SLIKE I DOGADJAJI: Oslo

S kumovima ispred opere

Zadnji dan kratke posjete Norveškoj smo ostavili za Oslo i susret s Marinom i Amirom koji su se skrasili u glavnom gradu Norveške. Kuću kumova smo napustili poslije dvanaest i dočepali se autoputa koji nas je vodio kroz lijepe predjele ove, po površini velike, skandinavske države. Ispred stana Marine i Amira smo stigli u dogovoreno vrijeme i nakon kratkog zadržavanja uputili se u centar grada na ručak.

Marina i Amir

Marina i Amir žive u naselju koje podsjeća na ona u našim gradovima. Na parkiralištima je dosta auta a ulice pouske za naše američke pojmove. Dvadeset i kusur godina života u USA je ostavilo traga na nama pa nam se u Evropi sve nekako čini maleno, posebno ulice. U lijepo uređenom naselju, odmah do zgrade naših domaćina se nalazi nekoliko sportskih terena na kojima djeca igraju nogomet. Živo je, za razliku od našeg komšiluka gdje rijetko možeš vidjeti koga na vani.

Nakon kraćeg traženja parkinga (morali smo se vratiti malo nazad prema naselju domaćina), ručasmo u jednom lijepom restoranu. Hrana je bila ukusna, posebno poveliki stake koji sam jedva pojeo. A nakon ručka odlučismo prošetati do zgrade opere, zanimljivog zdanja koje je prije nekoliko godina napravljeno na samoj obali mora i to tako da se čini kao da izranja iz njega. Do zgrade smo stigli moderanim nadvožnjakom koji je provlači između novih, veoma zanimljivih, građevina. Vrijeme je bilo prohladno, puhao je nekakav hladan povjetarac koji je još više ojačao kada smo stigli do same zgrade opere. Zgrada je napravljena tako da se zapravo hoda po njenom krovu, s kojeg se pruža pogled na grad, s jedne strane, i more, s druge.

Idemo ka zgradi opere

Nakon kratkog obilaska zgrade i nekoliko fotografija, vratili smo se istim putem nazad u stari dio grada i svratili na kavu u lijepo uređen lokal koji kao da je napravljen u biblioteci, s knjigama na policama zidova. Osjećala se neka opuštena atmosfera u kojoj se čovjek prijatno osjeća. Nekoliko posjetilaca je polako ispijalo kave, radeći na laptopima, dok se mrak spuštao na grad.

Pješački nadvožnjak

Nakon kave, bilo je vrijeme za odlazak na aerodrom. Pozdravili smo se s Marinom i Amirom, sjeli u auto i zaputili ka oko 40 kilometara udaljenom aerodromu. Na aerodrom smo stigli na vrijeme, pozdravili se s našim domaćinima Aidom i Feridom i uputili u aerodromsku zgradu. Iz Osla smo letjeli za Amsterdam, odakle nas je voz trebao odvesti do Chantel i Davora, gdje nas je čekao susret s našom prvom unukom Famke Eminom Roisin koja je na dan našeg posjete navršavala dva mjeseca.

Kumovi je čekao put nazad u njihovo “malo mjesto”. Bio je to naš četvrti susret od onog dana kada nas je život odveo na različite strane svijeta. Pao je dogovor da ćemo se viđati češće a budućnost će pokazati da li tako i biti.