Umjesto...

…komentara na prilog " Sjećanje na Nadu", odlučila sam se na ovaj prilog.

Juče sam se vratila iz Šibenika s teškom upalom uha. Odmah prije dolaska kući sam otišla u privatnu ambulantu gdje su mi utvrdili probleme i oko nosa i uha i grla. Bila sam jako loše i nakon njihovih raznih intervencija i lijekova bilo je raznih vrsta bolova koji nisu dali spavati.

Već je bila ponoć kad sam uzela Ipod i došla na blog.

Jutro sam dočekala uz " Sjećanje na Nadu" .

Muzika i prilozi i tvoja ideja da ovo napraviš, čini mi se da je smanjivalo bol, a možda i djelovanje lijekova.

Ja ipak ostajem pri prvom zaključku.

Mišljenja sam da samo ono sto je o nečemu zapisano ostaje za vječnost. Mnogo toga nismo bili svjedoci pa se nikad neće potpuno utvrditi šta je istina a šta ne, ali ovaj blog će za mene imati veliku vrijednost samim tim što će se uspijeti sačuvati u raznim tehnikama.

Čitajući Nadine priloge i komentare sve sam je više upoznavala i divila se njenoj hrabrosti i snazi u borbi za pravdu. I svoju snažnu emotivnost i iskrenost mi je ponekad predstavljala manom, ali da nije bila takva ne bi bila ona.

Ja zaista nisam veliki korisnik ove internet tehnike, jer znam da ima svakakvih laži i lažnjaka koji se predstavljaju genijima i umjetnicima, a ustvari su "anonimni prolaznici" kroz život. Ovde svi mi koji smo se do sada javljali nismo nikakvi sjajni pisci ni mozgovi, ali ovaj Coov uradak zaslužuje svako poštovanje od nas sviju. Ostavit ce nam Nadu u najboljem svjetlu za cijeli zivot. Ostavit će budućim generacijama dosta istine o patnjama svih ljudi na ovim prostorima koji su bili žrtve političkih ludaka i primitivnog i pohlepnog dijela naroda koji su na ovim prostorima još uvijek u većini. Patnje i nesreće će se još dugo osjećati kod svijeta koji nije bio nizašta kriv.

Kako bi bila sretna da sam mogla prisustvovati posljednjem ispraćaju naše Nade. Veliko ti hvala Enisa za tvoj prilog u kojem imamo bar na neki način sačuvan taj trenutak u glavi.

Pozdrav Saima

U prilogu šaljem ljubičice iz moje banjalučke bašte
koje sam ubrala jednog proljeća.
U nemogućnosti da stavim cvijeće na zadnje Nadino počivalište,
mogu bar ovo ovako.