Pocelo je, pocelo?

'Posudjeno' sa portala 'BUKA'

Vec desetak dana po Banjaluci setaju nezadovoljni gradjani (pretezno omladina) Banjaluke protestvujuci protiv izgradnje stambeno-poslovnog objekta u blizini zgrade Medicinske elektronike. Novost je to velika za Banjaluku jer se ovih dana prvi put nakon 20 godina dize glas nezadovoljnika a jos je veca novost da se taj glas dize protiv 'svojih'. Od 'demokratskih promjena' po pravilu je to bio glas protiv onih drugih, ako izuzmem setnje protiv rata u kojem smo bili izmijesani kao sto smo zivjeli od dana od kad znam za sebe.

Da li sam iznenadjen najnoviji dogadjajima? Ne znam. Nisam siguran sta bih mislio. Predugo lopovluk traje, predugo je nacionalizam glavna odrednica zivota ljudi u bivsem gradu pa me ova mala pobuna ostavlja u nedoumici. Jos nisam cuo da je Mile spomenuo mrskog neprijatelja manjeg blentiteta, vehabije, islamske teroriste i one druge koji rade protiv njega (blentiteta) pa ne znam kako ce protestanti reagirati kada im on to saopsti, onako lijepo, kulturno, kao sto mu je urodjeno. Nisam siguran da se vecina nece pokolebati jer sta je malo trave i nekoliko drveca prema neprijatelju koji vreba svaki trenutak da unisti ono sto je u "otadzbinskom i odbrambenom" ratu krvavo izvojevano. Za sada su istupi vlasti relativno blagi, izjavljuju da je sve uradjeno po zakonu (a oni se zakona drze k'o pijan plota, ), da je vozdov kum (a slucajno vlasnik kompanije koja gradi novi objekt) sve radio po zakonu (e Djole, Djole, sjetih se tvoje drace), isto onako kao sto je kupio i tu istu Medicinsku elektroniku, da opozicija koristi naivni narod da usicari pred izbore.

Ne poznajem najbolje situaciju u rodnom gradu jer tamo ne zivim od 93. kada su meni i mojima pomogli da se 'docepamo' Amerike pa ne mogu donositi zakljucke da li su protesti  nesto sto bi zaista moglo donijeti promjene na onim nasim prostorima ili se radi o necem drugom. Proteste nisam ocekivao bar jos jedno desetak godina, bar do onog trenutka kada sadasnja omladina bez buducnosti (bez posla i pristojih primanja), ne shvati da se ne moze zivjeti niti od vazduha a jos manje nacionalizma koji je cijelo ovo vrijeme od pocetka rata pazljivo uzgajan odabranim specijalitetima (lazima) iz kuhinja vladajuce klike. Mozda su moje predpostavke bile pogresne, mozda je svijest mladih evoluirala brze nego sto sam to ocekivao ali bojim se da nije tako. Predpostavljam da ce se uskoro oglasiti druga strana, ona sastavljena od zadrtih nacionalista, kojima nista nije vaznije u zivotu od njihovog blentiteta (nastalom na krvi i nesreci mnogih) makar jeli korijenje kako im je njihov veliki vozd, prije ovog novog, obecao.

Ostaje mi da pratim sta ce se narednih dana dogadjati, kakve ce poteze povuci Mile a kakve protestanti, kako ce se sve zavrsiti. Medjutim, bez obzira sta se u Banjaluci dogodilo to na moj zivot vise nema nikakvog uticaja a ni znacenja. Bojim se da je tako i za vecinu prognanih jer najveci broj ih je davno napustilo nadu da ce jednog dana Banjaluka opet postati ono sto je nekad bila: grad otvorenih ruku za sve koji su u nju pristizali, prihvatajuci ih kao najrodjenije, ne nadajuci se da ce joj jednog dana zabiti noz u ledja.