 |
| Uslika nas neka gospođa, sama se ponudila |
Dok ležim na
ležaljki i uživam na blagom oktobarskom suncu (dio kućanskih poslova sam
završio – isjeckao luk i pripremio paprike za filovanje - zadnje iz povrtnjaka,
pobrane prije posljednjeg mraza) i čekam da stigne kakav novi prilog od „spoljnih
suradnika“, odlučih da s blogerima podijelim par lijepih fotografija iz
jučerašnje šetnje. Ovaj put smo posjetili Boyce Mayview park koji se nalazi u
blizini a kojim do sada nismo šetali. Ovdje u Pittsburghu i okolini (a vjerujem
da je tako u svim gradovima USA), svako naselje ima svoj park, barem jedan. Ona
bogatija, u kojim živi raja s dubljim džepovina, parkovi su veći, ljepši i sa
više sadržaja.
 |
| Nera mi pobježe |
Boyce Mayview
park se nalazi u naselju Upper St. Clear u kojem stanuju bolje stojeći i barem desetak
puta je veći od našeg parka do kojeg prošetamo skoro svakog dana. Kako nam se
nije vozilo 40-tak minuta do McConnels Mill State parka, odlučili smo da odemo
negdje gdje do sada nismo bili i nismo se razočarali. Veliko dio parka je
pokriven lijepom šumom koja u ovo doba godine izgleda zaista lijepo. Šetali smo
najmanje tri sata, ja sam po običaju slikao i nekolikoslika kačim za ovaj prilog.
Kako smo obišli samo manji dio parka, vjerojatno ćemo ga posjetiti još par
puta.
 |
| Mostić koji vodi do malog vodopada |
Na putu kući smo
svratili u Traders Joe, jednu lijepu trgovinu hranom u kojoj se prodaje
uglavnom organic hrana i hrana bolje kvalitete. Trgovinu posjećuju uglavnom oni
koji paze kako se hrane i to je vidljivo po njihovom izgledu. Vjerujem da bi i oni
koji u USA dolaze po prvi put bili iznenađeni kolike su razlike u američkom društvu
jer su one vidljive na svakom koraku. Dok u Wallmartu (veliku trgovinu u kojoj se prodaje jeftina roba), uglavnom kupuju oni koji
malo zarađuju ili žive na food stam-povima, i čije su korpe pretrpane
bezbrojnim artiklima uglavnom instant hrane, dotle u trgovinama kao što je
Traders Joe raja kupuje malo ali kvalitetno. Oni koji imaju više para vode
račuan o svom izgledu dok je onima koji su siromašni najvažnije da se mogu
dobro najesti, što je na prvi pogled vidljivo.
 |
| Nije baš Nijagara, al nema veze |
Prije povratka
kući smo svratili na ručak u obližnji restoran. Hrana je bila izuzetno ukusna
ali nisam siguran da bi se tako mogli hraniti svaki dan. Siguran sam da bi loši
kolesterol jako brzo porastao a svi znamo šta to znači. Vjerojatno nam ni
svakodnevne šetnje parkovima Pensilvanije ne bi puno pomogle.
Nakon povrtka sam
pogledao utakmicu Steelers-a koju sam snimio da ne moramo žuriti kući. Na
žalost, Steelers-i su igrali slabo, izgubili su i to je bila jedina stvar koja se
nije uklopila u jedan lijep jesenji dan.
 |
Pogled na adu onog istog potoka koji teče kroz
naše malo misto |
 |
| Šetnja kroz šumu |
 |
| Jedna za uspomenu |
 |
| Boje jeseni su zaista krasne |
2 Comments:
Covjek bi po sumi rekao kao da je iz nasih krajeva. Zanimljivo j da covjek moze u Americi naletjeti na pejsaze i 'normalne' obicaje slicne nasima, ali iz nekog razloga Ameri forsiraju neke druge, 'americke' stvari. Kada gledas po filmovima ne bi nikad zvio u Americi, a ipak vjerojatno ima tamo i dobrih i normalnih stvari, pa i ljudi.
Co?
Amerika je velika zemlja i toliko raznovrsna da se u njoj može naći sve i da čovjek može živjeti onako kako želi, samo treba biti uporan. Kada smo se spremali za Ameriku, jedna od osoba, mlađa djevojka iz Hrvatske koja je jedno vrijeme živjela u USA, nam je rekla: „Ameriku možeš ili voljeti ili mrziti ali je ne možeš promijeniti“. S njom bi se složio samo djelomično. Ja ne mogu reći da je volim niti da je mrzim ali mogu reći da sam našao svoje mjesto u njoj, da živim onako kako mi odgovara i da se ne mogu požaliti. Amerika ima mnogo loših stvari ali i mnogo dobrih i reći da je samo jedno ili samo drugo ne odgovara istini. Promijeniti je niti mogu niti želim ali nije ni ona mene promijenila.
Ima onih koji su je prihvatili i oni je hvale ali ima i onih koji u Americi vide samo loše stvari i oni je mrze.
I ljudi ima svakakvih. Ja sam, možda, imao sreću da sam radio s dobrim ljudima i u njihovom društvu osjećao sam se veoma prijatno. Radi se o ljudima koji se malo razlikuju od onih kojima sam bio okružen u starom kraju. Čak mogu reći da sam se osjećao bolje nego u starom okruženje, možda zato što nisam osjećao nikakvu ljubomoru niti zavist s njihove strane. Da li je tome bio razlog što su znali da sam došao iz Bosne, da sam morao napustiti rodni grad i početi sve iz početka ili zbog toga što su jednostavno slični nama. Znam da su neki drugi imali drugačije iskustvo i to razumijem jer ovdje ima zaista svašta.
Ne znam da li sam uspio odgovoriti na Posmatračevo pitanje ali tako ja vidim stvari.
Post a Comment
<< Home