Nordijsko hodanje
Strpljivo sam čekala i dočekala septembar.
Vrućine su ovog ljeta bile nepodnošljive.
Gotovo cijela dva ljetna mjeseca provodila sam u zatvorenom klimatiziranom
prostoru, a ne volim ga, ostavština je to iz proizvodnih prostora Mikroelektronike.
Konačno dočekala ugodan boravak na otvorenom.
Od 1.9. sam krenula na nordijsko hodanje,
učlanila se s prijateljicom u GOOUT grupu u kojoj nas je oko 20-tak, s dvoje mladih
trenera, hodamo Maksimirom 2 x tjedno u ranim jutarnjim satima.
Iz sjedilačkog položaja krenula na hodanje i
uživam kako u hodanju tako i u prirodi.
Jutra najviše volim; svježina, miriši zemlja,
miriši bilje, šuma puna ozona, istočno sunce probija krošnje drveća dajući šumi
bajkovitost, ptice se bude i pospanoj šumi daju karakterističnu ugodnu «šumsku
buku» baš koliko treba da potpuna tišina, nama naviklima na gradsku buku, ne
zasmeta.
Za nordijsko hodanje svi znate, ali
pretpostavljam, poznavajući navike nas Balkanaca, malen je broj onih koji ga
prakticiraju.
Čini se jednostavnim, ali treba naučiti
pokrete i uskladiti ih; 15 min pravilnog hodanja ekvivalentno je 10 min
trčanja, 90% naših mišića je aktivno, prokrvljenost organizma je potpuna.
Preporučujem vam ga.
Iako redovito, što znači gotovo svakodnevno u
ranim jutarnjim satima vježbam yogu, ipak aerobne aktivnosti, kakve god
primjenjivali, nemaju zamjenjitelja.
Planinarenje je moje društvo iz opravdanih
razloga malo ostavilo po strani, vratit ćemo mu se svakako, ali tada sa
štapovima.
Moj je organizam jedva dočekao da se snažno fizički
pokrene i da se barem u tim trenutcima odmakne od ružne svakodnevice prepune
izbjegličke patnje, nepotrebnih konflikata, bolesti, smrti, nesreća,
predizbornih bljuvotina na TV i ostane koliko-toliko normalan.
Pozdrav svima, Nataša
Labels: natasa
posted by co | 6:53 AM
5 Comments:
To je bas lijepo i za tijelo i za dusu. Disanje cistog vazduha je najbolja vjezba,
Zanima me gdje je napravljena prva slika.
Pozdrav
Dubravka
Prva fotografija snimljena je u Maksimiru u jugoistočnom dijelu livade na kojoj je mogila. Maksimir je svega nekoliko minuta udaljen od mog stana, često sam ga posjećivala, ali tek u ovih mjesec dana koliko se bavim nordijskim hodanjem uviđam koliko sam ga malo poznavala. Izvan uobičajenih staza mnogo je više onih koje rijetki posjećuju, koje zadivljuju bujnom vegetacijom bez prevelike ljudske intervencije.
U narednim mjesecima usmjerit ćemo se i u dvostruko veću park šumu Dotrščina, koji se nastavlja iz sjeveroistočnog dijela Maksimira do i uz Medvednicu.
Spomen park Dotrščina zaslužuje da bude znatno više posjećena.
Pretpostavljam da dovoljno poznaješ Zagreb i da ćeš se snaći u uvom mom kratkom opisu.
Zagreb je u svakom pogledu na iznimno dobrom položaju, zanimljive je povijesti, pa samim tim i kulture, te je sve više domaćih kao i turista koji to otkrivaju i osvješćuju.
Predivna fotografija suhozida i jezerca nažalost ne znam gdje je snimljena.
Srdačan pozdrav, Nataša
Ako ikad budemo živjeli u Zagrebu, pokušaću da se ubacim u Natašino drušfvo.
i ja ;)))
Hvala oboma, bit će mi drago, a vi nećete požaliti. -:)
Pozdrav, Nataša
Post a Comment
<< Home