SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, July 27, 2015

Bushkill vodopadi

O kako nas je naš komšija Kemo „zarazio“ vodopadima, kuda god da putujemo nastojimo da posjetimo state parkove u kojima se obično nalazi bar poneki. Tako je bilo i ovaj put. Na povrtaku kući nakon posjete Vujinićima svratili smo u Bushkill Park na granici saveznih država Pennsylvania i New Yersey, u kojem se nalaze poznati Bushkill vodopadi koje neki nazivaju Niagara of Pennsylvania.

Nakon nekih dva sata vožnje autoputom skrenuli smo na sporednu cestu koja nas je provela kroz lijepe predjele Pennsylvanie, pune guste šume, staza za planinarenje i vodopada. Zbog ograničenog vremena nismo se mogli zadržavati jer nismo htjeli kući stići prekasno.  Velike su ovdje razdaljine i čovjek se dobro izmori sjedeći za volanom neprekidno nekoliko sati.

Na ulasku u park nas je dočekala masa posjetilaca. Gotovo sva parking mjesta su bila popunjena. Čak je i red za ulaznicu za obilazak parka bio podugačak. Posjetioci, najvećim dijelom Indijci i nešto Kineza. Tu i tamo se mogao vidjeti i ostalih ali su Indijci definitivno bili najbrojniji.

Za obilazak svih vodopada treba odvojiti skoro tri sata. Mi smo se odlučili za jednu od kraćih varijanti ali nam je ipak tri sata prošlo dok smo trepnuli okom. Glavni vodopadi su povezani stazama i drvenim mostovima a visinska razlika je na pojedinim mjestima prilična. Hodajući od jednog vodopada do drugog sam najbolje osjetio koliko mi je godina. Ako ovako nastavim, od moje posjete Machu Pichu neće biti ništa. Koljena polako počinju da klecaju a i srce se nešto buni. Izgleda da sam zaboravio pogledati u kalnedar. A trebao bih.

Ostavili smo Bushkill vodopade negdje poslije pet sati popodne, nadajući se da ćemo imati prilike da se ponovo vratimo. Međutim, ako je suditi po onome kako su se stvari do sada odvijale, teško će se to desiti. Čovjek obično ima samo jednu priliku da obiđe neka mjesta a sve ostalo ostaje samo kao želja. Vjerojatno će tako biti i sa Bushkill vodopadimaod koji će mi ostati samo slike i lijepe uspomene. 













0 Comments:

Post a Comment

<< Home