu iz Veleposlanstva BH u Zagrebu, prvi put nam od uspostavljenog kontakta, poslala pozivnice za izlozbu, pa Enisa i ja odlucismo to krstiti. Malo nevoljko doduse, Enisi se ne da, a mene vec danima boli zeludac. Dajem si u zadatak da izdrzim petnaestak minuta u prostorijama KC_a, a onda cu se izgubiti. Iznenadi me brojnost uzvanika. Slike pune zarobljene vatre, a vatra nigdje nije tema. Imam osjecaj, kad bi skinula okvire da bi plamen iscurio u prostor. Lijepa, putena slikarica cetrdesetih godina, bivsa gospodja Kondres, njezna, blaga lica, doima me se kao druga forma svojih slika. Njen jednestogodisnji sin, djecijim prsticima vjesto prebire po zicama klasicne gitare nesto iz fundusa spanjolske klasike. Eni sapuce da bi ona sad zaplesala flamengo. Smijem se i fatam casu crnog vina, malo bri sira i par maslina. Sa zahvalnoscu primjecujem da me zeludac vise ne boli.
Vidjeti nastavak.
Nada Š. D.
Primjecujem nezintersirano i par BL faca, ali kad se u vidokrugu pojavi Omer, lijepa BL slika, dadosmo mu znak da pridje. Uskoro se pridruzuje i mladji, korpulentniji gospodin. Ne znam ga, a on kaze da mi dobro zna facu, al' me ne moze smjestiti. Brzo cemo mi to. On spomenu Adnana, a ja kazem da sam se jutros cula s njim. Spomenu on Przulja, a ja nadodah da se MIro jucer cuo s njim. Uplete se i ime pokojnog Tomislava Dugonjica, a ja kazem da se s njegovom zenom cujem svaki dan. Spomenu se jos jedan slikar i sve bi jasno. Prica gospodin da je on sezdeset trece godiste i da je on iz gimnazijskih klupa pratio nas, najsretniju banjalucku generaciju kako zivi punim plucima. Ispricah mu kako sam na jednom BL blogu pisala nesto tako, a da su me neki dozivjeli kao prepotentnu osobu.
'Imate gospodjo i zasto biti prepotentni i ne dajte to svoje, nek se puse...' rece meni ugodni sugovornik. I dok sam ja pricala lijepe BL price, Eni je ukljucila svoj racio, pa se raspituje za mogucnost zaposljavanja sina. Spominje i moj zeludac. Gospodin, ljecnik po struci, pita me tko mi je lijecnik. Nemam ga, nije mi do sad trebao. Predlaze da budem njegov pacijent, zgodno je i zato sto smo susjedi. Pristajem ako cemo nastaviti lijepe BL price.
Vidjeti jos jedan nastavak, ako vam nije dosadno.
Nada Š. D.
Izlazim iz autobusa. Noc hladna i tamna. Ispred mene gospodin sa stapom. Pitam ga jesmo li se i neko vece sreli. Kaze da jesmo, a on me propustio da prodjem, jer sam mladja i brza. Nadodaje kako treba izaci na zrak, a ja da sam isla sa znanicom na neko druzenje.
'Sreca nas nikad tako ne strese kao nesreca' cula sam gospodinove rijeci dok sam se udaljavala. Jel' to bio andjeo, copra li netko, vjesto mijesa karte...? A zeludac opet boli.
S vrata se upucujem prema blogu. Neznanac...e neces mi pokvariti vece. Samo provjeravam koja mu je faza, prva, druga ili treca, ili ona...? Kad ono ZOI. Kao da je znao da sam u tom momentu samo za lijepu pricu.Procitah s uzitkom, za razliku od price na nekom drugom blogu o istoj temi.
I dok zavrsavam ovaj komentar slusam ABBA_nu 'Znajuci tebe, znajuci sebe', koja me vodi u kasne sedamdesete nase sretne generacije.
Pjesma se tek pojavila. U fici pokojni Hakija, Faik i Ivo, brat pokojnog Stipe Josipovica, i ja. Njih trojica u rasponu od 185 do 200 cm, al' nikom nije tijesno. Pricamo o novom albumu ABBA_e. Meni se najvise svidja numera koju upravo slusam.
Pozdrav Nada Š. D.
Draga Na-ta-sa
A gde je Na-ta- sa muci me to, a gde je Na-ta- sa jo-jo--jo-jo
Dragi Ne-znan-ce, naucio vjeko to
Nije ojjooo, vec jo-jo—jo-jo
Posto sam ispostovao (dao mu prednost) Neznanca od Ljubomorstva da se i ja javim. I prvo da primjetim da ste vi Zagrebcanke nezgodne. Hm pardon, zgodne a nezgodne. Samo nas prozivate. Kao nekad u Banjaluci. Evo Neznanca sa olimpijadu, pa i mene bez olimpijadu. Onomad Nada prozva Grofa, Dubravku pa stigose prilozi, a Enisa (vjeko me izbjegava, zalicu se nasem Milanu) nekad, a sad brrrr
Jucer; telefon; Australija i ja protivu Zagreba i Milana:
Dje si, buraz, sta ima? (ja)
Ima, ima da te na blogu nema! (on)
Kako zna da mi je znati. Poslije sam mu nesto objasnjavao oko rentabilnosti linije Zg-Bl-Zg s obzirom na broj putnika, i trazio da porazgovaram sa Cicom s obzirom na sastav istih, mislim putnika....
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vratise me ’male sike’ u doba kad smo dosli u Australiju. Smjestili se na Zlatnu Obalu (turisticku destinaciju) gdje dame setaju sasvim pristojno/ raskosno/ opusteno neopterecene suvisnom odjecom. Gdje dame setaju, setam i ja i tada cetvorogodisnji Andrej. Moj obicaj je bio da prokomentarisem neku (na nasem jeziku) sa: “Ova teta ima lijepe sike”. A Andrej bi negodovao; vukuci me za ruku i govoreci: “To se tata ne smije pricati”.
E, jedne veceri na nadolazeci komentar, Andrej zavaljen u mome narucju (zabolile ga none) zacepi meni usta i okrenu se zbunjenoj dami i na Engleskom je obavjesti; “Moj tata hoce da kaze da imate lijepe sike.” Vjerujem da je iz osmjeha koji mu je dama uputila shvatio da tu ima i nesto pozitivno te me je prestao vuci za ruku. Danas, vucem ja njega.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
E, kako bih ja rado na neke gore vise komentare sto- sta dobacio; al’ necu zbog teta Enise; a i onih vjesala i morskih kerova; da mi nebi bilo ojjooooo; odoh ja tamo kod vjeka (gdje nas puno ima); tamo mi se nista ne moze desiti; tamo sam vec najeb’o...
Saimo,
Razgovaram ovdje sa Sarajlijama koji su bili i na Olimpijadi '84-te da malo uporede ta dva dogadjaja. Vecina njih voli Kanadu i nije im lose ovdje, ali Sarajevska Olimpijada im je draza (sto rece jedna bivsa Sarajka, a u Vancouveru preko 10 godina, "NASHA Olimpijada je bila bolja"). Ja te '84-te jos nisam bio zivio u Sarajevu a sad mi je zao sto nisam posjetio Sarajevsku Olimpijadu barem na jedan dan.
U TV seriji "Robna kuca", peta epizoda je posvecena ZOI '84, i u njoj Jure Franko prica kako je nasim olimpijcima bilo obecano da ce dobiti po videorekorder za svaku osvojenu medalju!
Slazem se s tobom da je dosta ljudi volilo Jugoslaviju, ali bih dodao da vecina nas je nije dovoljno cijenila, a sve ono sto ne cijenimo dovoljno (posao, brak, zdravlje, domovina) jednom cemo sigurno izgubiti, samo je pitanje kada.
Evo linka za Sarajevo 1984 - Opening Ceremony
http://www.youtube.com/watch?v=aChfYWm7bdg
za slucaj da ga vec nisi vidjela.
Draga Nado,
Stvarno mi nije bila namjera da se iko "shtreca" kad vidi da je Neznanac nesto napisao. Ja cijenim sto ovdje imamo priliku da razmjenjujemo misljena o vaznim ili interesantnim temama, ali nazalost ne treba biti veliki optimista da cemo uspjeti uskladiti nase razlicite stavove. Ljudsko bice (tjelesno i mentalno) je prekomplikovan "mehanizam" i ne cudi mi sto smo toliko razliciti. Ono sto mozemo uciniti (da citiram Natasu) je da gajimo ljubav i toleranciju medju ljudima. To je jedni put da dobrota eventualno nadje put do necijeg srca.
Vjeko,
Iako te ne poznajem licno (kao ni ostale ucesnike u ovim razgovorima), na osnovu tvojih postova sam ubijedjen da bih ti vrlo rado pomogao popiti flasu crnog vinceka.
Pozdrav.
Za Neznanca,
hvala na ovom lijepom dozivljaju ZOI. Osim podataka koje si nam dao, prenio si nam tvoj osjecaj dozivljenog. Ljudi radosni, druze se, pjesma i smijeh svuda oko vas, sve bljesti u sarenilu boja.
Zracis radoscu, mladoscu, opcim zadovoljstvom i osmijeh ti je vidljiv na licu.
I priroda se pobrinula da se uskladi s opcom radosti zivljenja.
Imala sam srecu da jedan dan budem u Sarajevu za ZOI. Bilo je upravo tako, Sarajevo izgradjeno, umiveno, ljudi radosni, ljubazni, iskre u ocima, osmjesi na licima, ponosni sto se Igre odrzavaju u njihovom gradu i domovini, a svuda oko nas sarenilo zimskih oprema, cuju se jezici sa svih strana svijeta.
Bio je to prelijep dan radosti i ljubavi.
Natasa
Ono, Neznance, sto me malo iritira kod Vas je nacin pisanja: ' kao gospoja cuku...', ' kao ' uciteljica djake ', odnosno, malo s visoka. Svi moji stavovi o BL ' 92. su na zalost rezultat osobnog iskustva, a kako nisam ni tako plemenita, ni naivna kao CO, ne ocekujem ni da se netko zacrveni, a kamoli sta drugo. Procitah na ovim stranicama neka poredjenja o izgubljenom materijalnom, propacenom u proslosti, itd...Koliko to ne pije vode, reci ce Vam primjer iz moje sire obitelji. Ljudi nisu imali nista. Nista je gruba i netocna rijec jer odnosi se na ono: stan, auto, vikndica... Otisli onim zadnjim avionima. Sad su tamo kod Coa. Imaju sve ( vaze iste odrednice kao i za rijec ' nista '), kuce, auta, izlaske u restorane i opet su ogorceni. Zasto ?
Jos jedan nastavak slijedi.
Nada Š. D.
Neznance ( sta ono Gabi pjeva u vezi s tim ?), rijec 'strecati' je malo prejaka kad je rijec o Vasem pisanju. Znaju stariji (po stazu na blogu) blogeri sta mene streca: Abuove lijepe price, lijepi djeciji osmjesi, slike Melani i Stefani, Dubravkino ' Peceno pile ', Ekina ' Zelena rijeko...', Grofove price i jos puno toga. E toga vise nema i zato mi ovaj blog vise nije tako drag. Nekoliko puta mu mahnuh kao na odlasku, al me uvijek nesto ili vrati. Vjerovatno ce ta privlacna sila postupno oslabiti. Pokusvam naci alternativni blog, ali svaki put zakljucim: Coov je BIO najbolji. Zadrzavam se na jednom koji je vizualno bljak. Urednikova fotka kao da ce kisa iz njega. Sam pise priloge, a nekad napise da ni pas s maslom ne bi... Al' imaju komentatora Micka (tako ga Rajska zove). Malo sirov (il' se tako zeli prikazati), malo pisa gdje ne treba (kao i neki nasi), ali je tako duhovit da mu sve oprastam.
Ni Cole nije los.
S postovanjem Nada Š. D.
Nado,
Stvarno mi je zao sto si moje komentare shvatila kao manje-vise prepotentne (sto bi rekli pametujem, popujem). Vjeruj nisam imao tu namjeru ali prihvatam da sam se jednostavno lose izrazavao [da sad ne svaljujem krivicu na moje tehnicko obrazovanje :-)]. Puno bi bilo ljepse i jednostavnije popricati u slasticarnoj na Ilici (u blizini Trga Bana Jelacica - bio sam tu prije par godina), jeduci sampitu, koju je btw nemoguce naci ovdje - damn Vancouver! :-)
Zivot u imigraciji je posiroka tema, i svako ima svoju pricu, kao sto je i svaka izbjeglicka prica posebna. Ko to nije prosao vrlo tesko moze shvatiti o cemu se radi. Nasi ljudi, iscupani iz korijenja, tesko prihvataju novu sredinu i stalno je porede sa zavicajem (sto rece R. Serbedzija u filmu "Broken English": Ovo nije moja kontri!). Naviru uspomene iz mladosti (najcesce samo one lijepe), kako je nekad domaci kajmak bio ukusan, a ne kao ovaj kanadski, te jabuke su mirisale, pa onda Bregine dunje sa ormara. Onda domaci ajvar, a ne kao ovaj bugarski... Koliko tu ima realnosti nije mozda ni vazno, vazno je da je uvijek TAMO NEGDJE puno bolje. Neki su se nasi odlucili vratiti u Jugu, rasprodali sve ovdje, proveli par mjeseci u Beogradu i onda nazad u Kanadu. Nekad se lekcija mora nauciti preko vlastitih ledja. Znam da puno ljudi u Bosni zeli otici bilo gdje bas zbog te zelenije trave u komsijskom dvoristu. Snalazenje u sredini gdje nemas familije, prijatelja iz skolskih dana nije jednostavno i zahtijeva vremena da svako nadje svoje mjesto pod suncem.
Posto ovdje "pricam" sa bivsim banjalucankama, ne mogu da se ne sjetim moga shoka kad sam sedamdesetih presao iz Zagreba na drugu godinu studija u Banjaluku. Toliko lijepih djevojaka na svakom koraku (cast zagrebcankama, ali ja ipak dajem prednost banjalucankama). Nisu Banjaluku, u to vrijeme, cinili posebnom ni prelijepi drvoredi, ni nedavno izgradjen Borik, ni zeleni Vrbas - to su bile banjalucanke, a sa nekim od njih evo imam srecu da razmijenim pokoju recenicu.
Pozdrav.
Gospodjo, ne vjerujte Micku biznismenu, zenskarosu i probisvjetu, kenguru koji se otkacio i pise nekakve bljuvotine (bljak…). To su plodovi njegove bolesne maste i rezultat zalosti za gubitkom voljene mu kafane.
Nema cega nema u Vancouver-u, samo treba prohodati, preupitati...
Ima veoma dobra radnja 'Urban Deli', drzi je nassa Danijela i ostali.
Ima domacih kifli, lepinja, jagnjetine, prasetine, kora (ispecenih) za krempitu (znaci, samo napravis onu smjesu...a ima i vanilin secer da pospete odozgor).
Adresa je Davie/Howe.
Inace, imaju i tulumbe, urmasice, baklavu...iz Sarajeva.
bureke raznih vrsta, ista tako iz Sarajeva.
Malo dalje od njih, Davie/Thurlow je Transilvanian Backery...od milosste ga zovemo Slasticarna kod Drakule, nema sta nema. Za pocetak Ti preporucujem 'savarinu'...
Nasa Mira pravi domace torte...sve domace, porucis telefonom, bas kao sto smo i u B.Luci radili kod teta Marijane (nadam se da nisam zaboravila ime, radi i danas...tamo kod Rebrovackog mosta).
Poljaci i Grci imaju svoje specijalitete koji su skoro jednaki sa nassom hranom.
Sa ljudima treba pricati, sa ljudima svih boja, praviti prijateljstva.
Mi pravimo biznis jedni drugima, nema veze da li je Kinez, Talijan, Iranac, Afrikanac (ima ih iz raznih drzava), iz bivse zemlje...
Ljubav
Ljubav-i, (dobar ti je nick!)
Sve ovo sto spominjes ja otprilike znam, ali sampita jos uvijek fali u Vankuver Vilidzu! Ja sam nju spomenuo u saljivom kontekstu, nije na odmet malo sale i doskocica.
Ne mogu da ne spomenem ovdje Savinu radnju sa nasim i evropskim proizvodima. Grupa gradjana je ovdje dosla na ideju da skuplja potpise da gazda 'Savo the Legend' dobije 6-o aprilsku plaketu grada Vancouvera za njegov doprinos lijecenju "suhomesnate komponente" nostalgije kod bivsih Jugosa.
A u Kanadi definitivno zavladava matrijarhat - od 15 medalja, 12 su osvojile zene. Tako se Bregina izreka: "Zene su bolje" (po meni jedan od najednostavnijih i najljepsih komplimenata koji su upuceni zenama) po koji put potvrdjuje.
Ovih olimpijskih dana Sarajlije su posebno obradovane - u nekoj radnji u downtown-u pojavila se u prodaji majica sa likom Vuchka i natpisom Sarajevo '84!
Natasa,
Koliko sam skont'o ti zivis u Rijeci?
Posto ove godine supruga i ja planiramo ici u zavicaj, a posto je i Rijeka je "na listi", mogli bismo popiti kafu na korzu.
Pozdrav
By the way (btw) Neznanac,
Ako sletis (sam) u Zagreb grad idemo na krempite i sampite. Obucii tijesne cipele, mogu i zenine.
dokle god ne upadnes u guzvu i ne osjetis cari guzve (a i potrebu upotrebe wc-a dok cekas u redu...) nema nissta od uzitka.
Kako Mujo rece: Kad skinem ove tijesne cipele onda znam sta je rahat.
By the way, za Neznanca,
U Vancouver-u se redovno slusa Radio Alfa...sta mislis o tom Radiju? (Vezano za Rijeku, zar nije tako?)
Ljubav
Za BB 66
Vlastita imena ljudi se u pravilu ne prevode.
Za Coa
A da maknes Corbu, sumnjam da to jos netko slusa, izlizala se ploca...
Predlazem: Let's Stick Together
, Bryan Ferry.
Za gospodju Serifu
Zadnji mi komentar opet na krivoj strani. Isprika.
Nada Š. D.
U stranom svijetu je sve svedeno na broj, maticni, ili zdravstveni.
Nema imena; ime je lako promijeniti, ali onaj broj ostaje isti, bas kao i onaj nas stari jedinstveni maticni broj.
Jedno ime za prijatelje, jedno za komsije, jedno za skolske drugove, jedno ime za banku plus code, drugo ime za nepoznate, trece, cetvrto...pa, ako ti se ne svidja, izaberi novo ime...
a tek sa bankom se utvrdjuju sifre i sifrice, jer svi nekako mlogo vole nasa imena, mlogo volu da kradu, sve, od imena, pa penzijskog staza (kao nasa RS), hajde da ne nabrajam.
Ono o odskakanju je dobra primjedba! Super!
Vazno je odskakati, nije vazno sto covjek ostane bez igdje icega, vazno je ici naprijed...odskocis jos visse i dalje.
Pogledajte klizanje: padnu i idu dalje, takmice se za medalju.
Slazem se oko pjesme, Let's Stick Together...
Pozdravio je moj komso Cicero (pravo ime-Filipinac) tamo jednu...njenu sarmu bi jeo i na plus 30, vjeruje joj. I sutliju!
Hajde da odskacemo zajedno...
Voli Te BB 66
(ja ocekivala da ce Eni nesto napisati oko nasseg novinara/Slobodna Evropa...a izgleda da nije skuzila?)
Ljubav, (ah Ljubav)
Radio Alfu ne slusam jer ide u radno vrijeme, a slusanje muzike me me dekoncentrise. Znam da je taj program nekad vodio Rinko Golubovic, koji je napustio Kanadu, a da ga sada vodi njegova zena Dijana. Cuo sam da se moze cuti dobre nase muzike.
Nego, ne razumjeh kakve veze moze Radio Alfa da ima sa Rijekom?
Rece mi prijatelj da je naletio na Janicu Kostelic na Robsonu.
Upita li se sa zenom? Kaze ne.
Blagi boze, s kim ja pijem kafu?! :-)
Juce bio dobar dan za Kanadu, sto se tice medalja. Zlato u zenskom hokeju i bronza u umjetnickom klizanju (klizacici iz Kvebeka je majka umrla prije par dana od srcanog napada, ali je ona smogla snage da nastupi)
GO CANADA GO!
Zaista jucer je bio veliki dan za Kanadu na Olimpijadi:pobjednice u hokeju su reklamirale kako se loce alkohol i pusi.Ne bi me cudili da su pusile i marihuanu.Dvolicnost moderne civilizacije:mase maslinovom grancicom i pokazuje golubove a velica vukove i jastrebove.
Cini mi se da sam vidio na svecanim tribinama :generala Mekenzija i ex-premijera B.Malronija,dva jarana koje ce uvijek Bosna pamtiti jer su podrzavali agresore...
Co
ZOI se blize kraju, a od Dubravkinih priloga nista. Hajde, nek' Ti ne bude mrsko, posalji mi ih e postom. Ako postoje i ako Dubravka nema nista protiv.
Pozdrav Nada Š. D.
Za Neznanca
Zivim sa suprugom u Zagrebu; ono je bio samo jednodnevni izlet na rijecki karneval.
Lijepo bi bilo popiti kavu s bivsim sugradjaninom, imalo bi se o cemu razgovarati, samo ja ne pijem kavu s anonimnom osobom.
Kako sam opet bila odsutna dva dana, citam danas ove komentare i pitam se ima li kraja ljudskoj gluposti i zloci. Cemu se mi onda cudimo?
Natasa
Za striktnog A-non-name
(bojis se,bojis se..., NO NAME je veoma popularna firma u Kanadi)
O kojem alkoholu pricate? Sparkling water nije alkohol.
Znaci, A-non-name je bio svjedok i uzivanju alkohola i drugome necemu; sto se nisi prijavio za Hag? Svojevoljno.
Vera
Hokejasice su slavile na ledu uz pivo i cigaretu.
Istraga je u toku jer su povrijedile pravila ponasanja.
Natasa,
Volio bih s tobom porazgovarati jer su me tvoji komentari impresionirali. Ako nista da se cujemo telefonom. Naravno da bih se predstavio. Ako zelis javi se na moj email banjaluka1975@gmail.com.
Pozdrav iz pred-finalnu-utakmicu-ugrijanog-Vancouvera!
Svim Bosancima koji iskreno vole Bosnu sretan 1.mart --DAN NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BOSBNE I HERCEGOVINE!
Za nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu glasalo je preko 64% njenih gradana na referendumu.
T.Ibro iz Banjaluke
Pridruzujem se cestitkama kao jedan od onih koji je bio direktno ukljucen u donosenju te vazne odluke. Zalosno je da su neki taj dogadjaj iskoristili da naprave najstrasnije zlocine u Evropi nakon drugog svjetskog rata.
Da su neka druga vremena, ovom dogadjaju bi bi bio posvecen poseban prilog. Ovako, ostaje nam da ga smjestimo tamo gdje mu mozda nije mjesto.
Co
Pridruzujem se cestitkama s nadom da ce BIH u najskorije vrijeme postati ono za sto sam glasovala, a na zadovoljstvo svih njenih stanovnika.
Nada Š. D.
Zimska Olimpijada 2010
Oko Zimske Olimpijade 2010 znate dosta iz novina, sa televizije, radija, ulicnih tv ekrana, iz prica prijatelj I poznanika.
Vjezbanje, vjezbanje, uspjesi I neuspjesi, I opet uspjesi…
Ja volim pogledati sta se desava iza scene:
Mogu vam reci da je grad cist, da nema smeca po ulicama. Imaju nocne ekipe koje peru ulice, a I cistaci u specijalnim odijelima koji provjeravaju ima li cega na trotoaru I kupe to sa onim stapovima I stipaljkama.
Svako vece je vatromet, poslije jos malo muzike I galame I odjednom sve prestaje. Nema vise cari poslije ponoci.
Otkuca ponoc I Pepeljuga mora da trci kuci, jer je guzva za prevoz.
Doduse, ima provoda u nekim nocnim barovima.
Organizacija je na nivou.
Ima guzve, ali nije toliko strasno kako izgleda: ako je negdje red za ulaz zbog specijalnih pregleda torbica/ruksaka/novcanika ceka se otprilike 20 minuta (kao na aerodromu.)
Na ulicama ima mnogo saobracajnih policajaca, ima dobrovoljaca koji isto tako upravljaju saobracajem.
Gledala sam jednu zenu, u zutoj uniformi protiv kisse, sa kacigom na glavi, te pistaljkom u ustima kako to spretno radi. Kad se okrenula vidjela sam u jednom dzepu na hlacama flasu Pepsi-Cole a u drugom dzepu je bila regularna flasirana voda. Malo poslije je nesto stavljala u svoju tasnu, koju je izvukla ispod onog narandzastog konusnog znaka koji je stajao na ulici.
Karte grada su svuda, cak I na velikim panoima, ali ako je covjek prvi put u gradu on to I ne vidi. Mnogo puta sam pomogla turiste samo okrecuci kartu u pravom smjeru.
Mogu se cuti svi moguci jezici, mogu se vidjeti sve moguce boje ljudi, a u Kanadsku zastavu su zamotani mnogi, kako mladi tako I stariji. Ljudi sa turbanom na glavi masu kanadskom zastavom, tu su rukavice, kisobrani, kape I razni drugi dodaci sa kanadskim znakovima.
Odusevljenje, odusevljenje…ali, mora se uci u gomilu da se to osjeti.
ima jos...
Proslog petka sam isla na dodjelu medalja u BC Place. Nisam ni pomisljala da cu ici, jer su karte preskupe, ali desilo se, kao sto se mnogo toga desava neplanski, desilo se da je troje ljudi iz Slovenije ostalo u Seatlu, cekajuci avion za Vancouver. Nisu mogli stici na vrijeme, I te karte je moja dobra prijateljica Karmela podijelila drugima, bez naknade. (Ovdje mogu reci das u ljudi davali I po 1.000 eura samo za kartu…a ima I vecih ponuda, zavisi sta se gleda)
Tako sam se nakon popodnevne setnje po suncu uputila do BC Place da malo uzivam u guzvi, dodjeli medalja I rock musici.
Opet mogu reci da je I tu organizacija bila na nivou; mnogo ulaza, mnogo redova, pregleda, ali je islo brzo.
Bilo je raznih maskota pa su se ljudi slikali zajedno sa zivim maskotama, ali jos nisam provjerila svoj aparat da vidim sta je sve tamo ostalo uslikano.
U velikoj sali, gdje je bilo I otvorenje Igara, je sve izgledalo drugacije nego za Otvorenje.
Polako sam isla prema svome mjestu I onako, pogledam u neku zenicu, pogleda ona u mene I nikome nista. Ja dalje prema svome mjestu I pravo do te zzenice, I opet nista. Nismo se prepoznale. Nismo se vidjele jedno 4 godine, I eto, jos zimske vindjakne, kappa na glavi I bi tesko prepoznati dragu osobu. A kad smo se prepoznale, I to najvise zbog mjesta koja su bila jedno uz drugo, znaci, ista prijateljica je tu imala udjela, nastalo je grljenje u onoj velikoj sali.
Poslije je stigla I treca prijateljica sa med. Sestrama iz Hitne pomoci, a one sve zgodne, ne bi covjek rekao da mogu da rade u Hitnoj pomoci.
Na 3 velika ekrana su se kretale slike oko Olimpijade, a voditeljica Tamara Taggart je imala svoj show I komentirala je kako je sta dolazilo na red.
jos malo...
Folklorna grupa Native People je otvorila svecanost svojim plesom, bubnjevima I cegrtaljkama.
Bila sam u prilici da poslije sklopim prijateljstvo sa dvije predstavnice te grupe I to u redu za wc.
I tamo sve cisto, a mogu uporediti I Zagrebacki autobusni kolodvor I napisati da je na zavidnoj visini cistoce. (sto za London ne mogu reci)
Zanimljivo je bilo gledati kamermane kako rade svoj posao. Podsjetilo me to na mog rodjaka koji je radio kao deminer u Hrvatskoj. Naime, kamerman gleda kroz ono prozorce na kameri, on ne vidi kuda se krece, ima li prepreka, on ide za objektom, ali…tu je njegov pomagac koji ga drzi za jaknu posada I trci za njim. U stvari ne zna se ko koga vuce: da li kamerman vuce svog pomagaca ili pomagac vuce kamermana. Svaka im cast.
Grupu policajaca, u zutim vindjkama, I na biciklima, nisam uspjela uslikati. Vozili su prebrzo.
Bilo je policajaca I policajki na konjima, pa su se mnogi slikali pored. Konji su sjajne dlake, vidi se das u njegovani I voljeni, a jednog smedjeg znam, I kad ga vidim sklanjam kisobran da on to ne vidi. Naime, tog konja je bivsi vlasnik tukao I lose je postupao prema njemu, pa se konj malo plasi svega sto lici na stap.
Mnogo je detektiva u civilu I velika je kontrola oko upotrebe alkohola. U Kanadi je zabranjeno piti alcohol na javnim mjestima, tako da je bilo prolijevanja Coca-Cole sa dodatkom neceg jaceg u odvod, mnogo pive je isto tako isteklo u odvod, sto bi netko rekao ‘steta’. Sve mirno odradjeno, I hajde dalje.
Mnogi takmicari su mijenjali svoje vindjake sa obiljezjima svoje zemlje za vindjake iz druge zemlje. Sve je to dio Igara, ta prijateljstva.
Srela sam I predstavnike Bosne I Hercegovine, a dobila I potpise od njih. Sve neusiljeno, spontano, svi raspolozeni za pricu.
Vrijeme je vecinom bilo suncano I pohladno, a evo dva dana je kao neka kisica, I jeste I nije, ali to ne smeta ljudima da budu sretni.
Tresnje su u cvatu a I drugo drvece.
Mislila sam da nece biti djece, ali roditelji su tu sa malim bebama, koje vecinom vise u nosiljkama naprijed ili posada, na ledjima. Majke to znaju organizovati, a I tatama nije mane. Ne boje se mijenjati pelene. Ima I vece djece, a nekada su I smrznuti jer ih je sunce prevarilo.
Srela sam I Andriju, kako on rece, rodjenog u Engleskoj. Andrew.
Prva djevojka mu je bila iz Hrvatske I ucila ga je nas jezik, ijekavski. Odlicno govori jezik, kao da je rodjen tamo. Dao je primjedbu da mu je druga djevojka iz Srbije I da nece da se uda za njega dok ne predje na ekavicu. Nasmijao se kad smo ga upitali ‘hoce li?’
Cudnovat je bio susret sa Andrijom: Moj komsija I ja smo isli kuci pricajuci nasim jezikom I ne obracajuci paznju na guzvu oko nas. Mladi covjek nas je pozdravio sa ‘dobar dan’, a mi odgovorili. Ja mislila da je to neki komsijin prijatelj, a komsija mislio da je to neki moj prijatelj, kad ni jedno ni drugo. Covjek cuo jezik, bilo mu drago I javio nam se. Pohvalili smo njegovu prvu djevojku jer je bila dobra uciteljica.
Zlato, zlato, zlato….ne brinite, vazno je ucestvovati.
Jos dva dana I kraj…da li je kraj? Zavisi kako se gleda.
Kristina
Kristina, Kristina
Kad hoces, znas i lijepo pisati, sto je vidljivo iz ovog komentara iz tri dijela.
Slavi se, slavi se,
a servira se, servira se, tj. naruci se u predvorju,
aple cider (jabukov sok) u kriglama od piva!
Inace, u Kanadi i Americi mnogo trose jabukov sok, a ja se sjecam da je u B.Luci cvjetao 'mali biznis' sa jabukovim sircetom protiv visokog holesterola.
Ima i recept...nije iz Australije.
Zadrzao me Okrsaj kod OK korala u Siletovom dvoristu; ma, ne moze se covjek izvuci od uzitka!
Pozdrav,
(ma, vidi, ko ono cuci cekajuci? Pa, dokle ce cucati cekajuci da se javi?)
Ne volim te takvog, budi hrabar...
Dragi blogeri,znani i neznani,
pridružujem se čestitkama povodom dana nezavisnosti BiH i pozdravljam
radnog kolegu I.Tabakovića.
Zahvaljujem "vankuvercima"što su nam doćarali atmosferu olimpijade.
Produžimo život našeg bloga kroz komentare starih priloga.
Pozdrav svima Niskana
Draga gospodjo Serifa
Ove me ozbiljne teme emotivno iscrpe, pa rekoh sama sebi: idem ja kod onog Vaseg da se malo oraspolozim. Nisam se pravo ni primakla, a on vristi: Ne prilazi !
E bas je neki. Morala sam Vam se pozaliti.
Srdacno Vasa Nada Š. D.
Post a Comment
<< Home