SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, November 13, 2011

Jesen na rubu grada

Na plavom nebu iznad Zagreba

Sunce me mami van. Dok oblacim toplu jaknu, dvojim hocu li na zapad po malo price, ili na sjever, uz potok, kroz one cesto spominjane basce, po malo mira. Druga opcija mi ovaj put vise odgovara pa se fatam fotoaparata s nadom da cu uhvatiti jos malo boja.
Na rubu grada

List brokule

Vec na izlazu sudaram se sa neugodno ostrim zrakom, ali plavetnilo neba nadjacava strah od zime. Uz potok jata onih crnih ptica za koje nikad ne znam jesu li svrake, vrane ili gavrani, lete sa glistama u kljunovima, pokupljenim sa obilate trpeze koju im je ponudila prekopana zemlja vrtova. Skrecem u basce ne ocekujuci nista spektakularno. Prvi put uocavam ruznocu ograda koje u ljetnim danima skriva raskosno zelenilo, a sad se pokazuju u svom svom jadu i provizoriju. Ipak se nasmijah ugledavsi dvije stare daske za peglanje koje promijenise svoje namjene.
Kelj pupcar
Mastovita ograda

Na prilicno velikom platou zelene se jos samo kelj, kupus, rastika, kelj pupcar i ogromni listovi brokule. S cudjenjem o tome pitam zenu koja prekova svoj dio vrta. Kaze budu i veci, ali ove godine je susa pa su malo skromniji. Rijetki grmovi krizantema srecom svojim sarenilom uveseljavaju sliku. Sve ono sto mi je uskratla flora obilato je nadomjestila fauna. Ne biste vjerovali kakva zivost vlada u vrtovima, nazalost neuhvatljiva foto objektivu. Dok sam ja upalila aparat kunic je vec odskakutao u grmlje, a neuocljive zenke fazana mi po tko zna koji put odleprsale ispred nosa. Nikad za taj spektakularni uzlet ne budem spremna.
Krizanteme

Na suncanoj zavjetrini ugledah tri male mace i pridjoh im da ih slikam, cudeci se sto im mama sa prilicne udaljenosti i nezainteresirano prati moje priblizavanje. Pogled u lijevo mi otkri psa koji se s respektabilnom brzinom sjurio prema meni. Sacekala sam ga mirno, a on je, omirisavsi me, valjda shvatio da sam prijatelj i polagano se vratio na svoje cuvarsko mjesto. Sad mi je bila jasna indolencija mame mace.
Tri male mace
Pas cuvar
Kuci sam se vratila naravno sa buketom krizantema. Moja mica lavica, goropadnica jedna, docekala me s ne bas prijateljskim pogledom. Kao da je slutila moje izdajnicko druzenje sa suparnicama joj.
zuuutooooo

Nada Stefanac

Labels:

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Bravo Nado majstore,pogodila si "u sridu".Priroda je nešto najljepše i kad se čovjek umori radom,onda je najljepši odmor otići u takav ambijent.Pas i mice mace lijepo se sunćaju,a povrće prkosi zimi i upozorava ljude da je najzdravije ZELENO.Zeleno,zeleno blogeri volim vas ZELENO.Enisa

Monday, 14 November, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Čudi me da nema mog komentara? Enisa

Tuesday, 15 November, 2011  
Anonymous dubravka said...

Draga Nado,
bas si lijepo ovo slozila. Na kraju ljeta ili bolje reci na pocetku zime, blistaju oni najizdrzljiviji. Kelj, kupus, cvijece bez nekog mirisa ali nevjerovatno zivih i jakih boja. Nebo je posebno plavo a mace su nesto neobicno. I sve to u jednoj setnji po rubu grada. Jedan od onih dana kad nam je lijepo a ne znamo ni mi zasto.
Hvala za lijepe slike
Pozdrav od Dubravke

Friday, 18 November, 2011  

Post a Comment

<< Home