Moja zavjesa (firinga)

Domaćicama su oduvijek zavjese bile važan ukras u stanu. Čak su se komšinice nadmetale cija će zavjesa biti ljepša. Prije mi se cinilo da je stan gol bez slika i zavjesa. Danas više ne mislim tako. Još prije rata moja prijateljica Sinajka skinula je zavjese i mi smo se čudili. Oko zavjesa ima dosta posla kada se peru,peglaju i vješaju, a pored toga skupljaju prašinu i mirise (smrad od cigara i kuhanja). Trebalo mi je godina i godina da shvatim da je bila u pravu. Moj sin davno je skinuo zavjese u svojoj sobi, ali ja u dnevnom boravku još uvijek imam ovu zavjesu iz sentimentalnih razloga.

Ovo je pola zavjese iz maminog stana, koju sam zatekla 1998 godine, a drugu polovicu otuđio je zlotvor Brane R. - jajćanin, koji je nekoliko ratnih godina živio u njemu. Već sam o tom pisala, kako mi se zahvalio.

Zavjesu je mama nabavila iz Italije i svi smo joj se divili. Do neki dan nisam bila svjesna da je zbog te zavjese moja mama izgubila život. Naime, ona je bila velika ćistunica. Otac je u šali znao reći da će joj na grob staviti krpu za brisanje prašine, jer ju je vjecito imala u rukama. Kada je zadnji puta skidala tu zavjesu da ju opere nije dobro postavila merdevine (starinski visoki plafoni), pala je i slomila nogu u predjelu gležnja. Mirovala je 1,5 mjesec sa nogom u gipsu, navečer joj je pozlilo - gušila se od ugruška krvi koji je stao u plućima. Dobila je plućnu emboliju, i umrla dok je stigla hitna pomoć.

Imala je samo 64 godine, bila je jako dobra osoba i jako mi nedostaje. Doktor nije dao ništa za cirkulaciju, mi nismo ništa znali o tome i desilo se najgore.

Sada mi zavjesa krasi prozor i upozorava da moram biti pažljiva, jer za tren se izgubi život - ono najvrijednije što imamo.

Enisa