Novi komsiluk kumova

Spustamo se prema obliznjem jezeru

Norvesku smo do sada posjetili samo jednom i to prije dvanaest godina. Bio je to prvi posjet prijateljima nakon naseg rastanka u Zagrebu devedeset cetvrte. Mi smo se spremali za Ameriku a oni su srecu potrazili u Svedskoj. Ni oni ni mi nismo znali sta nas ceka u buducnosti. Sve sto smo tada zeljeli je da odemo negdje gdje cemo moci zivjeti normalan zivot, daleko od Balkana gdje se glava gubi samo zato sto imas pogresno ime.

Ziske i Kusmici su nakon mnogo peripetija zavrsili u Norveskoj. Trebalo je proci dosta godina dok smo se konacno sreli, jednog ljeta dvijehiljade trece. Sada nas je nasa kratka posjeta Evropi ponovo odvela u tom smjeru, ponovo smo se obreli u zemlji gdje su ljeta kratka a zime duge. Za razliku od prosle posjete kada nas je sunce pratilo na svakom koraku, ovaj put nas je docekao jak vjetar i kisa. I niski oblaci koji se spustaju gotovo do zemlje.

Na klupi za zaljubljene

Prvo jutro je osvanulo suncano ali me jak vjetar prikovao za fotelju u toplom dnevnom boravku Ziska. Dok su kume, Aida i Nera otisle u setnju do obliznjeg jezera, Ferid i ja smo ostali u kuci gledajuci TV, prisjecajuci se nekih dogadjaja od prije dvadesetak godina koji su nam promijenili zivot zauvijek.

Kada smo se nakon dva dana vratili iz posjete Kusmicima, vise nisam mogao nalaziti razloge da ne izidjem iz kuce. Vjetar je i dalje duvao, oblaci su bili niski ali smo se svo cetvero zaputili u obilazak komsiluka i odlazak do obliznjeg jezera.

Komsiluk u kojem zive Ziske je tipican za ove

Ferid, Nera i Aida

krajeve. Vecina kuca je napravljena od drveta ali je na prvi pogled vidljivo da se radi o kvalitetnoj gradnji. Kuce su obojene razlicitim bojama, dvorista su uglavnom oivicena zivom ogradom napravljenom od zimzelenog rastinja, s garazama odvojenim od kuca. Ulice krivudaju i kuce nisu rasporedjene u linijama kao sto je to slucaj u Americi. U neposrednoj blizini kuce Kusmica se nalazi glavna cesta kojom prolaze lokalni autobusi a odmah preko puta je smjestena trgovina mjesovitom robom, posta, banka. Velika je to razlika od naseg komsiluka gdje se do prve trgovine mora ici autom.

Oblaci i jezero se sastaju u daljini

Iza zadnjih kuca naselja blaga padina vodi do povelikog jezera. Tmurno vrijeme je umanjilo ljepotu okoline ali sam okom kamere nastojao da zabiljezim novi komsiluk u kojem su se Ziske udomacile. Setali smo uz jezero, hodali kroz sumu, prelazili male potocice, preskakali barice vode ostale nakon jucerasnje kise. Vjetar je duvao ali nije bilo hladno. Bila je to zdrava setnja koja nam je pomogla da se pripremimo za nove mezetluke koje nam je kuma pripremala.

Kada cemo ponovo u ove krajeve, ne znamo. Vrijeme prolazi brzo i dogadjaji nas sustizu neplanirano. Ako nas zdravlje posluzi u Novesku cemo svratiti ponovo. A do tada mi preostaje da razgledam slike koje sam zabiljezio okom kamere da me podsjecaju na mjesta gdje zive dragi ljudi koji su rodni grad na brdovitom Balkanu zamijenili ogromnim prostorima sjevera Evrope gdje su ih domaci prihvatili i omogucili im da rane proslosti zalijece i zive lijep zivot daleko od krajeva gdje mrznja jos uvijek tinja.

Na obali jezera

Evo i Ziska na klupi

Evo potocica ali nema ni snijega, ni zeke

Dok ja slikam, ekipa mi pobjeze