SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, December 24, 2015

U Banjaluci...

Ovde je bilo mnogo skromniji spomenika. I ovde su novine
Još od septembra se pripremam na ovaj prilog, ali nikako do inspiracije ili vremena.

Ovih dana u BiH se dešavaju razno razna hapšenja za raznorazne afere svih vrsta. 
Čitajući Coove priloga sa puta po Evropi u raznim zemljama kod dragih prijatelja, sa dugim razgovorima i sjećanjima, za koje mogu pretpostaviti da su ugodni, tako sa i ja uvijek osjećam kad se sretnem sa svojim prijateljima iz djetinjstva i mladosti.

Na ovom blogu ima mnogo lijepih i uspješnih života naseg raseljenog svijeta. 
Sve je to mukotrpno i dugotrajno stvarano, zahvaljujući našem bosanskom mentalitetu. Želja za kulturom življenja ispoljavala se u velikom radu, skromnosti, poštenju, uklapanju u sredinu u koju se došlo davalo je godinama sve bolje rezultate. To se najbolje vidi ljeti u Sarajevu kad mnogi dolaze u posjete i odmah se prepoznaju, a dosta sam vidjela u posjetama zemljama u kojima sam bila. Ne poznajem u tom svijetu nikakve tajkune, niti sam imala prilike da se srećem s njima i ne znam kako su postajali: poštenim radom ili svemu kontra od toga.


Zapušteno partizansko groblje
Otišla sam na Partizansko groblje da provjerim da li je nadgrobni spomenik mojih roditelja popravljen. Pisala sam o tome da smo ga brat i ja u juli jedva pronašli. Natpisi su bili oboreni i stajali na zemlji. Oko njih je bilo nekoliko veliki crnih, mramornih, novih spomenika  sa povelikim pravoslavnim krstovima.  Ranije, skromni, većinom ateističkih obilježja. Obzirom da nam je u maju istekla taksa za godišnje održavanje možda je ovo bilo smišljeno da se prati ukoliko se niko ne javi da se može prodati ponovo. Tako narod priča .Ogromna je potražnja i veliki novac za grobno mjesto na tom groblju. 

Vraćala sam  se kući starim putem u Pobrdju, iza nekadašnjeg restorana "Pećina" i sporednog ulaza, koji je nekad bio glavni. Pored kamenih obilježja banjalučkih patriota i partizana iz II Svjetskog rata. Imala sam aparat i putem snimala kuće koje su nikle u posljednjih 10-tak godina.
Koji su to novci i kako zarađeni u dvadeset godina bjede, uništavanja firmi, tvornica, i hiljade otkaza dotadašnjim radnicima.
Svake godine se to siromaštvo sve vise osjeti, a opozicija iznosi sve moguće dokaze o pljačkama korupciji, pranju novca od najviših političara tog entiteta, ali nikakve koristi. 

Tako je i u ovom našem entitetu, toliko bogatstva u ovim uslovima ja mislim ne postoji puno u svijetu.

Pozdrav Saima





Pocet cu prvo od starih kuca koje su ostale. U nekima zive raniji stanari a
neke su napustene.

Ovo je bila najveca  I najljepsa kuca u ulici. Pripadala je
Asicima koji su 40 god. radili u Njemackioj. Jedan komsija nam je rekao  da
je vlasnica istjerana i u nju se uselila majka Dragana Lukaca. Na moje
pitanje da li je to ovaj minister Lukac, razgovor se zavrsio u sekundi
bijegom. Radila sam 40 godina u Telekomu i znam da je u Bosni bilo po desetak
i vise istih  imena I prezimena, tako da ovaj podatak ostaje nepoznat. 

Ima toga jos ali I ovo je dosta

Ovo pocinje serija novih objekata




Labels: ,

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Od okretanja glave i sutnje pred zlocinima,korupcijom,ratnim bogaccenjem i drugim krivicnim djelima ima samo jedna gora stvar.To je kada za takve stvari optuzujemo nevine ljude pa se onda i oni koji su krivi "provuku"
Na vecini tvojih slika "dokaza" nalaze se kuce gradjene prije 92´.godine .Jedna je sada skoro prodana jer vlasnik nije vise mogao da zivi tu a od druge je vlasnica inace bosnjakinja kao i prethodni umrla u Skandinaviji prije samo par mjeseci pa ti je slikanje njene kuce u najmanju ruku neumjesno.Isto vazi za vecinu slika.Za ostale ne znam ali u takvom kontekstu stavljati slike a da ne znas nista o sudbini vlasnika veoma je nekulturno a u mnogim zemljama i kaznjivo.
Pozz.

Monday, 28 December, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Ja sam Cou ispod svake slike dala komentar, ali vjerovatno Co nije uočio. Nisam odmah intervenirala, jer su mi dosli sin, snaha i unuka iz Gruzije, pa je vrijeme bilo ispunjeno raznim aktivnostima.
Inace i sa slikama je bio neki problem , jer Co nije dobio pa je sam napisao da nisu stigle nikakve slike od mene.

Monday, 28 December, 2015  
Blogger co said...

Izvinjavam se zbog propusta. Evo sada sam pregledao email i primijetio da je Saima poslala tekst za svaku od njih. Greška će biti ispravljena za par minuta.

Monday, 28 December, 2015  
Blogger co said...

Uz slike sam dodao sve komentare koje je Saima poslala uz slike. Očigledno je da redoslijed obljavljenih slika nije onakav kako je Saima zamislila a ja sam slike objavio sortirajući ih prema originalnim imenima datoteka. Zbog toga je nastala mala zbrka ali mislim da će oni koji ponovo pročitaju Saimine tekstove ispod slika biti jasno kako je prilog trebao izgledati.

A što se tiče komentara anonimnog posjetioca bloga (bilo bi korektno da se potpisao punim imenom i prezimenom), sumnjam da je njena namjera bila da stvari predstavi u drugačijem svjetlu jer je poznajem kao izuzetno poštenu i istinoljubivu osobu koja je uvijek govorila ono što misli bez obzira da li se to nekome sviđalo ili ne. Malo je danas takvih a svi znamo koliko ih je devedesetih bilo u našem gradu. Kamo sreće da ih je bilo više jer tada ne bi imali ono štp danas imamo: državu podijeljenu u dva blentiteta gdje su samo "naši" ispravni.

Monday, 28 December, 2015  

Post a Comment

<< Home