"Kulturno uzdizanje"

Dame se uredile

Jesen stiže a s njom i kraći dani, niže temperature, više vremena provedenog u kući. Vanjski radovi se uglavnom privode kraju iako me još uvijek lijepo vrijeme izvlači napolje. Treba uživati na suncu sve dok se može jer kada stigne zima i temperature padnu ispod nule, najviše vremena ću provoditi ispred kompjutera i televizora, čekajući da stigne proljeće.

U ovo vrijeme obično češće posjećujemo kulturne događaje. A ovdje ih ima na pretek, samo se čovjek mora odlučiti da uveče iziđe iz kuće.

Ispred ulaza u Benedum

U zadnjih desetak dana dva lijepa događaja. Posjeta Benedum centru i uživanje u odličnoj postavci poznate Verdijeve opere Nabuko. Odlični pjevači, bogati kostimi i prelijep ambijent. Svaki put kada posjetimo Benedum centar, jednu od nekoliko koncertnih dvorana u Pittsburghu, osjećam se lijepo. Ovaj put je i publika uglavnom bila lijepo obučena kao što i priliči kulturnim manifestacijama. Inače se na koncertima može vidjeti svašta. Raja dolazi u šlapama, farmerkama, kratkim hlaćama koje više liče na gaće nego na hlaće... Naše dame (išli smo zajedno s Tufekčićima) su, na naše čuđenje, dobile kompliment od jedne gospođe za toalete pa sam uz prilog zakačio jedini, istina ne baš najboljeg kvaliteta.

U halu Carnegie Music Hall-a

Nekoliko dana kasnije prva postjeta Carnegie Music Hallu u Oacklandu, dijelu Pittsburgha u kojem su smešteni University of Pittsburgh, Carnegie Mellon University i mnogobrojne svjetski poznate bolnice. I ponovo jedno izuzetno lijepo veče uz Norah Jones i njenu muziku. U Americi je broj onih koji se profesionalno bave muzikom ogroman i veoma je teško isplivati na površinu. Norah Jones, kćerka popularnog indijskog muzičara i kompozitora Ravi Shankara, koji je šezdesetih surađivao s George Harrisonom iz Beatlesa,  je to uspjela svojim specifičnim stilom koji je odmah privukao i moju pažnju. Njena muzika, kombinacija đeza, popa i kantri muzike, je veoma ugodna uhu. U interesantnoj dvorani Carnegie Music Hall, u kojoj do sada nismo bili, su se u velikom broju okupili njeni obožavaoci, i mladi i stari, a ona se odužila lijepim nastupom i odličnom svirkom. Za koncert smo saznali slučajno, na radiju, i odmah se odlučili da idemo jer Norah Jones spada u malu grupu muzičara koje sam želio vidjeti a ranije nisam bio u prilici. Većina najvećih svjetskih muzičkih zvijezda me uopće ne privlače,  jer u njihovim nastupima je sve drugo važnije osim muzike. Norah pripada onoj drugoj grupi kod koje do izražaja dolazi muzički talent i kojoj pirotehnika i skakanje po pozornici u provokativnoj odjeći nije potrebno.

Norah Jones u akciji

Pogled na pozornicu - publika tek pristiže

Naše „kulturno uzdizanje“ se nastavlja slijedeće nedelje odlaskom na predstavu u Bayham Theater gdje nastupa plesna grupa iz Indije koja će nam približiti ovu za nas daleku i još uvijek pomalo mističnu zemlju. Grupa plesača koja je svjetsku slavu stekla spektaklom pod nazivom Mystic India u Pittsburgh donosi duh indijskih pokrajina Rajahtsan, Tamil Nadu, Maharahstra, Punjab, Uttar Pradesh i Gujarat. Ako je suditi po kritikama, očekuje nas spektakl u kojem bi trebali uživati.

Norah svira nekoliko instrumenata

Za blog sam pripremio par fotografija snimljenih u Carnegie Music Hallu, dvorani koja nas je iznenadila ljepotom i prisnom atmosferom. Nadam se da nam ovo neće biti jedina posjeta ovom lijepom zdanju koje se nalazi u sklopu kompleksa koji je izgradio poznati bogataš Andrew Carnegie a kojeg čine dvorana, muzej i biblioteka. I u našem malom mjestu koje je dobilo ime po istoj osobi se nalazi lijepa biblioteka i koncertna dvorana koju je Andrew Carnegie izgradio ali još niti jednom nismo prekoračili njen prag. Nadam se da ćemo ove zime i to ispraviti jer smo stigli u godine kada se ima više vremena i za neke druge stvari u životu osim borbe za goli život.

Pogled na predulaz s balkona, uz čašu vina

Norah još jednom

Pogled na plafon predulaza

Za one koji požele poslušati jednu Norinu pjesmu, evo je: