SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, September 23, 2015

Jesen stiže...

Stigla je jesen. Ovdje u Pittsburghu za mene najljepše godišnje doba. S puno sunčanih dana i bez velikih vrućina. Vrijeme je da se čovjek opusti i uživa. A ja činim upravo to. Nikuda ne žurim. Ne moram na posao. I povrtnjak je pri kraju i nemam poslova koje bez odlaganja moram obaviti. Ono što je u njemu još ostalo neobrano polako sarzrijeva i ne zahtijeva puno njege. Ono što je prošlo, uklanjam polako. Svaki dan ponešto.

Jučer sam prvi puta od kako sam ovdje proveo nekoliko sati čitajući knjigu, ležeći na ležaljki, uživajući na toplom jesenjem suncu, uz tihu muziku po mom izboru. Obično to radim uveče, kada uđem u kuću. Mislio sam nešto raditi ali mi je ljepota jutra promijenila planove. Posao koji sam planirao nije hitan, može čekati. Jeseni su ovdje duge, ponekad se otegnu do početka novembra. Stići ću.

Jutros otiđoh do doktora na kontrolu (stari se pa mi sluh pomalo slabi) a onda svratih u trgovinu hranom u jednom od lijepih pitsburških prigradskih naselja, Mt Lebanon,  smještenom odmah do naselja u kojem živimo. Pittsburgh i njegova prigradska naselja su smještena na stotinama brežuljaka na kojima su kuće i zgrade izgrađene na mjestima gdje je nekada bila gusta šuma, pa su neki njegovi predjeli kao veliki park. Čovjek se, vozeći se kroz njih, osjeća lijepo, bar je to kod mene slučaj. Tako je to u slučaju Mt Lebanona, koji prolaznika privlači svojim lijepim kućama, parkovima, stazama za šetanje, igralištima. Koliko puta mi je na pamet padala Banjaluka i Starčevica, koja me pomalo podsjeća na moj novi dom, istina ne tako uređeni kao što je to ovdje slučaj. Sada je to za mene samo prošlost, i lijepa i ružna, koje se ponekad prisjetim. Ovdje sam već punu dvadeset jednu godinu, stekao sam punoljetnost. U Banjaluku odem rijetko jer me se ona još davno odrekla, kao i desetina hiljada drugih koji svoje živote žive na svim meridijanima svijeta. Jeseni u njoj se gotovo ne sjećam jer sam zadnju proveo prije dvadeset i tri godine.

Da se ne bih uljenio, moram ovaj prilog privesti kraju. Danas ipak moram nešto korisno uraditi. Za ilustraciju uz prilog sam izabrao nekoliko fotografija snimljenih jučer poslije podne ispred naše kuće prije redovne šetnje do obližnjeg parka.






0 Comments:

Post a Comment

<< Home