Rona, komšija s kojim sam dijelio dvojnik

Rona sletio

Dva dana ranije stiže mi email od još jednog Čajevčana koji se negdje krajem osamdesetih preselio u Zagreb. Iznenadilo me da prati blog i da sa zanimanjem prati šta se na ovim stranicama „priča“.

Rona (Lavriv Roman) i ja smo bili radne kolege, obojica smo radili u razvojnom odjeljenju OOUR-a Telekomunikacioni uređaji od kojeg je nastala Profesionalna elektronika. Bili smo i komšije. Obojica smo dobili kadrovske stanove i tako završili u „Kadrovskoj“ zgradi u ulici Đede Kecmanovića na Starčevici, u istom ulazu.

Rona je bio veliki zaljubljenik u kompjutere. Sjećam se kada je početkom osamdesetih među prvima u Banjaluci nabavio jedan od prvih personalnih kompjutera, Sinclear ZX-81, malu „spravicu“ koja se kopčala na TV, na kojoj su se mogle igrati igrice i programirati u built-in BASIC-u. Kompjuter je imao 1KB RAM-a a kao periferija za podatke i programe se koristio običan kasetofon. Bilo je to doba začetka današnjeg doba u kojem se kompjuteri koriste u gotovo svakom proizvodu.

Nabavljao je Rona razne periferije za svoj Sinclear pa je tako jednog dana nabavio i modem. Kako su u to vrijeme i telefonske linije bile pravo bogatstvo, Rona i ja smo imali dvojnik, dva telefona spojena na jednu liniju, pa smo zbog Roninog modema često dobijali signal zauzeća. Trajalo je to sve dok nismo dobili svoju liniju tako da je nakon toga Rona mogao provoditi sate i sate baveći se svojom velikom ljubavlju, kopjuterima.

Ako je suditi po Roninom emailu, izgleda je predosjetio šta će se u Banjaluci desiti pa se na vrijeme „izvukao“ iz grada. Sreo sam ga godinu-dvije kasnije na Zagrebačkom velesajmu gdje se održavao jedan od prvim sajmova kompjutera i kompjuterske opreme. Rona je sa svojom firmomna sajmu izlagao na sajmu tako da smo imali priliku da se ispričamo. Bio je to naš zadnji susret i o njemu nisam znao ništa sve dok se u mom Inbox-u ne pojavi email s njegovim imenom.

Rona još uvijek radi u svojoj firmi i tako će biti do penzije. Reče mi da se jednom godišnje druži s još jednim bivšim Čajevčaninom, Jonom Babeskuom koji je kao i mnogi drugi završio u Americi. Tada se prisjete starih vremena koja su, čini mi se, svima nama ostala u lijepom sjećanju.

Kako kaže, u slobodno vrijeme, „leti“, ide u ribolov i šumu. Ribolov i šuma su za našu generaciju razumljivi, ali „letenje“? Ja jedva da potrčim, a o nekoj ozbiljnijoj aktivnosti ne mogu ni pomisliti. Zaključujem da ga zdravlje dobro služi i da će imati vremena da uživa u penziji kada za to dođe vrijeme.

Uz email je Rona zakačio i jednu fotografija koju objavljujem. Kako sa slike ne mogu zaključiti o kome se radi, ostaje mi da mu vjerujemo na riječ. A bilo bi lijepo kada bi se i on sam javio s nekim od svojih priloga. Vjerujem da bi bilo zanimljivi.