Prekinuto prijateljstvo

Davor i Damir se
igraju u pjesku u
dvorištu Davorove bake

Posljedice rata u Bosni su ogromne, teško mjerljive. Pored oko 100 ljudskih žrtava, ko zna koliko ranjenih, da ne spominjem mnogobrojne zločine, rat je natjerao nekoliko miliona ljudi da bježe s kućnih ognjišta i traže mir na svim stranama svijeta. Jedan manji dio rastjeranih se vratio ali je većina zauvijek ostala daleko od rodnog kraja i nikada se u njega neće vratiti.

Borba oko bicikla

Posljedica rata su i mnoga prekinuta prijateljstva. Listajući facebook, neki dan ugledah fotografiju sina našeg vjenčanog kuma Mihe. Damira poznajem od njegovog rođenja a nisam ga vidio već godinama. Veliki je to danas momak ali će meni u sjećanjima zauvijek ostati onaj mirni dječačić s kojima se moj Davor igrao kada god bi se družili s Fazlićima. Kada sam vidio da Damir slavi rođendan prelistah albume koje smo kao najveću dragocjenost donijeli u USA i podsjetih se na te lijepe dane kada niko od nas nije znao šta nam budućnost donosi. Kum Miho je, nažalost, umro prije rata od teške bolesti koja ne bira ljude po dobroti već po ko zna kojim kriterijima, mi smo završili u Americi, a Damir i Davor se više nikada nisu sreli. I ko zna da li će ikada.

Tako se prekinulo još jedno lijepo prijateljstvo, kao što se to desilo i s mnogim drugima. Oni koji su rat isplanirali i koji su ga započeli i njime rukovodili, znali su šta im je cilj i u svojoj namjeri su uspjeli. Jer posljedice rata nisu samo poginuli i ranjeni, već i protjerani i razdvojeni koji svoje živote žive svjesni šta im je ukradeno. Tu posebno mislim na one najmlađe čija su djetinjstva zauvijek prekinuta jer su neki pokvareni stariji tako htjeli.

Damir ovih dana

Davor ovih dana