SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, July 22, 2015

Junska jutra

Pogled s ulice
Dorval je mjesto u kojem mi živimo. Ime je dobio po prezimenu čovjeka koji je kupio teren u doba kolonizacije. To je bila mala naseobina ogradjena visokim gredama. Poslije je nastalo selo (village), a poslije drugog svjetskog rata je proglašen gradom (ville). Udaljen je 15  km od centra Montreala. Relativno stara naseobina ima dosta starog drveća, debelih stabala i širokih krošnji. U proljeće, koje ovdje počinje krajem maja, to je raj za ptice. Jednom sam vec pisala o tim divnim majskim i junskim jutrima. Svake godine sam uživala slušajući improviziranu ptičiju simfoniju hodajući  do autobusa ili voza na posao. U to vrijeme bi namjerno pravila duže ture hodanja i upijala zvuke i mirise jutara ranog ljeta. Prije tri godine, firma u kojoj radim je preseljana u manji prostor, na lokacije gdje je malo teže ukomponovati gradski saobraćaj. Tako sam je izgubila ta mala uživanja, vozeći se autom na posao.

Makovi prema komšiji
Ali nije sve propalo, ujutro oko svanuća, sve ptice počnu pjevati, čujem ih lijepo kroz otvoren prozor. Ljubavne pjesme ili samo mala čavrljanja, sve je to zajedno divna simfonija.  

Nešto se neobično dešavalo ove godine u junu skoro svako jutro. Uvijek bi me probudio glas samo jedne ptice. Pogledam na sat, oko 3 ujutro. Neobično za ptice.

Bio je to neki piskutavi glas, kao da je neka mala ptica, bebica. Više je izgledalo kao da plače, da traži nešto, da se žali. Uporno se javljala bez prekida. Ja bih ponovo zaspala razmišljajući koja ptica to može biti i što se javlja tako u isto vrijeme svaki dan. Ima već dvije nedelje da je nisam čula. Ili možda sad malo bolje spavam pa me ne probudi.

Lavanda samo što nije
procvjetala na
kamenitom tlu
U vrijeme dok me je taj glas budio, moja mašta je radila i pravila razne scenarije. Možda je mala ptišica ostala bez roditelja, ili su roditelji otišli po hranu a ona se boji biti sama. Možda joj je hladno. Da li ću je sutra opet ćutu ? Može je neka vjeverica ili rakun napasti. Činilo se da taj glas dolazi s drveta ispred naše kuće, ali poslije po danu nisam čula ništa slično. Za ovo vrijeme, živjeći  na ovoj geografskoj širini, upoznala sam i naučila glasove raznih ptica koje tu žive. Htjela sam razjasniti taj glas u 3 ujutro i nekako pronaći koja je to vrsta. Pričala sam svima o tom ranom koncertu. Znam da se mogu naći i slušati na internetu glasovi ptica. Pokušala sam, naslušala se, ali nisam našla taj glas. Zanimljiv je savjet koji sam dobila od moje kćerke, tipičan za ove nove generacije. Mama probaj snimiti  glas te ptice i onda nadji neki App koji će ti reći o kojoj se ptici radi. Možda bi i nekako ustala u tri ujutro da snimim pticu, ali naci App bi bilo jako teško za mene.

Nedeljom ujutro kad se može popiti kafa vani probala sam uhvatiti tu divnu muziku. Nije lako, nekad se ušute pa onda počnu sve glasno, a onda se nekad ubaci zvuk aviona.

Pozdrav svima od Dubravke

Ograda prema komšiji

Ruža i majčina dušica


video

Labels:

2 Comments:

Anonymous sega said...

Dobro jutro Kusmici,
ova romanticna prica je prava slika Dubravke. Lijepo da si zakacila mali film pa mi se sada cini da sam vam "dolazio" na kaficu. Zelim vam sve najbolje i najljepse u slijdecim ljetnim danima i sedmicama. Pozdrav za djecu, vas i sve blogovce !!!!!!!!
Sega

Thursday, 23 July, 2015  
Anonymous Nataša said...

Draga Dubravka,
lijepa priča, još ljepši vrt, a najlepše je što tome uživaš i dijeliš to s nama.
Pozdrav, Nataša

Thursday, 23 July, 2015  

Post a Comment

<< Home