Alisa u zemlji cuda

Jedan od ribljih restorana

Upravo tako sam se osjecala svih petnaest dana u Armenij. Sin nam je tamo trebao biti 3 mjeseca na obuci oko novog projekta njegove americke firme u Armeniji. Obzirom da se blizio kraj 30 juna on nam je kupio karte i ubjedio nas da moramo doci vidjeti ovu zemlju. Isli smo od Sarajeva do Beca, 5 sati cekanja u Becu i onda Bec - Jerevan za tri I pol sata.

Svaka pomisao na SSSR i zemlje u njegovom sastavu  bile su nesto puno predrasuda i nista pozitivno u svojoj masti nismo mogli zamisliti.

Prije 20 god. postali su samstalna drzava i napravili cuda. Vole svoju zemlju, ruse stare ruske zgrade i grade velelepne objekte. Strane investicije su cudo.Talijani su dobro zastupljeni ali i sve firme iz cjele Evrope i Amerike.

Za vrijeme ruske blockade (kad se na ulicama armenski narod u velikim demonstracijama izborio za svoju samostalnost), puno pomoci su dobili od Irana. I oni sada dosta ulazu u Armeniji. O tome i mnogim detaljima nam je pricala zamjenica direktora koji je Amerikanac a ona Armenka.

Ne mogu da napravim redosljed sta je bolje da li ljudi, hrana, kultura, istorija (sacuvani spomenici od prije Hrista pa do sovjetskih dana.)

Zemlja vulkanskog porijekla i stijena a toliko cvijeca, zelenila i fontana nisam nigdje vidjela.

Obzirom da sam tek dosla, pa se utisci tek sredjuju zelim da posaljem nesto slika i ispricam susret koji me je i tamo rastuzio.

U firmu mog sina prije 6 dana zaposlio se gradjevinski inzinjer. Pitao je mog sina odakle je i kad je Frane rekao da je iz Sarajeva, covjek je pokazao velike emocije i suze radosnice. Razjasnio je brzo sve. ”Vranica”, velika sarajevska firma, je prije rata gradila bolnicu u glavnom gradu Jerevanu (gdje smo i mi boravili). Pricao je da su to bili najbolji ljudi, da su im donosili iz Jugoslavije poklone i hranu za njih i njihovu djecu koje oni nikad nisu ni vidjeli. Svi su bili kao jedna porodica. Kad su se poceli u trpezariji i barakama razdvajati u tri grupe i svadjati, njima nista nije bilo jasno.Tek kasnije su shvatili da je tako pocinjao rat i medju njima.

Razmisljala sam koja je snaga nacionalista bila da i u tako dalek dio svijeta stigne njihova propaganda.Sad kad trezveno razmisljam zakljucim u svojoj glavi da budala ostaje budala ma gdje god bila, a nazalost to ludilo i danas traje u mnogim glavama,  neovisno u kojem djelu svijeta se nalaze.

Ta siromasna  bivsa ruska drzava je toliko napredovala za 20 god. zahvaljujuci svom narodu, ljubavi prema domovini i postenju politicara koji je vode, da smo mi sada na dnu u odnosu na njih. Zelim im iskrenu srecu i napredak a sin mi je danas javio das u mu produzili ugovor do 15.08.2012.

Pozdrav Saima

U marini pored brodica

Turisticki kompleks na jezeru

Frane i njegova vjerenica Zana i Saima na jezeru povrsine 1450 kvadratnih kilometara, za koje bi se komotno moglo reci da je more. Napravili su objekte i razvili turizam za nevjerovati za samo 20 godina.

Trznica sa tresnjama i jagodama. Cijena je 400 Drama = 1KM i 60 pfeninga