Jubilej

Već odavno ne obraćam pažnju na jubileje ali danas moram. 3. decembra 2005. godine se na ovim stranicama pojavio prvi prilog. Dakle, prošlo je punih 10 godina od kada sam odlučio da, koristeći Internet, povežem prijatelje i poznanike razasute na sve četiri strane svijeta. Već 10 godina gotovo svaki dan sjedam za računar i pripremam priloge. Odabirem temu, tražim fotografije, obrađujem ih, kucam. Posao je to koji zahtijeva dosta vremena, mnogo više nego bi neko očekivao. Ali, isplati se. Kada ponekad prelistam stare priloge i sam ostanem iznenađen koliko je toga o našim životima ispričano na ovim stranicama a što bi zauvijek ostalo sakriveno samo u nama.

A teme su raznovrsne. I što je najvažnije, naše, originalne, ispričane našim riječima i uljepšane našim fotografijama. A to mi je i bila želja. Zabilježiti naša razmišljanja i osjećaje onako kako ih nosima u sebi, neke umotane u lijepi papir kao kada umotavamo poklone, a neki sirovi, pisani grubim riječima koje se ponekad čine neprimjerenim nama, običnim smrtnicima koje su događaji u našem gradu prije više od dvadeset godina izbacili iz kolotečine i rasuli na sve strane. U toj raznovrsnosti je upravo i ljepota ovog bloga koji nikada nije pretendirao da bude nešto drugo nego mjesto gdje ćemo se družiti i pričati o svemu i svaćemu, onako kako nam padne na pamet. I čini mi se da je u tome uspio.

Pišem ovaj tekst pomalo u žurbi jer se spremam na put i nemam vremena da na papir stavim sve što bi u ovom trenutku trebalo. Na dan jubileja ću biti u posjeti prijateljima koje, zbog rata, viđam svakih pet-šest godina. A nekada smo se viđali često, čak više puta nedeljno. Zbog toga bih na kraju htio da se zahvalim svima onima koji su shvatili moju namjeru i pridružili se u ovom zajedničkom pokušaju da uspostavimo pokidane veze, da se opet družimo kao što smo to nekada činili. Bez njih bi ovaj blog bio mnogo siromašniji i manje zanimljiv. Imena ne navodim da ne bih nekoga ispustio ali se nadam da se niko neće naljutiti. Svi smo mi ovdje zato što se razumijemo i dijelimo iste životne vrijednosti.

Nadam se da će blog nastaviti da živi i dalje i da će nam se pridružiti i drugi koji osjete potrebu da na papir stave svoje misli na zadovoljstvo sviju koji na oe stranice navraćaju. Vrijeme će pokazati da li sam bio u pravu. 

sretno
...i od Grofa.