Zelena salata
Dida Dane i ja na radnom mjestu |
U Pittsburgh i njegovu okolinu polako stiže jesen. Osjeća se to po hladnijim jutrima i kraćim danima, uz sve više lišća koje je već počelo opadati s drveća. Dani su to kada se polako pripremamo za zimu. U našoj kući to, između ostalog, znači da je stiglo vrijeme da se pravi zimnica.
Priprema mrkve za dalju "obradu" |
Danas smo pravili šarenu salatu. Ovaj put ja sam bio „glavni pomoćni radnik“, ribajući kupus, sjeckajući krastavce, paprike, zeleni paradajz, mrkvu i ostale „sastavne dijelove“ salate dok je dida Dane, dan prije nego što će napuniti osamdeseosmu, priskakao u pomoć. Glavni majstor je, naravno Nera, jer do tog nivoa još nisam stigao, a nadam se da nikada ni neću.
Dida dane sjecka |
Tako se u našoj kući i dvadeset i više godina nakon odlaska iz Bosne održava bosanska tradicija i tako će vjerojatno biti dok nas ne izda snaga ili dok nas onaj koji o svemu odlučuje ne pozove k sebi. Danas nas je i vrijeme poslužilo pa smo „radove“ obavili na vani, ispod nastrešnice, dok je sunce obasjavalo backyard i još više nas podsjećalo na naš rodni grad i naša dvorišta gdje se bez domaće zimnice život nije mogao zamisliti.
Radni stol |
Nera u međuvremenu priprema ručak, punjene paprika |
Završni radovi |
1 Comments:
Riješih za za komentar ovog predivnog priloga a da bude završnica i prilogu "Osamdesetosam"
Kad se ovako zivi u dalekom svijetu kao sto se živjelo u Bosni, ja moram uputiti cestitke cjeloj porodici Komljenović i dida Dani.
Razmisljam o svom djetinjstvu i zivotu i sjecam se svoje nane i majke. Imali smo srecu da smo odrastali sa ženama koje su sve u zivotu bazirale na svakodnevnom kuhanju svježeg kompletnog rucka i definiciji koja je stajala iznad sporeta. To je obicno bila platnena bijela krpa vezana plavim koncem. Na slici je bila mlada zena sa kutlacom u ruci iznad sporeta i tekstom "Ljubav ulazi kroz usta". Mozda je i mene to odredilo da mi u zivotu bez obzira na materijalne prilike, hrana uvijek bude na prvom mjestu. Kvalitetna i umjerena i uvijek svježa.
Gledam ove vase slike i uzivam u ovim kadrovima. Nekim ženama mozda markirana garderoba, šminka , cipele, izlasci itd .predstavljaju najdraži pogled a meni ovo.
Dida Danin rodjendan , Nerin izgled , Milanovi borba sa bolešću i djeca dokazuju da za mene nema nikakve dileme da ova moja teorija ima nekog smisla.
Meni su u Armeniji za svaki dolazak kod sina na rucak njegovi prijatelji stalno ponavljali masala.
Ja sada dida Dani saljem cestitke uz njihovo MAAAAAASALA.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home