Amerikanci su nenadmasni u organiziranju razlicith druzenja i proslava (parties) i za svaku imaju odgovarajuce ime:
Pizza Party, Birthday Party, Graduation Party, Neighborhood Party, Farewell Party, Spring Party, Christmass Party etc. Svaka party ima svoje specificnosti (koja vrsta hrane i pica se se sluziti, kako se obuci itd) pa onaj koji ne poznaje pravila moze ostati iznenadjen ako dodje nepripremljen.
Kako su nam ovih dana djeca skoknula do kuce u isto vrijeme pade nam ideja da to proslavimo sa nasom rajom ali kako bi izbjegli veliko spremanje, odlucili smo da organiziramo
Čevap Party: dakle, cevapi, lepinje i luk. I naravno pice, po izboru. Nista supa, nista razni prilozi, salate... Tako smo to prezentirali nasim gostima i jednim potezom skinuli sa sebe odgovornost velikih priprema, kako je to kod nas obicno slucaj kada se okupljamo. Ono nesto malo sto smo naucili o zivotu ovdje u Americi smo sada iskoristili. Ovdje je vazno imati prigodno objasnjenje za sve pa je tako bilo i u ovom slucaju: nasi cevapi idu najbolje s lepinjom i lukom, onako kako smo to godinama navikli da ih jedemo pa bi bilo grehota bilo sta dodavati.
Iako smo se ovim malim trikom olaksali posao, ipak je ostalo dosta toga sto je trebalo nabaviti i pripremiti za druzenje. Ja sam, na primjer, bio zaduzen da nabavim meso kode mesara, Arapa, kod koga sam isao mozda 2-3 puta za ovih 18 godina prognanistva. U meso se slabo razumijem pa mi i obicna kupovina predstavlja problem iako imam oko cetiri nedelje radnog 'iskustva' u toj 'industriji' koje sam stekao prvih dana po dolasku u Ameriku. Osim toga moj zadatak je bio da ocistim i pripremim mladi luk iz basce u cemu sam jos gotovo pripravnik: prosla su tek cetiri mjeseca od odlaska u penziju pa za to vrijeme nisam stekao dovoljno iskustva u kucanskim poslovima. Kako sada stvari stoje, mozda pripravnicki necu ni poloziti. Nera je bila zaduzena da pripremi cevape i lepinje sto je do sada bio didin posao pa je postojala sansa da jedno, drugo ili oboje ne uspiju sto bi nas dovelo u nezgodnu poziciju posto nista osim cevapa nije bilo bilo na meniju.
Srecom ili ne, sve je ispalo kako treba pa se gostima nismo morali ispricavati u slucaju da nesto nije bilo u redu.
Tako se u nedelju popodne kod nas okupise Tufekcici uz dvojicu Davorovih skolskih kolega koji su obavezan inventar kada se kod nas spremaju cevapi (samo da napomenem da je Davoru trebalo dosta vremena i truda da ih odvikne da uz cevape konzumiraju kecap, sto je ovdje u Americi nezaobilazan zacin uz razne vrste hamburgera). Vrijeme je takodjer suradjivalo tako da smo proveli par sati u prijatnom druzenju. A kao dokaz, po obicaju, prilazem par slika.
 |
| Nera bere mladi luk |
 |
| "Pripravnik' na poslovima ciscenja luka |
 |
| Cevapi i lepinje spremni |
 |
| Zivjeli! |
 |
| Davorova raja |
 |
| Repete |
 |
| Tufekcici |
 |
| Dida Dane ceka tortu |
 |
| Sunci i Izet |
 |
| Davor pokazuje svoj muzicki talent! |
 |
| Sin i otac |
 |
| Stize i kavica |
 |
| Ispracaj Tufekcica |
Labels: druzenja, USA
3 Comments:
Na prostorima bivsih JY drzava (osim Slovenije), prikazuje se turska serija "Kad lisce pada".Po romanu poznate turske knjizevinice,.Knjiga izdata u mulionskom tirazu.Gledanost ogromna kod svih uzrasta.Neki prijatelji"intelektualci" to niposto ne gledaju (ali se poslije utvrdi, slucajno, da ne govore istinu.)
Mnogo podsjeca na nase generacije i nase roditelje i nas same.Postenje nasih roditelja, moral i human odnos prema zivotu.
Ovo dajem kao komentar za ovaj prilog.Kad god neko od clanova porodice ili prijatelja, napravi nesto lijepu, skuha, pocasti, pomogna nekom u nevolji itd, onda osobe kojima se uljepsa neki trenutak iili ublazi nevolja kaze "ruke vam se pozlatile"
Mene je vasa porodica, vas rad, cestitost i postenje asocirala na to da vam iskreno kazem "ruke vam se pozlatile"
Pozdrav Saima
Ja ne mogu a da se ne nadovezem na komentar od teta Saime kako je ona to tako lijepo rekla "ali se poslije utvrdi, slucajno, da ne govore istinu" (jako ste me nasmijali), a to je ziva istina, ja bi samo jos dodala da sam zaista ostala frapirana kolika je slicnost u nacinu zivota nas i Turaka 500 godina je zaista puno, samo me strah sta ce biti kod nas za 500, kako ce evoluirat,... Pozdrav svim blogerima od Majde blog se cita al ne stigne se pisat.
Evo me nakon 25 dana na kratko u Sarajevu.Definitivno sam odustala od koristenja bezzicnog interneta u Hrvatskoj, jer su bezobrazno skupi.Posto se zna da je u BIH Telekom od raje nazvam "bankomat" SDA stranke vec 15 god, nista drukcije nije bilo ni u HRvatskoj dok je bio u vlasnistvo HDZ-a, a sad je njemacki a zna se kako oni znaju dobro brinuti o svom profitu.Ono sto odredim da potrosim iskoristim na skype, za razgovor sa unukom.Vec nas prepoznaje, smijesi nam se i na Vicino "tasun -tasun "odmah pljesce".
Majdin komentar me je bas oraspolozio, jer ono njeno "teta Saima" dalo je smek bliskosti, kao da je uveliko znam i licno.Slazem se sa Majdom da se blog cita vise nego sto se pise.Meni je drag zbog nas vjernih, nije nas puno ali imamo svoj odusak tj svoju "malu ba.Milanu divljenje za snagu da ga ovoliko dugo odrzava i cestitke za sve sto je dosad zajedno sa Nerom uradio u svom novom zivotu.Da je u svijetu takvih ljudi zivot bi bio pjesma.Ali ljencine vladaju svijetom,Kad su u Sarajevu pitali trgovca kako ide posao odgovorio je:"Ovde ide samo kafa u kaficu, dopuna za mobitel , cigare i piva.Tako je na svim ovdasnjim prostorima koji nisu u Evropskoj uniji.
Kako sam ja lako saznala sa susjeda 40-to godisnjaka, koji stalno ismijava serije i one koji ih gledaju;
pita on mene "Gdje je sad Frane?" Ja kazem "u Jermeniji"On kaze"Odakle je i Lejla"
Ja pitam "koja Lejla" a on odgovara "Iz Larinog izbora".To je ovde hrvatska serija u kojoj je jedna od licnosti djevojka iz Jemena.
E, pa sta dalje uopste komentarisati .Za njega je Jemen i Jermenija isto.Pokazalo.Pozdrav Saima se sve.Nazalost takvog svijeta je na Balknu na hiljade
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home