In memoriam, Fatima Kušmić

U subotu nam stiže još jedna tužna vijest. U Norveškoj je, nakon duge i teške bolesti, umrla Fatima Kušmić, majka naših prijatelja Aide i Eke.

Da je teta Fata, kako su je svi zvali, bolesna, znali smo već duže vremena. Stari se, godine su to kada nas se sve više žali na razne probleme i vijesti o odlasku dragih ljudi su sve češći. Teta Fatu smo zadnji put vidjeli još davne 2003. godine kada smo se sastali u njenoj novoj domovini po prvi put po izlasku iz Banjaluke 1993. Tada smo se još svi dobro držali, sretni što smo se uspjeli izvući iz zla koja nas je snašlo.

Teta Fata i čika Kušmo su imali sreću da su se po izlasku iz Banjaluke sastali s djecom i tako starost proveli u krugu najmilijih. Tu su 2. februara 2008. godine proslavili 60. godišnjicu braka. Danas, pet godina kasnije ih više nema među nama. Otišli su tamo gdje ćemo jednog dana svi otići, ne dočekavši da se vrate u svoj grad kao ni mnogi drugi prije njih.

Nadali smo se da ćemo teta Fatu vidjeti uskoro jer se za par nedelja spremamo na put preko velike bare. Sudbina je htjela drugačije pa će naša druga posjeta Kušmićima i Žiškama proteći u sjećanju na nju i čika Kušmu, drage ljude koji će zauvijek ostati u našim sjećanjima.

Aidi, Eki, Feridu, Emini, unučadima i praunučadima, te ostaloj familiji upućujemo naše iskreno saučešće.

Nera i Co.