Svijet je tako mali...

Nakon povrtaka s vjencanja u Oslu, Davor se nadje na Aviva stadionu u Dublin-u na prijateljskoj utakmici Bosne i Irske. Bosna je tu utakmicu izgubila ali vise od rezultata je vazna sama cinjenica da se ime Bosne pronosi svijetom uprkos nekima koji na sve nacine nastoje da joj ospore postojanje. Jos je vaznije da utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine prate vjerni navijaci kojima nije tesko da putuju hiljadama kilometara kako bi dali podrsku mladicima koji s ponosom nose njen dres.

Na utakmicu je Davor isao s kolegom s posla, Ircem. Sjedili su par redova iznad terena tako da su dogadjaje mogli posmatrati sto bi rekli iz prve ruke. Ne bi ovaj prilog ni stigao na blog da se u redu odmah iznad njih ne nadje grupa bosanskih navijaca. Pade razgovor i, rijec po rijec, ispostavi se da su momci stigli iz Norveske, iz Osla, da dobro poznaju vecinu raje s kojom je Davor bio na svadbi (druze se a jedan cak radi sa sestrom mladozenje), da su im cak poznate 'dogodovstine' s vjencanja (Davor je na kraju veceri ostao bez prevoza, zaboravili ga, pa je to vece zavrsio u stanu mladenaca). Kada covjek malo razmisli kolika je mogucnost da se medju tridesetak hiljada gledalaca na stadionu u Irskoj naleti na nekog koga ne poznajes a ko cak zna dosta toga o tebi i tvojim dogodovstinama od prije par dana, sve vise se potvrdjuje izreka da je svijet postao jedno veliko globalno selo. Izgleda da su ovake slucajnosti postale pravilo pa ih tako vise ni ne bi trebalo zvati. Narocito to vrijedi za nas, Bosance, koje mozes sresti u svakom kutku svijeta.

Nakon utakmice Davor zavrsi s novim poznanicima na picu a druzenje se nastavi i slijedeceg dana. Pao je dogovor da se polovinom decembra ponovo nadju u Oslu na nekon druzenju koje Bosanci tamo organiziraju svake godine u to vrijeme pa ocekujem da cu o tom druzenju nesto napisati na ovom blogu.