Još jednom kod Vujinića

Vidimo se odprilike jednom godišnje. Nekada za 4. juli, nekada za Labor Day, naš američki 1. maj. Ovaj put smo mi skoknuli do New Milforda,udaljenog nekih sedam i pol sati vožnje autom bez stajanja. Za nas novopečene amerikance su to još uvijek prilične daljine iako nam je život u USA promijenio kriterije po pitanju mnogo čega pa tako i po pitanju šta je daleko a šta ne.

Iako smo planirali da na putu do Vujinića svratimo u Bushkill park kojeg zbog njegovih vodopada nazivaju pensilvanijskom Nijagarom, od posjete smo odustali jer je zbog nas iz Bostona kući stigla Dunja s Erikom pa nismo htjeli da kasnimo. Htjela je da nas vidi jer nam se putevi razilaze još od proslave Davorove diplome a od toga je prošlo već 11 godina.

Stigli smo na vrijeme, dobrano prije noći tako da smo rijetki dan bez kiše iskoristili da ručamo u lijepom backyardu Vujinića. Čađo je sve upicanio, nisam imao nikakvih primjedbi. Tu i tamo je pokoja travka izbjegla kosilicu ali mu to nisam zamjerio. Desi se to i meni kada nam dolaze pa ga ne mogu kriviti.

Veoma ukusna večera koju je pripremila domaćica je protekla u prijatnom razgovoru. Dunja i Erik su nam pričali o njihovom poslu, planovima. Odlično se snalaze u uzburkanim vodama biznisa i po onome što sam čuo, pred njima je svijetla budućnost. Pametna su naša djeca i uvijek se dočekaju na noge, bez obzira kuda ih život odvede. Nadamo se da će nas posjetiti jer imaju namjeru obići poznatu arhitektonsku atrakciju Fallingwater američkog arhitekte Frank Lloyda koja je na sat vožnje udaljena od Pittsburgha.

Ostali smo u backyadru sve dok se nije spustila noć a onda su Dunja i Erik otišli nazad za Boston. Mi stari smo se prebacili u dnevnu sobu i onda su na red došle naše teme: bolesti, zdrava hrana, penzija. Tako je to ovih dana kada se šezesetogodišnjaci sretnu. Teme su iste, samo se redoslijed mijenja.

Naše domaćine sam izmorio pričajući o penziji koja je ovdje u USA nauka za sebe. Prema važećim zakonima, postoji više od 50.000 načina na koje supružnici mogu uzimati penziju i kako Amerikanci kažu, odluka o penziji je jedna od najvažnijih u životu. Posebno sam izmorio domaćina kojem su se oči sklapale od umora. Te noći je spavao kao beba, što mu se nije desilo već godinama.

Za nedelju smo planirali odlazak u park koji se nalazi u blizini lijepog gradića Kenta. Jutro je osvanulo bez sunca a oblaci su postajali sve gušći i gušći. Kada smo sjeli u Čađinu Toyotu RAV4 kiša je počela lagano propadati, da bi putem postajala sve jača i jača. Uprkos kiši, odlučili smo da prošetamo parkom u kojem Falls Brook potok pravi veliki broj vodopada na svom putu do ušća u Houstanic River. Park je bio prepun posjetilaca, većinom južnoamerikanaca, kojima ni kiša nije smetala da proslave 4. juli, dan američke nezavisnosti. Lokalnih Amerikanaca nisam primijetio. Slične scene su nas zatekle i prije dvije godine kada smo na putu za New Milford posjetili nekoliko state parkova u državi New York. Broj posjetilaca koji su u USA došli iz južnoameričkih država je bio zapanjujući. Jednostavno su bili okupirali sve state parkove pa sam stekao utisak da „pravi“ Amerikanci za praznike uglavnom ostaju kod kuće, sklanjajući se od gužve koju imigranti stvaraju.

Kiša nam je pokvarila obilazak vodopada. Staza je bila mokra, ponekad klizava i blatnjava pa smo se kući vratili brže nego što smo planirali.

Poslije ručka otišli smo prošetati u još jedan obližnji park i uz jezeru uz koje su se smjestile lijepe privatne kuće. Na povrtaku nas je Čađo provezao kroz još jedan lijepi park a onda smo se vratili kući na večeru. New Milford i njegova okolina su okruženi prekrasnom prirodom i Vujinići imaju veliki izbor za reakreaciju. Kada stigne penzija bit će i više vremena za duge šetnje i odmaranje duše u ljepoti i miru. Pa i red je da je tako jer smo svojim životima to zaslužili.

U nedelju smo morali nazad za Pittsburgh. Dan je bio prekrasan, sunčan, pa smo odlučili da svratimo u Bushkill Falls park koji se nalazi samo malo dalje od naše rute. Vrijedilo je.

Društvo je veselo

Erik i Nera

Jedan od mnogobrojih vodopada u Kent parku

Gosti iz Pittsburgha

Domaćini

Najveći vodopad

Nera i Zlata u šetnji prema jezeru

Čađo k'o momak

Dame poziraju za blog

Lijepa kompozicija

Pogled uz jezero

Još jedna slika s Dunjom i Erikom

Nera ispred Čađinog ručnog rada

Kiša pada a nama lijepo

Autor i vodopad u pozadini