Zdrav i živ 15.01.2010.
Iz Banjaluke se vec odavno niko ne javlja kao da nas se niko ziv ne sjeca. Prosli Bajrami, Božici, prosle Nove Godine, vjerojatno su se slavili rodjendani, ne vjerujem da nema druzenja, ali na blogu nigdje nikoga. Znam da ce neki reci da je to zbog mene i nekih od mojih priloga koji nisu u duhu 'sve je med i mlijeko' i mozda su u pravu.
Zbog toga me veoma iznenadi jedan kratak email i slika:
Jedna slika koju će svi prepoznati. Dio banjalučke istorije. Zdrav i živ 15.01.2010.
Pozdrav
Vlado
Zbog toga me veoma iznenadi jedan kratak email i slika:
Jedna slika koju će svi prepoznati. Dio banjalučke istorije. Zdrav i živ 15.01.2010.
Pozdrav
Vlado
Zahvaljujem se Vladimiru Ivanovicu sto me na trenutak vrati u onu staru Banjaluku i neke davno prosle godine. Podsjeti me ova slika na studentske dane i vrijeme provedeno na i oko fakulteta, i Alu i njegovo zivotinjsko carstvo. Dok su na mene protekle godine itekako ostavile traga, Ale izgleda gotovo isto. Sta reci nego, masala.
Labels: banjaluka
posted by co | 8:56 AM
10 Comments:
Ovo je najsretniji covjek u Banja Luci.Zivi u svom svijetu, dobar i mio prema svakom.Nema pojma kakvi sve ljudi ima oko njega.
Pozdravlja vas
Bivsi Bosanac
Bivsi katolik,musliman i pravoslavac.
Bivsi Banjalucanin u Banja luci.
Nisam odavno procitala nista tuznije.
Pozdrav Vladi, Ali, Banjaluci i svim Blogerima,
Cadjo.
Niskana:Na Googlu upišem"Ale banjalučka dobra duša" i pronađoh Coov prilog o Ali iz 2005.godine.Naravno da svi banjalučani pamteAlu dobrodušnog čovjeka,koga se uvijek mogle sresi na đženazama.Učio bi pored ostalih, koji su to ćinili,djelio bombone i čokoladice,ponekad je imao zataknut cvijet iza uha.Ponekad bi ga vidjeli kako na prljavom autu piše."Živio 100 godina ko voli Alu"
Dragi co,
Puno hvala za ovu divnu pjesmu, da li je tu upetljao svoje ruke majstor Vjeko ili je to Co-ov izbor, to je puni pogodak.
Pjesma ide uz ove zadnje priloge. Nada nasla topli krevet u sred mecave u Kupreskim vratima. Nije lako biti zena muzicara, ali sve se lijepo zavrsilo.
Ale zdrav i ziv.I na kraju slika F.K. HAJDUK, djaca se uzivila kako samo to djeca znaju. Slika puna maladalackog elana. Covjek mora da kaze :"Naprid bili !!!"
I onda Davorin Popovic odlucan u svojim planovima da uljepsa svijet.
Sjecam se kad je jednom, mnogo godina poslije njihovog pocetka, kad se vec osjecao kao stara garda, Davorin rekao: Znate mi smo u nase vrijeme bili pravi muzicari, muzika se komponovala prema rijecima pjesme.Danas je malo muzicara danas imamo samo svirace.
Jednom sam gledala jednog hrvatskog slikara, koji je komentirao modernu umjetnost i rekao je da je Leonardo da Vinci bio posljednji pravi slikar. Svi oni poslije njega su samo crtaci.
Intersantno.
Jos jednom hvala za pjesmu, dobro dosla na ovaj januarski bluz, slusala sam je jedno desetak puta.
puno toplih pozdrava od
Dubravke
U nedeljnom izdanju "Oslobodjenja" na dvije stranice je izisao clanak pod naslovom:
"ADEM CEJVAN, GLUMAC - SARMER, BOEM I POSLJEDNJI BOGUMIL"
Obzirom da je takst velik, saljem vam nekoliko odlomaka.
"Kada je sredinom pedesetih u Zagreb dolazio Gerard Philippe,
francuski filmski glumac i nasljednik Rudolfa Valentina, Stupica je na aerodrom poslao Adema da doceka zvijezdu.Njih dvojica su se na prvi pogled zavoljeli, a prijateljstvo nastavili pecatiti u bufettu iz kojeg ih je tek uvecer izvukla policija, koju je, zabrinut, poslao Stupica.
"Pjesnik, jednostavan i jedinstven"
Omaz posvecen dvadesetoj godisnjici Cejvanove smrti, okupio je u Banja Luci njegove brojne kolege i prijatelje.Davne 1960-te. godine kad sam dosao u sarajevsko Narodno pozoriste Adem Cejvan je vec bio u angazmanu.Zajedno smo radili na jednoj predstavi i od tog momenta pocinje nase prisnije prijateljstvo, koje je trajalo do posljednjeg dana njegovog zivota" rijeci su glumca Josipa Pejakovica.
A, za Banalucane koji su se okupili da se jos jednom prisjete svog sugradjanina i odaju mu pocast, posebno je bilo dirljivo sjecanje Borisa Przulja koji je svoj grad morao napustiti tokom rata.
Kada se Boris penjao na pozornicu, Cejvan je bio bard glumista, spreman nesebicno s mladim kolegama podjeliti svoje znanje.
"Prvo sam naucio da postujem i publiku i kolege glumce i da postujem zivot.I prvi put sam, zahvaljujuci njemu, cuo kako ptica pjeva i kako Vrbas sumi.Bio je to covjek koji je u dusi bio pjesnik, jednostavan i jedinstven. I upravo zbog toga i nakon 20 godina, ovako velik broj ljudi, prisustvuje omazu na tako velikog covjeka " kazao je Przulj.
Kakve smo mi ljude imali oko sebe, kako je nase djetinjstvo i mladost bilo ispunjeno plemenitim i dobrim ljudima.
Bila sam djevojcica kad je Adem, ljeti ispod moje baste na Vrbasu, oko sebe okupljao svoje drustvo i zabavljao nas.Zaboravljalo se i na rucak, roditelji su nas zvali a mi smo se napajali duhovnom hranom.Bilo je i Sekspira i pjesnika iz cjele Juge (uglavnom ljubavna poezija, iz koje smo ucili voljeti).Bilo je sala , licni dozivljaja, anegdota.Pravo malo pozoriste na Vrbasu.
Stalno se pitam zasto bas Banja Luka ovako prodje.Istorija govori da su barbari osvajali razne dijelove kugle zemaljske, pa neznajuci sta ce s tim najlakse je bilo unistitavati ljepotu.
Moj plan o odlasku u Banja Luku nije se ostvario. Poplave, odroni,
moja zubobolja, nedolazak Bisere u BL u dogovorenom terminu je to omelo.
Da sam otisla sigurno bi bila tamo a da ne uzimam "Oslobodjenje" ne bih ni znala da je bilo.
Mozda nece zvucati dobro, ali i njega smatram banjaluckim sretnikom , jer je umro ne docekavsi ovo zlo.
Pozdrav Saima
Svaka Ti cast Saima za ovaj prekrasan komentar, koji je i vise od toga.
Nek Vam ovakvi komentari budu vodilja. Mante se politike.
bruja
Ziv , hvala B0gu zdrav, a vjerujte i svjestan s kim i gdje zivi jer su ga upoznali i zavoljeli i oni koji ga nisu poznavali. i pozelimo mu samo dug zivot i dobro zdravlje na radost nas sviju.
Poruka dana:
Kada sam se vratio u domovinu,
shvatio sam da je nostalgija bolje resenje.
Bravo Made !!!!!!!!!!!!!!
Zapisite sebi na ulazu i izlazu kucnih vrata ovu Madeovu poruku.
Citam Anonimusov tekst i drago mi zbog ovako lijepih rijeci.
Samo mi nije jasno zasto na ovako lijepe zelje treba biti Anonimus(iako podrzavam i tu opciju).
Onda intervju na radiju gosp.Cavica i recenica " Nikad u RS nije bilo gore.Ljudi se boje pisnuti protiv vlasti."I jos mnogo toga.Strah, strah i samo strah.Gdje nestade vjekovno junastvo?
Onda na televiziji povorka Bogojavljenja 19.01.u Banja luci i nakon 70 god. ponovo vadjenje krsta casnog iz hladnog Vrbasa.
Povorka svestenih lica i sjaj odora, crveno, bjelih,zlatnih ukrasa i pjevanje od kojeg se ne zivi bolje, od kojeg se ne grade fabrike, od kojeg se ne ......
Ali uvijek razmisljam ako valja njima onda ni meni nije lose.
U povorci promrzla lica,vecinom lose obucena, tmurna i zabrinuta, a onda 10-tak mladica skacu u hladni Vrbas na otprilike -4-5 stepeni i bore se za krst casni.
Tako sam poslije toga bila tuzna i razmisljala koliko to moze njihovim mladim tjelima biti dobro za zdravlje.
Onda sam shvatila da definitivno nema nase Banja Luke i da zato nema ni njihovog gostovanja na blogu.
Zato mi Made dodje kao kec na jedanaest da vam svima kazem, svim bosanskim konstutivnim narodima, ma gdje bili i ma sta postigli u zivotu, shvatite da "nije svako zlo za zlo" i da je nostalgija zaista mala maca u odnosu na zivot u ovoj zemlji.Kad vas uhvati popijte casu vina i nazdravite si sa mnom 'ZIVJELI MA GDJE BILI VI SRETNI LJUDI.
Pozdrav Saima
.
Post a Comment
<< Home