Srđan Šušnica - ČOVJEK
Srđan i ja ne samo da stvari iz devedesetih vidimo istim očima nego se u potpunosti slažemo i po pitanju sadašnjosti. U bocu.
Međutim, ima nekoliko bitnih razlika između mene i Srđana.
Ja sam rođen 1948. odmah iza drugog svjetskog rata a Srđan je mlađa raja. Rođen je 1976. i rat ga je zatekao u mladalačkim godinama koje su ostavile gorak okus u ustima a ja sam svoju mladost proživio u mnogo ljepšim vremenima kojih ću se uvijek rado sjećati.
Srđanovi roditelji su bili partizani, oni pravi, a moji nisu.
Srđan je ostao u gradu u kojem je rođen a ja sam već čitavu jednu generaciju odvojen od njega i u njega se nikada neću vratiti.
Srđan je Srbin a ja sam Hrvat.
Pitam se, kako je moguće da on i ja stvari vidimo isto? Koja je to „tajna veza“ koja nas veže?
Odgovor znam ali neću ga napisati. Ostavljam to onima koji u svojoj pomračenoj svijesti svijet vide kroz samo jedne naočale, naočale nacionalizma koje im ne daju da konačno progledaju i shvate šta se i zašto dogodilo u našem gradu i zašto svo ovo poslijeratno vrijeme žive u materijalnoj i duhovnoj bijedi kojoj se ne vidi kraj.
Srđanu želim puno uspjeha u njegovoj borbi za istinu jer znam da mu nije lako, usamljenom, okruženom vukovima koji žele da ga rastrgnu. Teško je u onim našim krajevima biti čovjek i boriti se za istinu jer ogromna većina okreće glavu na drugu stranu misleći da neko drugi treba da to za njih radi.
Za one koji možda prvi put čuju za Srđana i njegovu borbu ispod sam postavio par linkova.
Ja sam ponosni unuk partizana
Iz Banjaluke je protjerano 75000 ljudi
Srbi će politički prodisati kada nestane Republike Srpske
Uspomena na Miodraga Miću Sušnicu . poslat od anonimnog Banjalučanina
Ja sam ponosni unuk partizana
Iz Banjaluke je protjerano 75000 ljudi
Srbi će politički prodisati kada nestane Republike Srpske
Uspomena na Miodraga Miću Sušnicu . poslat od anonimnog Banjalučanina
posted by co | 9:32 AM
9 Comments:
Zdravo Milane,
u tvome posljednjem prilogu o Srdjanu Susnjici zelim da nadopunim neke stvari. Njegovi baka i deda su ucesnici NOB-a i mislim da su oboje prosli golgotu Sutjeske. Zivjeli su jedno vrijeme u kuci koja se nalazila na mjestu danasnje kuce rahmetli Dr. Zabe i bivseg pravobranioca samouprave, za onoga mracnog rezima. Sa njegovim tatom sam se naigrao nogometa u dvoristu koje smo svi koristili a najvise braca Sikirici koji su zivjeli na spratu iste kuce. Ulica u kojoj se to nalazilo je Avde Karabegovica a isla je pod devedeset stepeni iza Crne kuce do Tranzita. Njegov tata je radio u SUP-u i ubijen je od fasista devedest i neke godine kod restorana i kajakaskog kluba Vrbas u Boriku. Vjerovatno njegovo postenje i vidjenje dogadjaja nije odgovaralo krvopijama koje su tada drmale banjaluckim SUP-om i gradom u cjelosti. On samo potvrdjuje da iver ne pada daleko od klade i da osnov koji se dobiva u kuci, a koji i tebe krasi, predstavlja nesto na cemu se sve ostalo izgradjuje. Skola je samo, po meni, fino poliranje dijamanta koji je stvoren u dobroj porodici. Tko nema fundament ,kako mi kazemo,nemoze biti kvalitetan bez obzira kakve i kolike diplome imao.
Aljosa
Srđan Šušnica je dobar, pošten, hrabar i proaktivan mlad čovjek. Svaka mu čast!
Interesantno je kako nam sudbina križa puteve. Roditelji mog supruga živjeli su godinama u ulici Avde Karabegovića, jednokatnici tik do kuće dr Žabe, mi smo živjeli s njima nekih šest godina, od mog dolaska u BL do preseljenja u naš stan.
Pretpostavljam da su poznavali Srđanovu obitelj i moj svekar je bio na Sutjesci, tko zna jesu li se i tamo susretali? Nažalost, nemam koga sada pitati.
Slažem se da se dobro ili zlo nosi iz obitelji, iako svi znamo i za izuzetke, da su sinovi istih roditelja, istog kućnog odgoja, znali otići jedan putem dobra, drugi putem zla. Zašto, pitamo se? Gdje je nastala greška?
Sudbina nam vrlo često i čudno isprepliće putove. Svi smo svjedoci toga. Jeli to slučajnost ili nešto drugo?
Doselim se u BL, nikad u njoj prije toga nisam bila, nikoga ne poznajem, zbližim se s kolegicom i u slučajnom razgovoru u Americi, gdje smo bile na prijenosu licence saznam da je supruga našeg vjenčanog kuma, prva rođaka supruga moje kolegice.
U Mikroelektronici zapošljavamo novog inžinjera. Nije bilo teško zaključiti da je Dalmatinac, uskoro doznajem da je iz Trogira, da smo nastavili s istraživanjima možda bismo pronašli da smo rođaci. Napustio je RČ nekoliko godina prije rata. Kad smo izbjegli iz BL, uređujemo stan koji smo mijenjali sa srpskom obitelji koji postaju sada stanovnici BL. Izlazim na balkon, kad čujem iznenađeni uzvik – Nataša, pa ne mogu vjerovati da si se to ti uselila. I ja u nevjerici gledam na susjednom balkonu tog svog kolegu iz RČ. Tu mu stanuju roditelji i tu je odrastao. Pa zar je to moguće, od toliko stanova u Zg, baš da se preselim u njegovo susjedstvo? Slučajnost???
Zbližila sam se s mojom kolegicom Karmen kad smo zajedno iz Mikroelektronike prešle u Medicinsku elektroniku. Karmen već 24 godine živi u Melburnu, AU. Pretpostavljam da se sjećate mog priloga iz Australije.
Nakon izlaska iz BL, Karmen je nekoliko dana boravila kod mojih roditelja, sređujući papire za odlazak u AU. U razgovoru s mojim tatom, razgovor ih je odveo do Solina i Kaštela od kuda su joj roditelji i tako doznasmo da se moj tata kratko neposredno prije drugog svjetskog rata zabavljao s njenom tetkom, sestrom njene mame. Što reći na to? Sudbina? Slučajnost?
O čemu se radi?
Sudbina nam križa razne puteve, slučajno ili ne, ne znamo, a mi mnoge od njih svojom voljom usmjeravamo na put koji će biti naša sudbina.
Koliko je tu slučajnog, a koliko voljnog ovisi o nama, našim karakterima.
Pozdrav svima, Nataša
Bravo Aljosa na divnom sjecanju na porodicu Susnica, na tvom razmisljanju oko vaspitanja. I ja sam bio bliski komsija sa tom familijom i strasno nas je potreslo njegovo smisljeno ubojstvo blizu rebrovackog mosta, kao i sve stanare takozvane policijske zgrade u kojoj su stanovale porodice bivsih zaposlenika SUPA koji su dobro poznavali oca Srdjana i svi do jednoga su bili na sahrani, isli smo skupa.
Mislim da je to bilo pocetkom ljeta i kada je bila sahrana, mnoge komsije su mi govorili da ne idem ali sam ipak otisao na sahranu jer sam tada imao dugu bradu i veliku kosu sa suncanim naocalima ,te se sjecam da je bila jako mnogo ljudi na toj sahrani.
Kad vec spominjemo u sjecanjima na te nase komsije ne bi se smjelo ne spomenut ni porodice Rodic kao ni komsija Mico koji je nazalost pokojni a koji su zaista bili korektni u ta luda i strasna vremena.
Divno je i poucno sto je Milan stavio ovaj napis na svom blogu o Srdjanu Susnjici, covjek se ne moze nadiviti hrabrosti mladog covjeka a kako rece Milan isto mislimo on Srbin, ja Hrvat te se samo moze dodat i ja Bosnjak.
Pozdrav, Ismet
"KARAKTER JE COVJEKOVA SUDBINA" (Heraklit )
PRAVEDNIK SVIJETA Lazar Manojlovic preminuo je u 82-oj godini zivota. Ostace upamcen kao primjer uspravnog i moralnog zivota. U zlim vremenima spasavao je komsije Bosnjake.
Vjecna mu slava i hvala.
PROCITAJ na:
www.klix.ba/vijesti/bih/spasavao-bosnjake..../160303138
Babo iz Amerike
Otac Srdjana Susnice je ubijen aprila 1992.(izvod iz clanka Borisa Potocnika "U spomen na Miodraga Micu Susnicu", clanak govori o dogadjajma i za vrijeme ovoga rata, vrijedi procitati, vjerujte mi) :
" …Mićo je osamdesetih po školama tražio problematičnu djecu, vodio ih u kajakaški klub i od huligana pravio ljude. Bio je komunista, nevjernik, tvrd i prijek. …
…Pričali su mi da je završio Pedagošku, da je slikao i pisao pjesme i da je prvi udarao, bez milosti, bez objašnjenja, šljam, dilere, džeparoše. Znao je ko će večeras obiti kiosk i gdje. Potražio bi nesuđenog lopova, ponudio mu da sredi podrum, okreči dnevnu sobu i opere kola, platio mu tri puta više, samo da to ne čini, da postoji alternativa. Znao je svaku njušku i valaroša, čuvao nas je po parkovima i kafićima.
Pokušali su da ga prebiju, mnogo puta. Imao je kapu, lenjinku. Bila je zgodna, tukla je po tvrdim glavama nasilnika i tabadžija, polupijanih neotesanih brđana sa razbijenim pivskim bocama u rukama, u diskoteci,... ...Sam, na trojicu, sa kapom u ruci i osmjehom na licu. Narodni milicioner, jednog po jednog, nokautom. U kapi je bio službeni tetejac, kila hladnog željeza. Svojoj ženi Jagodi je rekao, ako krene rat, njega će ubiti prvog. Zavladaće bagra…"
Cijeli clanak je ovdje : http://avangarda.ba/detaljno.php?id=69
Anonymus banjalucki
Gledam, ni ovdje (a ni u clanku Gdina Potocnika) nema puno komentara o Srdjanu Susnici a ni o njegovo ocu sto poginu aprila 1992., slabo se narod zanima, nema se vremena, ili sta je (u clanku Gdina Potocnika nema ni jedan komentar !, a clanak je od 1.9.2016.)
(Ako me Srdjan zbog ovoga ne posalje tamo gdje mi je mozda mjesto) Napisao bih zasto mi se cini da je ovo vazno. Ne samo da je to bio neciji otac ( i samo to bi u normalnoj drzavi bilo dovoljno da vlast nadje i osudi pocinioce), nego je to tada bio aktivni policajac, znali ga ljudi ( a i banjalucki lopovi), nije to moglo proci neopazeno.
Kazu ubice, kad ih pitaju kako ste mogli pobiti toliko ljudi : "Najteze je ubiti prvog, poslije je lako". Tako je sa svime, kad se napravi tzv. presedan, onda je "lako". Tako su u to vrijeme tadasnje srpske vlasti, i uz protivljenje nas nekih "postenih srba" kao nas neki zovu (ne znam je li to od milja ili od pakosti, ali ih ipak razumijem), tadasnje banjalucke vlasti su slale jedinice u Republiku Hrvatsku ne da pomazu kod poplava nego da tamane hrvatski narod da bi "pomogli srbima na vjekovnim ognjistima" (uvijek sam govorio da bi malo ko koga ubijao na njegovim "vjekovnim ognjistima" da ih nije neko branio, a branio je svako ko je mogao i stigao: "legalna" vojska, paravojske, paramilicije, organizovani lopovi, razne bande i drugi elementi). E u to vrijeme kad su banjalucke vlasti vec do guse ogrezle u takvom zlocinu, u otpustanju sa posla ko se nije odazvao na mobilizaciju ili ko se kome nije svidio ili se mu svidio njegov stan,...ogrezle znaci u tom "pravljenju mlade srpske drzave", u a sve uz svesrdnu podrsku i pomoc "nepostenih srba" i brace iz Srbije naravno (gdje bi mi to sami radili), e u to vrijeme ubi banda ovoga covjeka. Znaci, ova nasa banda na vlasti je vec prije toga napravila mnogo presedana, znaci nije joj to prvi puta. E kad smo braco dopustili (i omogucili ovoj "nasoj" vlasti da radi to sto je radila, ne cudim se da je i ovo proslo neopazeno kod naroda kao i nekaznjeno ni od strane naroda a ni od strane vlasti. Kad je jedan narod mogao da dozvoli da mu vlast sve to radi pred ocima, e onda je taj narod i zasluzio to sto je dobio, jer je logicno valjda da te lopovi i ubice nece dovesti do toga da napravis lijepu "mladu srpsku drzavu" nego nakazu od "mlade srpske drzave" i sramotu za vijeka (ako je nekome ostao obraz za ovih cetvrt vijeka, ko ga je imao, naravno.
Bilo je i drugih ubistava kad je neko uhvatio na djelu ondasnje ili poslije-ondasnje lopove, kao na primjer smrt Gdina Vukelica ("gradjevinska mafija") i opet nerazasnjeno. Kad neka vlas zeli ovcicama natjerati strah u kosti, onda dopusti da se takva ubistva dese i da se nikad ne rijese i ne kazne. Jer kazna bi mogla biti, ne daj Boze, za primjer. A kad to neka "drzava" radi u dvadesetom ili dvadeset i prvom vijeku, onda bi normalan covjek trebao znati kakva je to "drzava' i ko njom vlada (sto mi sve naravno da znamo, ukljucujuci i "heroje" posljednjeg "otadzbinskog" rata koji su zasluzno na polozajima a puno je jos na polozajima i cuvara iz raznih logora koji se svakih pola godine- godinu hvataju po opstinama i policijskim stanicama diljem lijepe nam nase repOublike ("oduzimaju" se im radna mjesta, neki kazu bespravno).
I sa ti takvom narodu u takvoj repoUblici objasni zasto mu je kako mu je i kako iz toga van.
Zao mi je toga covjeka, zao mi je svih tih zrtava toga ludila i te bolesne klero-nacionalisticke ideologije. Da ne pohvatase nase "heroje" ne bi ih narod do danas ni osudio.
Mislim da dok narod ne vrati film unazad i ne osudi sve ove pobrojane zlocine sto ima na svjesti i sam ne nadje prave krivce, da mu nece biti bolje i da ce mu i dalje na grbaci sjediti ista ta tipa istih tih lopova sa istom tom bolesnom klero-nacionalistickom i deologijom sipajuci mu u glavu iste poznate lazi i gluposti vise od cetvrt vijeka.
Anonymus banjalucki
„Anonimus banjalučki“ se pita zašto nema više komentara na prilog o Srđanu ovdje na blogu, a nema ih ni na članak o Srđanovom ocu čiji nam je link poslao.
I ja sam se godinama pitao zašto je to tako?
Nadao sam se da će se uspavana narodna masa, onaj njen pošteni dio, neopterećen nacionalizmom, koji u međuvremenu nije „pronašao“ boga ili alah, probuditi, organizirati i bar pisanom riječju dati svoj doprinos u borbi protiv nacionalizma, klero-fašizma i drugih izama koji su u onim našim krajevima donijeli zlo. Ali, ne bi tako. Razloga ima više. Ima onih koje stalno vraćanje u prošlost ne zanima jer su svjesni da vrijeme brzo prolazi i da se treba okrenuti budućnosti, da se iskoristi ono vremena što je još preostalo za život bez stresa i nelagoda koje bilo kakvo angažiranje nosi sa sobom. Ima i onih koji ne vole da se podjećaju na ružne stvari pa o tome ne žele da govore. Ima i onih koji se boje da će izgubiti privilegije (posao, penziju...) koje sada imaju. Ima i dosta onih koji se boje za svoju sigurnost ako javno iznesu ono što misle. Ima i onih koji jednostavno nemaju vremena za ništa drugo osim borbe za golo preživljavanje. A ima i onih koji igraju dvostruku igru: u uskim krugovima pričaju jedno, a javno, nešto sasvim drugo, jer zaboga, nije dobro zamjeriti se nekom od svojih „prijatelja“ bez obzira što su oni to svoje „prijateljstvo“ „pokazali“kada je trebalo.
Ako tome dodam da se većina naroda „nacionalno osvijestila“ i „pronašla svoga boga ili alaha“ (i u starom kraju, i u „dijaspori), broj onih koji će se barem pisanom rječi usprotiviti lažima je gotovo zanemariv, ali u isto vrijeme, i vrijedniji. Zbog toga riječi ovog našeg „anonimusa banjalučkog“ vrijede puno, jako puno, jer malo je takvih, posebno u Banjaluci.
Gospodine CO, tacno je to sto pisete, ali Banjaluka , kao i Sarajevo , Zagreb , Beograd, Zenica, itd., su uglavnom puni seljacina kojima je sve to potaman, koji su sve to samo sanjali prije 25 i vise godina. Opanak se konacno uhvatio asVolta a to je najjace dvokomponentno ljepilo. BL je brutalno preplavljena takvim elementima , njihovim "moralnim vrijednostima", njihovom sprehom, "kulturom", "pamecu" , a ovih Vasih "postenih" vise skoro da ni nema, drugim rijecima : poseljaceno, utopljeno u tu masu, sa milion svakodnevnih egzistencijalnih problema...
A kakva je to (iz srca i postena) religija kad skoro svi ti ljudi do juce masovno nisuni bili pobozni i nisu ni isli ni u crkve ni dzamije a do 1995. odjednom je to skoro 100% religiozno sto nema ni u najjacim religioznim zemljama svijeta. Jos samo da se pocnu sami razapinjati i nabadati na krstove i raditi sva ona samomucenja u ime Boga kao na Filipinima, mislim. Samo sto u bilo kojoj religioznoj drzavi svijeta postoji vise religiozne tolerancije prema nevjernicima ili prema pripadnicima drugih vjera nego kod ovih "nasih" novopecenih vjernika. Joooj, kako se po balkanu devedesetih zurilo da se sve sto prije pokrsti i na vrijeme preobrati u "pravu vjeru", da se nauce sve te vjerske finese, a sada se npr. U mom coporu takmice ko ce usjeci i zapaliti veci badnjak (isjekose sve sto stigose), na sahrane se cesto ne zove samo jedan pop nego vise njih, skoro sva djeca su pokrstena jos davne 1995., itd. Nevjernik se medju njima osjeca gore nego krme u Teheranu, grozno (vjernike drugih vjera oni postuju samo zbog stranaca koji ih kontrolisu).
Da li se Vama takav copor cini imalo kompetentnim da Vam se izvinjava za prozivljene muke? Pa oni nisu ni sposobni shvatiti o cemu Vi pricate a niti hoce to da shvate.
Meni je to sve strava jos od pocetka , ali njima tamo to manje- vise izgleda sve normalno. Oni misle da im fali samo para , da je sve u redu I da je to sve normalno , i da susjedu naravno crkne krava. Ja mislim da im prvenstveno fali u glavi a tek onda u dzepu.
Kad im se plemenski poglavica javno izvine, kad klekne na koljena i poljubi neku od mnogobrojnih masovnih grobnica, kad se javno pred pripadnicima vlastitih plemena budu iskreno izvinjavali za sve ucinjeno, i kada dobrovoljno budu placali reparacije za sve ucinjeno, e onda ce Sunce poceti da obasjava cijeli Balkan, jer ce tek onda poceti izlaziti i iz kruga kriminalne drzave, korupcije, lopovluka svih vrsta, sive ekonomije i svega zla koje su mahom sami sebi napravili. Dok ne vrate film unazad nema nista. Na laznim mitovima i na laznoj vjeri se ne gradi drzava.
A da bi tamo neko pomagao Srdjanu Susnici da pobijedi vlast sa svojim (ispravnim) idealima, to ce biti samo saka ljudi. Jedino sta njima svima na Balkanu moze otvoriti oci je GLAD, teska glad, bijeda i siromastvo cijelog drustva, mnogo veca nego sada, a oni se tome priblizavaju, narocito u Bosni (jer “glad uci misliti “). Steta sto im isti takvi lopovi iz MMFa daju kredite kojima isplacuju penzije i budzetske plate ljudima koji ce opet za njih glasati (a uz put ce vlastiti narodu organizovano krasti, tzv. kriminal oligarhije na vlasti, "udruzeni zlocinacki poduhvat" uz masovnu podrsku religioznih elemenata koji ovcice drze pod kontrolom). Svako ima svoj dio kolaca.
I jos nesto, "oni koji nisu optereceni nacionalizmom" kako kazete , oni su optereceni jednopartijskim rezimom, nepostojanjem pravne drzave, cjelokupnim primitivizmom, izostankom skoro ikakvog morala i nevidjenim jednoumljem u kojem se samo ceka ko ce se uhvatiti vlasti da handri one pod sobom.
Ma ko ce ga znati, mozda sam i ja (malo) pretjerao… Mucno je ovo. Zao mi je I Vas I Srdjana jer nemate sansu (kao sto je ni ja nisam imao).
Anonymus banjalucki
Prvo da pozdravim sve blogere i Coa koji sve ovo odrzava. Kako mi je proradio PC, poceo sam malo da zivim, imam vremena za svoju dusu. Volim i uzivam u svim lijepim uspomenama. Citam komentare, nama nepoznatog Banjalucanina,ali koliko god nam je nepoznat,pise objektivno, dobro poznaje "stvar" i odjednom mi je postao drag. Ustvari, vratio me u lijepu proslost i sjecanja na moga, tadasnjega direktora koji je na mene ostavio duboki pecat COVJEKA, kako u dobru tako i u zlu. Onaj tko mene poznaje, zna gdje sam radio i koga spominjem. Mi bi rekli, marka od covjeka. Steta,najveca je steta sto je broj ljudi, kao sto je anonymus banjalucki, u velikoj i prevelikoj manjini, tako da su sanse za nesto brzi prosperitet gotovo nuikakve. Ono sto se moglo uraditi za nekih 20-tak godina (da je bilo pameti i postenja) vjerovatno ce to nas Balkan i BiH kostati 100-tinjak godina.
Zivot nam je kratak, prekratak i ako ga jos dobro ne oragnizujemo, prema mogucnostima .... onda smo potpuno "propali".
Svima najljepsi pozdrav i dobro
zdravlje !!!!!!!
Sega
Post a Comment
<< Home