SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, October 19, 2015

Baklava

NE  LAJE  KUCA  RADI  SELA ……..

Ne svaki puta, ali često kada nam dolaze djeca ja pravim baklavu po Kobinom (Kobašlić – radio u Čajevcu) receptu koji sam prije par godina našao na jednom od blogova. Napisan u detalje, sa crtežima i svim objašnjenjima. Naravno, odmah sam pronasao ‘’grešku’’ zašto do tada moje baklave nisu bile kao po Kobinom receptu ili kao od naših mama.  A greška je bila jednostavna, poslije pečenja….vrijeme zalijevanja.

Za sve  Holandjane sa kojima  imamo kontakte (posjete), nasi slatkiši sa mnogo šećera su uglavnom nepoznati  ali većina ih voli probaati  uz kometar da je veoma ukusno.  Medjutim, pošto kuhinja traži mnogo vremena  ovdje u Holandiji  većina uzima gotove ili polugotove proizvode, malo se to dokuha, prokuha, zapeče ili podgrije i gotovo.

Mi se još “borimo” sa našim običajima što se tiče svakodnevnog kuhanja, ili pravljena bilo kakvih vrsta slatkiša.

Tako već  četiri godine  Davorova djevojka Lieke pita uvijek isto: "Sega kako postigneš to da je i ovaj put baklava ista kao i prošli puta ?? "   Medjutim, meni je veoma drago da voli baklavu  ( i sve naše druge “djakonije”) tako ta to sve pripremam sa pravim zadovoljstvom,  uživam.

S druge strane, moja Brana ima komentar : Ne laje kuca radi sela, nego radi sebe.


Davor, Lieke i Sandro uz "rođendansku" baklavu

Lieke studira politologiju i u posljednjih 1,5 godinu (vezano za  par  projekata)  bila je nekoliko puta u Beogradu, na Divčibarama, Kopaoniku, Skoplju, Ohridu i uvijek pri povratku bi komentarisala:
"Sega, bila sam u slastičarna ali baklava kao  tvoje  nema nigdje."

Pošto je Lieke u završnoj godini studija, sada je na praksi u Zagrebu  u Holandskoj ambasadi (od 30-tog augusta do 30-tog januara slijedeće godine).  Prošli vikend je Davor bio u Zagrebu, pa su išli i na
Krk…odakle dobijamo poruku sa slikom…..ispred  slastičarne.

Lieke pred slastičarnom na Krku


Sega.

Labels: ,

2 Comments:

Blogger co said...

U svom emailu Sega primijeti kako je interesantno da su dva Davora sa Starčevice našla dvije Holanđanke. Da, zaista je interesantno, jer prije dvadesetak i kusur godina takvo nešto niko nije mogao ni pomisliti. Vremena su druga, znamo šta se desilo i više nas ništa ne može iznenaditi ma kako nam se to činilo neobičnim. Djeca nam se udaju i žene s onima koje oni odabiru i treba da je tako. Meni je drago da na njih nacija i vjera nije imala uticaja jer su ta dva faktora kod mnogih sadašnjih i bivših stanovnika Bosne u ovo poslijeratno vrijeme presudni.

Iz Seginog prilogu sam primijetio da se ni oni još uvijek ne daju i da žive po starom. Kuha se i jede ono što se kuhalo i jelo nekada u staroj domovini jer je to dio nas i novo okruženje nas nije promijenilo. I kod nas je tako. Jako puno vremena provedemo u kuhinji za razliku od komšije Gerija i njegove famijilije u čiju kuhinju gledam dok se, kao kućna pomoćnica, vrtim u našoj kuhinji. Dok kod nas svjetlo u kuhinji gori do kasno u noć, kod komšija se gotovo niti ne vidi. Ponekad mi se čini da niti šta kuhaju niti šta jedu ali po njihovom izgledu se to ne bi moglo reći. Svi su pokrupni i vidi se da ne umiru od gladi. Ali zato, u danima kada se odvozi smeće, ispred njihove kuće su dvije velike kante pune pakovanja od gotove hrane koja se samo ubaci u mirkovalnu. Mi smo našu mikrovalnu izbacili još prve godine po useljenju u kuću i više je nikada nismo nabavili. Siguran sam da oni to ne mogu shvatiti ali mi na to ne obraćamo pažnju.

Ako je suditi po onome kako Chantel i Davor žive, tradicija se neće prekinuti. I kod njih se svaki dan kuha i nama je to drago. Jer ovaj novi način života u kojem se nema vremena ni za šta mi se posebno ne sviđa. Koliko će njih dvoje uspjeti odolijevati vremenu, vrijeme će pokazati.

A što se tiče baklave, ne čudi me što je Lieke toliko voli. Ja sam imao jednog radnog kolegu, direktora Addmission ureda u Law School, jako dragu osobu, koji bi, na partijima koje smo mi iz Law Library organizirali, pojeo po nekoliko baklava koje bi Nera pripremila, bez obzira što su jako slatke i što je teško pojesti više od jedne. Kada god bi se sreli, uvijek mi je spominjao baklavu i hvalio Nerine kuharske sposobnosti. Kada budem išao u posjetu raji s posla na Duquesne university, namjeravam mu ponijeti nekoliko baklava jer znam da će ga to jako obradovati.

Tuesday, 20 October, 2015  
Anonymous Izet said...

Ovo je jos jedan razlog da mog kuma sto prije posjetim.

Wednesday, 21 October, 2015  

Post a Comment

<< Home