SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, July 08, 2015

Trg Bana Jelačića - štiklec 4

Zagreb danas
Nekoliko puta sam se spremala pisati o glavnom zagrebačkom trgu i svaki put pisanje odgodim. Uvijek mi je nešto drugo bilo hitnije, draže, više me zaokupljalo, ipak, nisam odustala iako nije bilo lako, jer je puno podataka, koje je trebalo izabrati i sistematizirati.

Trg je lijep, zanimljive arhitekture, prostran, bogate prošlosti, što zapažaju strani turisti, internetske informacije im u tome pomažu, a domaći, nažalost nezainteresirani.
Rijetko koji Zagrepčanin zna dovoljno o njemu.
Većina pogled zadrži na maksimalno 2m visine, na licima i odjeći prolaznika, u izlozima, rijetki su koji pogled podignu da bi vidjeli prelijepe fasade kuća i palača. Možemo zahvaliti Austro-Ugarskoj na arhitekturi i urbanizaciji grada, redu i radu koje su unijeli među naše slavenske narode.
Iako ovo mišljenje ne ide uz ovaj sadržaj, sve više si potvrđujem da je Engels bio u pravu u opisu slavenskih naroda, pa tako i mog.

Početkom 18. stoljeća na mjestu današnjeg glavnog trga bila je livada, sajmište, tržnica stoke, ali i druge robe, bila je i mitnica, malta, carinarnica na kojoj se ubirala tridesetica svima, koji su prodavali robu građanima Zagreba. Zagreb je tada bio samo na lokaciji Gornjeg grada, a tek se počela formirati Duga ulica, danas Radićeva u kojoj su se izvan zidina grada naseljavali trgovci; Nijemci, Austrijanci, Grci i Srbi. Polako se počinjala izgrađivati sjeverna strana trga s jednokatnicama u kojima se prodavala roba. Taj se dio nazivao Harmica, naziv je sačuvan do danas, prema mađarskoj riječi (harmincz) za trideseticu.

Najstarija palača izgrađena 1828. na južnoj strani, koja i danas stoji na Trgu, je neorenesansna palača Bartola Felbingera, velikog graditelja Zagreba, a nalazi se tik uz današnji hotel Dubrovnik. Iste godine je gradio i nešto ranije završio  palaču Pavla Hatza, uglednog, bogatog trgovca i gradonačelnika, na mjestu današnjeg hotela Dubrovnik. Tu je palaču trgovac Milinov srušio 1929.  i na njenom mjestu izgradio hotel Milinov, koji je nakon 2.svj. rata preimenovan u hotel Dubrovnik. Od stare Hatzove palače jedino je sačuvan i ugrađen u pročelje hotela brončani kip boga Merkura (Hermesa), boga putnika i trgovaca, s oznakama PH i (18)24, kojeg je izradio A. Dominik Fernkorn, koji je načinio i čuveni kip bana Josipa Jelačića nekoliko godina kasnije.


Palače – Felbigerova, Hatza, Singer – kavane na južnoj strani

Kuća Pavla Hatza, srušena 1929., na njenom mjestu je izgrađen hotel Milinov, kasnije Dubrovnik
Hotel Milinov 1931, kasnije hotel Dubrovnik

Kip boga Merku

Na Trgu postoji još jedno umjetničko remek djelo, Meštrovićev reljef seljaka od polikromirane glazirane keramike na kući Popović iz 1905., secesija, na sjevernoj strani Trga prema Splavnici, uličici koja vodi na stepenice za tržnicu Dolac.
Splavnicom je nekada prolazio potok Medveščak, tu je bilo i gradsko kupalište; potok i most su nadsvođeni u Tkalčićevu ulicu i ulicu Krvavi most, koji je u prošlosti spajao Gradec s Kaptolom – spomenuto u 1. Zagrebačkom štiklecu.


Palača Popović
Meštrovićev reljef

Kako je Zagreb jako stradao u zemljotresu 1880. obnova je počela relativno brzo, tako je već 1883. izgrađena Waserthalova palača, od 2.sv. rata tu je bio Varteks, a danas je Muller.
Do 1905. izgrađene su gotovo sve palače na Trgu. Do kuće Popović čuveni arhitekt Vjekoslav Bastl izgradio je kuću Rado u tipično secesijskom stilu. Kuću krase kipovi Asklepija i Higije, te dva vuka – psiozehe s jakim očnjacima, a sve da se naglasi da je vlasnik kuće liječnik, odnosno čuveni zubar dr. Eugen Rado. Bastl je izgradio pored mnogih još dvije iznimno vrijedne palače u secesijskom stilu na kojima je istaknuo zanimanje vlasnika, što je onda bilo u modi, četverokatnu uglovnicu prema Jurišićevoj ulici, na kojoj je bila izgrađena velika boca s natpisom Elsa fluid. Kuća je pripadala čuvenom ljekarniku Felleru, koji je prozvodio biljni eleksir Elsa fluid prodavan po cijelome svijetu, koji ga je obogatio. Kuću je nakon 1.svj. rata potpuno rekonstruirao u stilu Moderne industrijalac Stern i takva je ostala do današnjih dana. Valja napomenuti da je s balkona te kuće decembra 1918. kada su održane demonstracije protiv stupanja Hrvatske u Kraljevinu Jugoslaviju pod Karađorđevićima, ubijeno 13, a ranjeno 17 demonstranata.
I treća Bastlova kuća u secesijskom stilu je čuvena kuća Kalina u Masarikovoj ulici, obložena pocakljenom svjetloplavom i oker opekom, s prekrasnim balkonima i cvjetnim ukrasima. Kuća je pripadala vlasniku tvornice keramičkih proizvoda, kasnije zaprešićki Inker. Kuća se nalazi tik uz kuću koju je gradio Viktor Kovačić, struka bi se vjerojatno usuglasila, što arhitektima nije svojstveno, vodeći hrvatski arhitekt do sredine 20.st, čiji sam stan opisala u jednom od prethodnih priloga.

Kuća Feller

Kuća Rado

Kuća Kalina
Lijepu kuću čuvene obitelji Pongratz , između Splavnice i Radićeve ulice, na sjevernoj strani Trga, koju je projektirao najzastupljeniji i najčuveniji zagrebački arhitekt Herman Bolle srušilo je Osiguravajuće društvo iz Trsta i izgradilo kuću u stilu Moderne, koja je ostala do današnjih dana.


Kuća Pongraz

Kuća Osiguravajućeg društva iz Trsta

Prekrasna Pongratzova palača na Gornjem gradu u Visokoj 22, od kada je postala državno vlasništvo služila je za smještaj Karađorđevića i visokih stranih državnika, sve do današnjih dana, a zaželjela ju je predsjednica Hrvatske za svoju rezidenciju. Predizborne priče.

Na sjevernoj strani Trga krajem 19.st. između kuće Rado i Waserthal izgrađene su  dvije lijepe palače u neoklasicističkom stilu, kuća Gavella (1889.) i kuća Varga (1887.).


Zapadna strana Trga

Sve palače na Trgu u prizemnim su prostorijama imale poslovne prostore, a na katovima stanove za vlasnika i za iznajmljivanje.
Na južnoj strani u prizemlju palača bile su kavane, Grand kavana u kući Pavla Hatza, pa Europa kavana u Felbingerovoj kući, te Narodna kavana u palači koja je bila Prva gradska štedionica, pa američki Singer, a danas je u njoj Školska knjiga.

Zatim slijede u neoklasicističkom stilu palača Croatia osiguranja (1870.) s alegorijskim figurama na krovu, te u neorenesansnom stilu starija palača podbana Živkovića (1830.), gdje je danas prodavaonica Kraš. Kod gradnje palače Živković pronađeni su novčići s likom cara Dioklecijana, a malo niže prema Petrinjskoj ulici mramorna glava rimskog cara Hadrijana.

Istočna strana Trga zvršena je izgradnjom Štedionice (1925.) i Gradske kavane (1931.). Do tada su na tom dijelu trga bile trošne jednokatnice s krčmama u kojima se okupljalo društvo sumnjivog morala.




Istočna strana Trga – razvoj po etapama
Na zapadnoj strani trga na Stankovićevoj kući, (1837.), uglovnici prema Ilici, Herman Bolle je krajem 19.st dogradio treći kat, pa je to bila prva trokatnica na Trgu, a dotjerana je i susjedna palača baruna Vranyczanya.
Interesantna je povijest te čuvene obitelji.
Obitelj Dobrinović - Vranyczany potječe iz srednje Bosne, izbjegli su pred Turcima u 15. st u Vranjic kod Splita. Uzeli su po njemu prezime Vranjican; ima tri ogranaka te loze po trojici braće, a prezime su kasnije mađarizirali u Vranyczany.
Inače, prekrasnu palaču Dverce na Gornjem gradu, vlasnica grofica Vranyczany Buratti 1912. je ostavila gradu pod uvjetom da se palača koristi samo za svečane prigode  i u njoj ništa ne mijenja, što se do današnjih dana poštuje. Ima mnogo zanimljivosti oko palače i njene vlasnice.

Na mjestu od nebodera do Oktogona u Ilici od kraja 18.st. nalazila se bolnica Milosrdne braće, koja je zabranom njihovog reda postala Zakladna bolnica. U njoj je bila ugrađena crkvica Ranjenog Isusa (Trpećeg Jezuša), koju su nakon rušenja bolnice i izgradnje poslovnog kompleksa ugradili u novi objekt, a vidljiva je ako se obrati pažnja kada se prolazi ispred tog kompleksa.
Dugo se zadržao nesrušeni dio bolnice na uglu Trga i Gajeve ulice, gdje je bilo prvo kino i glavna pošta.

Zapadna strana Trga – Zakladna bolnica, palača Stanković

Kino na početku Gajeve
Početak Gajeve danas

Zahvaljujući našem najvećem umjetničkom fotografu Toši Dabcu ostale su brojne snimke staroga Zagreba.

Prvu reportažnu fotografiju Zagreba snimio je 1866. fotograf Franjo Pommer, koji se godinu dana ranije doselio iz Danske u Zagreb, a prikazuje svečano otvorenje spomenika bana Josipa Jelačića.
Svečano otvorenje spomenika bana Jelačića

Neboder je iza zadnjeg rata obnovljen, malo dotjeran na radost Zagrepčana, na najgornjem katu je dražesna kavana, često u večernjim satima sa Stand-up predstavama, a pogled na Zagreb, gornji i donji grad je prekrasan, neboder nije previsok pa se sve dobro vidi i preporučujem ga posjetiti.

Fontana Manduševac izgrađena je sredinom 19.st. zahvaljujući izvoru ispod Waserthalove kuće, na tom izvoru prema legendi skupljale su se u ponoć coprnice (vještice). Tko je čitao Zagorkine romane, dobro je upoznat sa životom staroga Zagreba – Gradeca i njihovog ljutog neprijatelja Kaptola.
Manduševac 1864.
Manduševac danas
Sjeverna strana Trga ' kuće Popović, Rado, Gavella, Varga, Waserthal

1864. s dva rasvjetna stupa s po pet plinskih svjetiljki na istočnoj i zapadnoj strani osvjetljen je Trg.

1907. na Trgu je zasjala električna rasvjeta.

Ako navratite u Zagreb preporučujem otići Radićevom ulicom ispod zidina Gradeca do Ilirskog trga, gdje su nekada bila sjeverna vrata Gornjeg grada, pa na Gornji grad, ili Bakačevom ulicom koja ide od Gradske kavane, odnedavno kavane Johann Franck, po osnivaču tvornice kave Frank do Kaptola ili Splavnicom u Tkalčićevu ulicu.
Tako ćete najbolje osjetiti dušu Zagreba.

1890. puštena je u rad uspinjača, koja je povezivala donji grad s gornjim, a godinu dana kasnije krenuo je tramvaj s konjskom zapregom.

Poseban ugođaj Trgu daju pet oglasnih stupova s kraja 19.st. , starinska rasvjeta u toploj polovici godine okićena visećim korpama s pelargonijama i svakako gradski sat.

Mnogo toga nisam napisala, bilo bi vam previše, a i ovo napisano je previše, pa se pitam hoćete li ovaj prilog pročitati do kraja?
Nadam se da će sa zanimanjem pročitati barem Zagrepčani, koji navraćaju na blog.

Lijep i zanimljiv boravak u Zagrebu želim svima vama koji ga posjetite.

Bit će ovo dosta od mene do septembra.

Pozdrav svima i ugodno ljetovanje, Nataša

Nataša juna 2015., u pozadini Splavnica i desno kuće Popović i Rado

Labels:

6 Comments:

Anonymous Nada said...

Mozda jos dodati da je " glanc " danasnjem izgledu ovog krasnog trga dao cijenjeni Zagrebacki arhitekt B. Siladjin, a zasluzna za to je Univerzijada 1987. koja je inace zapustenom Zagrebu dala novi polet.
Osim arhitektonskih zanimljivosti, politika, kultura i gospodarstvo, pa i sport, svako malo, kroz povijest ucine da lijepe zgrade upisu u svoja lijepa procelja jos neku recku, dobru ili losu. U Zagrebu je to vrlo cesto pitanje stava, a ne objektivnosti.
nastavak slijedi.

Thursday, 09 July, 2015  
Anonymous Nada said...

U Evropi sam vidjela i puno ljepsih trgova, ali nisam vidjela ni jedan koji zivi tako intenzivnim zivotom svojih sugradjana. " Pod vurom ", rjedje " pod repom " ( spomenik Banu ), uvijek netko nekog ceka, uvijek vas netko vuce za rukav da nesto potpisete, uvijek netko trci da uhvati tek pristigli tramvaj. Vjerovatno blizina Dolca, carobnog Zagrebackog placa, u svemu tome igra veliku ulogu. Subotom od 12 - 13 h pogled bjezi prema spici u Gajevoj. Svi koji zele vidjeti i biti vidjeni u se nacrtaju. Naravno, uglavnom se tu radi o poznatim facama.
slijedi jos jedan nastavak

Thursday, 09 July, 2015  
Anonymous Nada said...

I neko vecer, krasna, topla noc, vodim svoje goste, tetu iz Cacka i sestricnu iz Beograda u Becku slasticarnu Aida ( nekadasnji Ban ). Rodjendan mi, a i drzavi u kojoj zivim ( Dan drzavnosti ). Trg sablasno pust. Volim ga takvog, ali samo u kolovozu kad se Zagreb preseli na more. Sad je pak tek kraj sestog mjeseca. Tumacim to cinjenico da su cak dva praznika u jednom tjednu, Dan ustanka ( nisam sigurna da se bas tako zove ) i Dan drzavnosi RH. Po starom,dobrom obicaju pretvorilo se to u mali GO.
Unatoc renomeu, Aida me bas nije odusevila ponudom kolaca. U opuenom razgovoru pitam svoje gosce jesu li prijavile svoj dolazak u PU Petrinjska.
Kakva, bre, prijava. Nitko im nista nije rekao.
Objasnjavam da po zakonu, svi koji namjeravaju ovdje ostati dulje od dva dana duzni su prijaviti svoj boravak PU. Znam to jer moja sestra cesto putuje na relaciji Banja Luka - Zagreb i svaki put je Nasa policija upozori da pri povratku mora pokazati prijavu.
Sa zebnjom sam cekala da se moje gosce jave pri povraku u Beograd. Naime, nije im padalo na pamet da se prijave. Sve je proslo OK, nitko ni da priupita.
E sad, jel se nasima jos uvijek tresu gace pred Beogradom, ili strogocu treniraju na RS ?
Moracu uskoro preko grane da se malo svadjam s nasom policijom.
Poz svima, Nada

Thursday, 09 July, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Ovaj prolog i komentar su mi zaista uljepšali dan, a i Frane mi je pokazao kako se moze poslati komentar kad ne znas ni rijeci engleskog.
Kad sam napisala komentar i kliknula za " ja sam robot" pojavilo se sedam osam slika razne hrane. Iznad toga pise da se klikne svaka slika na kojoj ima kruh. Onda samo kliknuti " publis your ...... I kraj. Pitala sam ga je li to Co promjenio a on misli da nije nego provajder bloga" hajd znaj kad sam glupa.
Necu puno za pocetak, jer je i proba.
Pozdrav Saima

Friday, 10 July, 2015  
Anonymous sega said...

Natasa svaka cast za ovaj i sve tvoje priloge sa dozom umjetnosti. S tvojim radovima ovaj blog postaje bogatiji.
Neka ti je ugodno stvaralacko ljeto.
Pozdrav svima.
Sega

Friday, 10 July, 2015  
Anonymous dubravka said...

Draga Natasa,
zeljela sam samo reci hvala na ovom slojevitom prilogu.
Puno sam toga novog naucila.
Pozdrav od Dubravke

Saturday, 18 July, 2015  

Post a Comment

<< Home