"Slavlje" u Banjaluci

'Slavlje' u Banjaluci

“Evropska” Banjaluka je još jednom pala na ispitu. I moralnom, i kulturnom. O domoljubnom da ne govorim. Pitam se koji su to ljudi koji organiziraju javni prenos utakmice između druge dvije države a ne prenose utakmicu države u kojoj žive. Vjerujem da je to jedinstven primjer ljudske gluposti u svijetu i svaki dan se uvjeravam da bi manji bosanski blentitet, čija je prestonica naš grad, ako bi se održavalo svjetsko takmičenje u toj disciplini, osvojio ubjedljivo prvo mjesto.

Navijače ne krivim, omladina je to koja se truje nacionalizmom od rođenja pa kroz cijelo školovanje, hranjena lažnim mitovima umjesto ljudskim vrijednostima pa njihovo divljanje mogu razumjeti ali ne razumijem koji su motivi administratitvne službe grada da zbog utakmice Hrvatske i Srbije zabrani saobraćaj centrom grada. Kako se u manjem blentitetu ne može otići ni u zahod bez odobrenja velikog vožda, predpostavljam da su obe ideje njegove: i javni prenos, i zabrana saobraćaja. Lijepo je on to smislio jedino nije računao da će njegovi na kraju izgubiti. A kako je i Bosna pobijedila, čujem da je u Banjaluci proglašen dan žalosti.

Pitam se šta bi se u Banjaluci događalo da je kojim slučajem ždrijeb odlučio da se u istoj grupi nađu reprezentacije Bosne i Srbije. Da li bi tada bilo javnog prenosa? I to će se desiti jednog dana pa ćemo imati priliku da vidimo koliko naša Banjaluka još može nisko padati.

A glasovi razumnih se ne čuju, kao i obično. Imaju oni važnijih poslova od jedne utakmice, kao što su bili zauzeti devedesetih. Na to smo već navikli.