In memoriam - Nada Štefanac
Jutros mi stiže
još jedna tužna vijest. U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti umrla Nada Štefanac, naša draga prijateljica i
čest gost na ovim stranicama. Otišla je prerano, kao i njen suprug, moj
prijatelj iz momačkih dana Miro.
Iako sam znao da
je teško bolesna, vjerovao sam da situacija nije bezizlazna. Borila se s teškom
bolešću i ja sam vjerovao da će je pobijediti. Njeno malo duže nejavljanje me
je malo zabrinulo ali sam vjerovao da joj zbog njene terapije nije do pisanja.
A jutros… Stiže mi email koji me je zbunio. Ne obraćajući pažnju na detalje,
pomislio sam da mi ona javlja da je umrla njena mama. I od Enise sam dobio
poruku preko facebook-a i opet nisam shvatio o čemu se radi. Tek drugi email nije
ostavljao nikakvih dilema. Nadina kćerka Andrea mi se javila ponovo jer je
shvatila da prvi email nisam razumio.
Dok pripremam ovaj
prilog još uvijek sam zbunjen. Vijest me je zaista zatekla nespremnog. Odlaze
nam prijatelji jedan po jedan i svaki dan nas je sve manje. Vrlo često pomislim
da je sve ono kroz što smo prošli imalo velikog uticaja na naše zdravlje jer
mnogi od nas su otišli prerano. Šikaniranja i maltretiranja na poslu početkom
devedesetih, protjerivanje iz našeg grada, stalna borba za preživljavanjem u
novim sredinama, briga za djecu i roditelje, sve to je ostavilo i ostavlja
duboke tragove u našim životima. Popis onih kojih više nema među nama je sve
duži i duži…
Napusti nas Nada
iznenada a iza nje će ostati mnogi lijepi prilozi koje je dijelila s nama. Iz njih
smo saznali mnogo o njenom životu i životu njene familije. Preko njih smo
upoznali i njenu kćerku Andreu i zeta Roberta, sina Davora i njene unukue Emila
i Dominika koje je toliko voljela. Njima je danas najteže. Siguran sam da će se
mnogi danas pridružiti u njihovoj boli i pomoći im da prebrode ove teške
trenutke.
Nada nas je
ostavila ali će iza nje ostati mnogo toga što će nas podsjećati na nju i njenu
familiju.
Andrei, Davoru,
Emilu, Dominiku i Robertu upućujem naše iskreno saučešće.
Labels: in memoriam
posted by co | 11:57 AM
12 Comments:
Iskreno saucesce djeci i ostaloj porodici. Nada ce nam svima nedostajati na ovoj stranici.
Znala sam da je bila bolesna, ali ne toliko da nas napusti zauvijek, takav je ostavila dojam u zadnjem telefonskom razgovoru.
Puno je bolesti i smrti u njenoj obitelji bilo zadnjih godina. Hrabro se sa svime nosila, sve do nedavno, dok bolest i danas smrt nisu savladale njen iscrpljen i oslabljen organizam.
Nismo se poznavale, blog nas je upoznao.
Srele smo se svega dvaput prije svih njenih nedaca, a onda su zaredali sprovodi, na kojima smo se jedino vidjale.
Zadnji put kad sam ju vidjela je bilo na sahrani njenog Mire. Izgledala je kao sjena, uzasno mrsava i blijeda.
Nazvala sam ju nekoliko dana nakon sahrane, ne da ju pitam kako je, jer dobro nije mogla biti, vec da ju upozorim da cuva svoje zdravlje, da prestane pusiti i da ne zaboravlja jesti. Rekoh joj da nam nas organizam uzvraca bolescu ako se neodgovorno odnosimo prema njemu.
Bilo mi je tesko kad je nekoliko mjeseci nakon tog razgovora dosla do mene vijest da je tesko bolesna. Nazvala sam ju, ovaj put s namjerom da ju ohrabrim, da vjeruje u dobar ishod. Gotovo da nije trebalo, bila je jaka, hrabra, uvjerila me je da sve ide dobro.
I njen zadnji komentar na moj prilog o Trgu bana Jelacica ukazivao je da je dobro.
Tesko mi je povjerovati da je vise nema.
Imala je neobicnu osobnost, hrabra, svoja, direktna, ponekad i neugodno direktna, s nekim se njenim stavovima nisam slagala, ali sam uvijek s velikim zanimanjem citala njene komentare.
Nedostajat ce mi.
Pocivala u miru draga Nado.
Djeci, unucima i ostaloj rodbini izrazavam nadublju sucut.
Natasa
Iskreno sam se nadala da ce uspjeti pobjediti bolest, da ce se oporaviti i jos dugo godina igrati se sa unucima i uzivati penzionerske dane.
Iskreno saucesce njenoj djeci , sestrama i cijeloj familiji.
Emira i Sasa
U stara dobra vremena Nadu sam uvijek volio sresti, popricati, nasaliti se. Zatim je skoro 25 godina nisam vidio.
Bilo mi je veoma drago kada sam vidio njene priloge na blogu. Stara dobra raja pise. Film se odmotava, sjecanje na proslost, nostalgija za lijepim vremenima. Na taj nacin zivim sa svojim Banjalucanima koje sam volio i cijenio. Uvijek se nosi nekakav osjecaj da cemo zivjeti jos dugo iako smo generacija na zalasku pa kada se doda sve sto smo "prebacili" preko ledja mozda i nije iznenadjujuce da nas je sve manje i manje. Vecina odlazi malo prerano. Sada mi sve teze pada nemogucnost odlaska na sahrane, posljednji ispracaj.
Nada neka ti je slava i pocivaj u miru.
Tvojoj djeci, unucima kao i ozaloscenim porodicama najiskrenije saucesce.
Sega i Brana Slijepcevic
Nase iskreno saucesce cijeloj porodici
Sejo i Amila
Miro i Nada. Toliko dobri i fini ljudi . Najiskrenije saucesce familji i prijateljima!
Porodica Bahtijarevic
I nas je zatekla vijest o smrti Nade. Nismo znali da je tesko bolesna. Prvo sto sam pomislio kad sam procitao tu tuznu vijest je bilo:”Boze kako brzo ode iza Mire”!. Nada, Enisa i ja radili smo preko 20 godina zajedno u Zavodu za stuije i projktovanje. Nadu sam dobro upoznao kao radnog kolegu. Bila je perfekcionista na poslu. Bolila ju je nepravda i nije imala dlake na jeziku da kaze javno ono sto misli i sto nije u redu. Ali Nada privatno je bila nesto sasvim drugo, puna duha, vesela i skoro uvijek raspolozena. U to vrijeme poznate su u gradu bile zabave koje je Zavod priredjivao na dan osnutka. Na tim zabavama Nada je bila neumorna, pa skoro da nije silazila sa plesnog podijuma. I poslije ovih zadnjih dogadjaja u nasem gradu, iako smo se razisli na razne strane, ostali smo u kontaktu. S vremena na vrijeme smo se culi.
Nado, pocivaj u miru!!!!!!!
Saco
Iskreno saucesce cijeloj porodici, posebno djeci. Unucima ce jako nedostajati a i nama koji smo navikli na njene zanimljive priloge i komentare.
Iako se licno nismo poznavali is Co-ovih prica kao da smo je bolje upoznali, i nju i njenog Miru od koga se tako tiho i sada vidimo posljedice, sa velikom tugom odvojila.
Pocivaj u miru draga Nado.
Izet i Jasna
Hvala svima na lijepim riječima, sječanjima, na izrazima sućuti.
U ovim trenutcima, lijepo je znati da su mama i tata imali toliko prijatelja s kojima su djelili lijepe uspomene.
Hvala vam svima!
Mamin ispračaj biti će u četvrtak u 14:10, na Markovom polju.
Andrea Štefanac Ljevar
Nadu nisam nikad licno upoznala, sve sto znam je preko ovog bloga. Dovoljno da osjetim gubitak, kako se to obicno kaze. Po mom misljenju to je malo sebicno, kao mi smo nesto imali pa sad vise nemamo. Drago mi je da sam je i ovako upoznala.
A za djecu i unuke, neka budu sretni jer su imali priliku da se o njima brinu dvoje izuzetnih ljudi. Nada ce sigurno pocivati u miru, izgleda mi da je uvijek davala sve od sebe u svakoj prilici i svima, djeci , familiji i prijateljima.
Dubravka
Moja djeca su u petak oko tri sata otisla svojim kucama. Zlatko sa porodicom avionom u Amsterdam a Frane u Sarajevo kolima. Vice i ja smo se vratili u selo, prespavali i subotu, a bon od tr GB se istrošio. U nedelju je umrla Vicina dobra teta pa smo i u nedelju i ponedeljak bili angazovani oko sahrane. Sad sam se vratila iz Sibenika kupila bon i rastužila se do neba. U nevjerici. Sa Nadom sam razmijenila m-ali prije polaska i dogovorile se da joj iz Sarajeva posaljem nekih alternativnih lijekova koje su pomogle mojoj sestri. Ona je imala prijateljicu koja je jednom nedeljno isla u Sarajevo.
Nista ne mozemo planirati , mozemo samo željeti. Moja majka je uvijek govorila "Muz i zena su najpreci jedno drugom u starosti" . Miro i nada su na mene ostavljali takav dojam i njihov nacin zivota poseban. Zao mi je , zao mi je istinski. Djeci iskreno saucesce a unuci su imali srecu da su imali takvu baku i djedu i pamtice ih zauvijepozdrav Saima i Vice
Moje saucesce cijeloj familiji.
Babo iz USA
Post a Comment
<< Home