SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, September 14, 2015

Zelena salata

Dida Dane i ja na
radnom mjestu
U Pittsburgh i njegovu okolinu polako stiže jesen. Osjeća se to po hladnijim jutrima i kraćim danima, uz sve više lišća koje je već počelo opadati s drveća. Dani su to kada se polako pripremamo za zimu. U našoj kući to, između ostalog, znači da je stiglo vrijeme da se pravi zimnica.



Priprema mrkve za
dalju "obradu"

Danas smo pravili šarenu salatu. Ovaj put ja sam bio „glavni pomoćni radnik“, ribajući kupus, sjeckajući krastavce, paprike, zeleni paradajz, mrkvu i ostale „sastavne dijelove“ salate dok je dida Dane, dan prije nego što će napuniti osamdeseosmu, priskakao u pomoć. Glavni majstor je, naravno Nera, jer do tog nivoa još nisam stigao, a nadam se da nikada ni neću.


Dida dane sjecka
Tako se u našoj kući i dvadeset i više godina nakon odlaska iz Bosne održava bosanska tradicija i tako će vjerojatno biti dok nas ne izda snaga ili dok nas onaj koji o svemu odlučuje ne pozove k sebi. Danas nas je i vrijeme poslužilo pa smo „radove“ obavili na vani, ispod nastrešnice, dok je sunce obasjavalo backyard i još više nas podsjećalo na naš rodni grad i naša dvorišta gdje se bez domaće zimnice život nije mogao zamisliti.

Radni stol

Nera u međuvremenu priprema ručak,
punjene paprika

Završni radovi

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Riješih za za komentar ovog predivnog priloga a da bude završnica i prilogu "Osamdesetosam"
Kad se ovako zivi u dalekom svijetu kao sto se živjelo u Bosni, ja moram uputiti cestitke cjeloj porodici Komljenović i dida Dani.
Razmisljam o svom djetinjstvu i zivotu i sjecam se svoje nane i majke. Imali smo srecu da smo odrastali sa ženama koje su sve u zivotu bazirale na svakodnevnom kuhanju svježeg kompletnog rucka i definiciji koja je stajala iznad sporeta. To je obicno bila platnena bijela krpa vezana plavim koncem. Na slici je bila mlada zena sa kutlacom u ruci iznad sporeta i tekstom "Ljubav ulazi kroz usta". Mozda je i mene to odredilo da mi u zivotu bez obzira na materijalne prilike, hrana uvijek bude na prvom mjestu. Kvalitetna i umjerena i uvijek svježa.
Gledam ove vase slike i uzivam u ovim kadrovima. Nekim ženama mozda markirana garderoba, šminka , cipele, izlasci itd .predstavljaju najdraži pogled a meni ovo.
Dida Danin rodjendan , Nerin izgled , Milanovi borba sa bolešću i djeca dokazuju da za mene nema nikakve dileme da ova moja teorija ima nekog smisla.
Meni su u Armeniji za svaki dolazak kod sina na rucak njegovi prijatelji stalno ponavljali masala.
Ja sada dida Dani saljem cestitke uz njihovo MAAAAAASALA.
Pozdrav Saima

Monday, 21 September, 2015  

Post a Comment

<< Home