Nova ponovo
Ima nekoliko blogera koji svojim tekstovima kod mene izazovu toliku inspiraciju da svojim prilog nastavim njihov.
Jedan od tih blogera je i Nada koja me tako potakne da razmisljam i misli se samo nizu. Iako sam ovaj tekst odmah napisala na papir nisam ga mogla poslati jer mi je trebala fotografija da bi prilog bio potpun. Zubobolja i malo komplikacija me zadrzalo u kuci i sada je tekst i slika spremna.
Da, zaista Nada ima pravo kad se pita ima li uopste vise Nove Godine. Niko osim nje nije to ni registrovao.
Postoje ovde neke "nove", Nove godine samo ne znam stvarno cije su.
Vec dva mjeseca u Sarajevu stoji ova "cestitka u samom centru grada. U vrhu se vidi devastiran Muzej Olimpijade. Jedino sto znamo iz istorije da se desavalo to su osvajacki ratovi. U jednom od tih ratova osvajaci - osmanlije stigose i do Bosne. Pokorise je donesose svoje obicaje i vjeru. To se danas zovu agresori. Onda ovaj nas rat donese i ovakve plakat, valjda kao smisao pobjede.
Nemam nista protiv da se stavila lijepa plakata, sa nekom lijepom slikom bosanskih ljepota, negdje u blizinu Begove djamije u koju dolaze pravi vjernici (nadam se), i da je ostala desetak dana prije i desetak dana poslije tog praznika. Neznam da igdje u svijetu stoji cestitka za Novu godinu, cjelu godinu.
U Banja Luci na trgu hiljade ljudi docekuju Srpsku Novu godinu. Pjevao Miroslav Ilic. Uvijek sam voljela cuti neke njegove pjesme, kao i Lepe Lukic, Bebe Selimovic i Halida Beslica. Izbor tog pjevaca je smisljen da se okupi sto vise ljudi. Intarvjuisan je mladi svijet i na pitanja "Sta im znaci ovaj praznik", nekoliko ih je reklo "Neku tradiciju - ali priznajemo normalnu." Pjesme i igara ovdje je jedino sa cim politicari hrane narod. Pitala sam ljetos moje goste Ruse o tom prazniku oni kazu da nema tog praznika. Nazvala Franu na taj dan i pitam da li je kuci ili na poslu. On odgovori "na poslu - to se ovde ne slavi." Ne znam je li u cjeloj Rusiji tako ili samo u Celjabinsku. Voljela bi kad bi to neko napisao jer na TV RS nekoliko puta su ponovili da je to veliki ruski praznik.
U mom 62-godisnjm zivotu cesto puta sam cula od starih mudrih ljudi kad se o necem diskutovalo, znalo se reci "kod nas sve mimo svijeta".
Ja sam Novu docekala u restoranu Termalne rivijere Ilidja. Prostor je lijep, a goste je zabavljao Omer Pobric sa svojim orkestrom. On je osnovao Institut sevdaha u Sarajevu. Skupio mlade talente iz cjele BiH i repertoar je bio od Elvisa Prislija do nastarijih sevdalinku. Za svaciju dusu po nesto. Svijet je bio lijepo obucen ali atmosfere nije bilo. Svi su bili sa svojim mislima i svojim brigama. Nije bilo cestitanja i poljubaca, redom sa svima koji su bili u blizini na plesnom podijumu. U nase vrijeme svi smo si cestitali iako se nismo licno poznavali. Bila su dva veca stola Italijana sa djecom koji zimuju u Sa. Oni su bili veseli i dobro se zabavljali.
Saljem vam nekoliko slika juce napravljenih. Umjesto poznatog sarajevskog hotela "Central" novi club i spa. Drze ga Irci. Opet Co - ova muzika "Da sam ja netko" i da mogu uciniti da se iz ove zemlje pisu samo lijepe stvari. I na slikama vidi ravnopravni dio Evrope, sa beskrajnim uvazavanjem razlicitosti.
Oprostite svi kojima se ucini da ovaj tekst postavlja pitanje "sta je pjesnik htio reci" ali moje tekst je izvor trenutnih emocija.
Pozdrav Saima
Danas sam u soku i dodajem vijest da je Omer pobric juce poginuo na putu Sarajevo Zenica. Dobio u autu srcani udar.
Jedan od tih blogera je i Nada koja me tako potakne da razmisljam i misli se samo nizu. Iako sam ovaj tekst odmah napisala na papir nisam ga mogla poslati jer mi je trebala fotografija da bi prilog bio potpun. Zubobolja i malo komplikacija me zadrzalo u kuci i sada je tekst i slika spremna.
Da, zaista Nada ima pravo kad se pita ima li uopste vise Nove Godine. Niko osim nje nije to ni registrovao.
Postoje ovde neke "nove", Nove godine samo ne znam stvarno cije su.
Vec dva mjeseca u Sarajevu stoji ova "cestitka u samom centru grada. U vrhu se vidi devastiran Muzej Olimpijade. Jedino sto znamo iz istorije da se desavalo to su osvajacki ratovi. U jednom od tih ratova osvajaci - osmanlije stigose i do Bosne. Pokorise je donesose svoje obicaje i vjeru. To se danas zovu agresori. Onda ovaj nas rat donese i ovakve plakat, valjda kao smisao pobjede.
Nemam nista protiv da se stavila lijepa plakata, sa nekom lijepom slikom bosanskih ljepota, negdje u blizinu Begove djamije u koju dolaze pravi vjernici (nadam se), i da je ostala desetak dana prije i desetak dana poslije tog praznika. Neznam da igdje u svijetu stoji cestitka za Novu godinu, cjelu godinu.
U Banja Luci na trgu hiljade ljudi docekuju Srpsku Novu godinu. Pjevao Miroslav Ilic. Uvijek sam voljela cuti neke njegove pjesme, kao i Lepe Lukic, Bebe Selimovic i Halida Beslica. Izbor tog pjevaca je smisljen da se okupi sto vise ljudi. Intarvjuisan je mladi svijet i na pitanja "Sta im znaci ovaj praznik", nekoliko ih je reklo "Neku tradiciju - ali priznajemo normalnu." Pjesme i igara ovdje je jedino sa cim politicari hrane narod. Pitala sam ljetos moje goste Ruse o tom prazniku oni kazu da nema tog praznika. Nazvala Franu na taj dan i pitam da li je kuci ili na poslu. On odgovori "na poslu - to se ovde ne slavi." Ne znam je li u cjeloj Rusiji tako ili samo u Celjabinsku. Voljela bi kad bi to neko napisao jer na TV RS nekoliko puta su ponovili da je to veliki ruski praznik.
U mom 62-godisnjm zivotu cesto puta sam cula od starih mudrih ljudi kad se o necem diskutovalo, znalo se reci "kod nas sve mimo svijeta".
Ja sam Novu docekala u restoranu Termalne rivijere Ilidja. Prostor je lijep, a goste je zabavljao Omer Pobric sa svojim orkestrom. On je osnovao Institut sevdaha u Sarajevu. Skupio mlade talente iz cjele BiH i repertoar je bio od Elvisa Prislija do nastarijih sevdalinku. Za svaciju dusu po nesto. Svijet je bio lijepo obucen ali atmosfere nije bilo. Svi su bili sa svojim mislima i svojim brigama. Nije bilo cestitanja i poljubaca, redom sa svima koji su bili u blizini na plesnom podijumu. U nase vrijeme svi smo si cestitali iako se nismo licno poznavali. Bila su dva veca stola Italijana sa djecom koji zimuju u Sa. Oni su bili veseli i dobro se zabavljali.
Saljem vam nekoliko slika juce napravljenih. Umjesto poznatog sarajevskog hotela "Central" novi club i spa. Drze ga Irci. Opet Co - ova muzika "Da sam ja netko" i da mogu uciniti da se iz ove zemlje pisu samo lijepe stvari. I na slikama vidi ravnopravni dio Evrope, sa beskrajnim uvazavanjem razlicitosti.
Oprostite svi kojima se ucini da ovaj tekst postavlja pitanje "sta je pjesnik htio reci" ali moje tekst je izvor trenutnih emocija.
Pozdrav Saima
Danas sam u soku i dodajem vijest da je Omer pobric juce poginuo na putu Sarajevo Zenica. Dobio u autu srcani udar.
posted by co | 9:28 PM
1 Comments:
Draga Saima
Evo me i prije no sto si mislila.
Moram priznati da sam ocekivala hrpu komentara na Madin i Ibrin prilog, makar onih muskih. Nesto kratko Bruja. Zaboga Bruja, a poezija, a ona lijepa sijecanja u prozi? Decki kao da nikad nisu igrali nogomet. Pa cak i ja imam takvih sjecanja, a negdje i neku fotku (Liposinovic na stadionu Rudara u Ljubiji...fotografirao moj tata).
Isto sam tako ocekivala u vezi s mojim prilogom o Novoj nesto ovako kao sto je napravila Saima ili komentar u formi sjecanja (Niskana), ili pricu o aktualnoj Novoj, jer to je noc, ma kojeg datuma se slavila, kad svi svodimo svoje zivotne racune, donosimo odluke, i ocekujemo da ce Nova biti bolja.
Jedne punoprijeratne Nove, u Domu kulture, s nama za stolom je sjedio Mito, snajder iz Pariza. Cudila sam se. Cuj, doci iz Pariza u BL slaviti Novu. Lijepo mi je covjek objasnio. Tamo u Parizu odes na trg, s bocom u ruci i gledas vatromet. A on bi pricao, smijao se, mezio, pio, plesao, cestitao ljudima od kojih vecinu pozna. U sitne sate bi i zapjevao, najcesce neku lijepu sevdalinku, a moze i ona: Cigani, tiho, tiho svirajte...
Nada Š. D.
Post a Comment
<< Home