Naša ulica

Saimin komšiluk - crtež Mersad Raić

Mislila sam danas pisati o Travniku i Plavoj vodi koja je bila druga destinacija na našem putu ali me lijepi Natašin komentar odredi za ovaj prilog.

Nekad je naša ulica za mene bila moj mali raj, moje utočište, sve naše porodice kao jedna ulica. Kod svakog se moglo ulaziti, dolaziti po drugove i drugarice u svako doba. Dok su roditelji bili živi bila sam čest gost vikendima iz Sarajeva.

Bilo nas je svih generacija. Stariji momci i cure su nam bili uzori. Curama su se pjevale serenade, na praznom prostoru gdje je nakad bila građa u kojoj su su se prodavala drva za zime. Merso Rajić je poslao crtež mom bratu na facebook ali on ne zna kako ga poslati meni na mail. Molila bi Mersu da pošalje taj crtež na tvoj blog, jer je nevjerovatan. Sejo misli da ga je on lično nacrtao.

Sve cure iz naše ulice su se poudale i otišle na mnoge strane naše bivše zemlje. Čak i moja sestra, ali u 60-toj. Ostala je samo Kova od tetke Jovke i mislim sestre Ševo, obe ili samo jedna. Kad sam pisala o njima i rekla da mi više fale i da više mislim o njima nego o svima koji su ostali..

To je istina od koje ja ne mogu da se otkačim.

Ostatak teksta će biti u slikama i komentarima.

Saima

Co - Napomena: Crtež našeg sugrađanina Mersada Raića o kojem Saima govori sam pronašao na njegovoj facebook stranici i objavljujem ga po odobrenju autora .

Pogled s prozora iz moje sobe. Na prostoru gdje je nekad bila prodavnice " Čelik" sad je supermarket "Best". Smeće se mnogo rijedje odnosi nego što je potrebno za jedan takav objekat koji opslužuje veliki broj ljudi iz našeg kvarta, pa su kontejneri većinom pretrpani.

Ovo je prva kuća s desne strane ulice gledano od Kastela. U njoj su živjeli Muhamed, Merso , njihova sestra Aiša i Bisera, svi su živi i susret s Biserom je praznik kad dodje iz Švedske. Sišu sam srela dva tri puta kod rodice frizerke. Radost pri susretu je uvijek bila obostrana. Mersu i Muhameda nisam vidjela od rata.
Velika žuta zgrada se nalazi na mjestu gdje su stanovali Afgani i Plicćnici. Made se redovno javlja na blog s lijepim prilozima i komentarima. Kao i Merso. Iznad tih kuća se vidi zgrada u kojoj je stanovala Nataša. Prava ulica, zar ne????????

U maloj bijeloj kući su stanovale Dragica i Nada obe na Pagu u Hrvatskoj. Susreti su se dogadjali u Zadru i Pagu te na pola puta izmedju Zadra u Šibenika. Dragičin suprug je studirao s Vicom u Sarajevu pa je naše prijateljstvo poduplano i posebno. Uvijek smo u mislima zajedno, bez obzira na rijedje susrete. Skype nam pomaže da znamo sve jedno o drugima.

Najveće iznenadjenje će svima biti ovaj novi objekat ispred bojadjije, na mjestu kuće teta Jovke. Poslije smrti Kove neki dalji rodjak je kao nasljednik prodao lokaciju i staru trošnu kuću za dobre pare. Sad se tu pravi hostel. Ispred se  prepoznaje trošna kućica u kojoj su živjele Ruža i Fatija, 
O Ruži je brinuo komšiluk kao o socijalnom slučaju a o Fatiji sin Meho .

U desnom čosku naša kuća, kuća Mujčića, i nova kuća na mjestu Osmančevica. Gastarbajter iz Njemačke napravio tri objekta.  Od dva sina prije nekoliko dana jedan uboden nožem, bore se za njegov život. Kažu obračun izmedju drogeraske mafije.  Ulica  je veliko parkiralište i zbog crkve koja je sagrađena preko puta Kastela i marketa koji je uvijek pun. Vidi se da je sve gradjeno "s brda i dola" pa više ne liči ni na šta. Očito su mito i korupcija bili "glavni urbanisti i arhitekti".

Vice, Bisera i ja u našoj kući.

Snimak Vrbasa iz naše bašte. Poslije prošlogodišnjih poplava ostala ova nakupina krečnjačka. A naše sedre "šuplja" i ostale nestale. Priroda je čudo kad se uzjoguni.

Iz naše bašte se vidi nadogradnja zgrade  iznad Natašinog stana. Dograđuje se sprat i etažno mansarda. Postojeći stanari trpe teror i haos oko zgrade. Šut, novi gradjevinske materijal, buka i paklene vrućine dovode stanare do ludila. Ali u ovoj državi je to sve  normalno kad gradski oci odlučuju niko im ne može ništa.

Odlazak u Novoseliju na "Slap" i nakon ko zna koliko godina osjetiti hladnoću i osvježenje Vrbasa je bio poseban ugodjaj.

Za Seju i Vicu takodje. U Novoseliju se vratilo skoro 90 % njegovih stanovnika. Uređuju i brinu, ekološki osvješteni o svemu a posebno Vrbasa. Vlasnik restorana "Slap" čini čuda da to postane posebno okupljalište Banjalučana.